Može jedna fotka? No problem, ako fino zamolite ... ili pak imate Kalašnjikov ;)

Interesni Kazki je dvojac-družina uličnih umjetnika iz Kijeva, koju čine  AEC i Waone.

Njihov umjetnički put vodi od klasičnog slikarstva, preko radova na enterijerima, te muvanja po kijevskoj uličnoj art sceni, gdje su i izgradili svoj jedinstven, bajkovit  i za modernu urbanu umjetnost pomalo atipičan izraz.

Juče, u novinama, nabasah na jednu sliku. A možda je i ona nabasala na mene ...

Dostojevski - naslikao Ernesto Sabato

Znao sam da je posljednjih petnestak godina svoju umjetničku žeđ gasio slikarstvom, ali nisam imao prilike da vidim išta od njegovih slika.

Kao pisac, za mene,  je bio  jedan od najvećih ... ikad. Krivo mi je bilo što ga nismo ispratili, onako kako  to ovdje, na blogu, obično zna da bude

   Izgleda da svi primorski gradići imaju tu istu šizofrenu ambivalentnost – ljeti su skroz histerični i euforični, napumpani milionima hormona, a onda s jeseni izgutaju svoju preveliku dozu tableta za hibernaciju i ... umru duboko.

Sinoć sam bio u gradu da se uvjerim u stepen njegovog mrtvila. Iako je bio vikend jedva da nas je bila šačica ljudi napolju.  Simulacija akcije za šankom, votka, pivo, rakija, iščašene priče i smijeh koji jauče kroz gluvu noć. Mrtvilo je veće nego što sam i pretpostavljao, plus sutrašnji mamurluk.  I opet moja omiljena tema – kolektivana

Vinset van Gog

Letimičnim skeniranjem sportskih tv kanala, dalo bi se zaključiti da je snuker, danas,  globalno najpopularniji vid bilijara.

Mada, opet, on je geografski usko skoncentrisan na britansko ostrvo i  kinesko govorno područje u Aziji. Ima izuzetaka, ali su oni baš kao i u vaterpolu – potvrda glavnog principa raspodjele sfera uticaja.

U narodu, našem (tko god da smo),  i dalje je bez premca po popularnosti klasični rupaš, sa svim podtipovima glede pravila koja se u detaljima razlikuju od grada do grada, lokala do lokala.

Moj omiljeni tip bilijara je karambol. A ova zaljubljenost  traje već 30 i kusur godina. Vjerovatno da je tome doprinjela CG particija mog kolektivno nesvjesnog, odnosno podatak da je upravo sto za karambol (donesen iz Italije) bio smješten u Njegoševoj biljardi na Cetinju.

Iako je sportska medijska pozornost, ovih dana, s razlogom, usmjerena ka tenisu, a politička, naravski, ka senzacionalnom ... freehendovom VIP promaknuću, teškoatletska sekcija sportske redakcije bloga B92 je našla za shodno da se oglasi jednim, nadam se interesantnim, prilogom.
Povod za to je nedavno obaranje svjetskog rekorda u mrtvom dizanju (460 kg) od strane stamenog Islanđanina Benedikt Magnusona, o čemu sam već dao sažeto izvješće kod strongmena (kako je i red, jelte) na blogu.

Alex Grey - Net of Being

Natprirodno je samo naziv za ono što ostaje izvan našeg ograničenog poimanja prirode.

Negdje između naučnog i religijskog (odnosi se na velike svijetske religije) pogleda na svijet, nipodaštavana od prvog i proganjana od drugog (naročito od strane katoličke crkve), po rubninim područjima savremene civilizacije i dalje egzistira jedna drevna, tajanstvena, paganska, spiritualno-magijska vještina - šamanizam. Ili kako ju je nazvao Mirča Elijade - drevna tehnika ekstaze.

"Not only is the universe stranger than we imagine, it is stranger than we can imagine. "

Ova misao, u neznatno izmjenjenim oblicima, pripisuje se  i Ser Artur Edingtonu, i Hajzenbergu i J.B.S. Haldejnu.

Lično mogu samo da dopišem jedno skromno – Saglasan!

ovo je svojevrsni kontrablog samom sebi (ide smajli koji radi mrtvo dizanje i prdi uslijed silnog naprezanja)

  Hafthor Julius Bjornsson (u sredini) sa članovima ekipe na snimanju Games of Thrones