(hladna priča)
Svuda naokolo isijava sunčani junski dan, a do moje kuće i dalje vijuga uska snježna staza. Ta neobičnost vjerovatno ima veze sa činjenicom da moja kuća nije baš, nije baš sasvim ... kako da kažem ...nije baš sasvim konvencionalna.
Fizički, to je samo drvena ploča prednjeg fasadnog zida, tako česta u Potemkinovim selima. Samo što ova moja ima dva lica. E, upravo tako izgleda moj mali čudni dom, gledano sprijeda i gledano odstraga - kao prava prigradska kućica, s plavim prizemljem i tamno zelenim krovom, a gledano sa strane - kao drveni stub.
Ali nemojte misliti da sam ja neki čudak koji spava pod vedrim nebom, ili u najboljem slučaju, u zavjetrini trapezastog panoa. Možda moja kućica nema prave zidove i krov, ok, nema ni prozore, ali vrata su i više nego prava.
Dobrodošli u “Free Will“ kockarnicu. Imate priliku da zaradite na igrama koje se odvijaju u vašoj glavi. Krupije je niko drugi do vaš mozak. Zvuči obećavajuće, zar ne?
Zahvaljujući anfiju i njegovoj mlađahnoj ekipi iz BG-a, u mogućnosti sam da vam, na svoje "opšte" zadovoljstvo, predstavim 2 taze skockana video priloga sa hazart radovima:
Mislim, svi ovi radovi su već prezentovani na blogu, ali ne u ovako efektnoj formi.
Već tradicionalno, teškoatletska sekcija sportske redakcije bloga b92 prati ovu menifestaciju, trudeći se da pored prezentovanja golih podataka u vezi sa plasmanom takmičara auditorijumu ponudi i pokoju zanimljivu storiju vezanu za istoriju Mr.O i bodibildinga uopšte.
Jože Tisnikar - Moj prijatelj
Kažu da možeš umrijeti dok spavaš, ali ne možeš umrijeti u snu.
Niko još nije sanjao da je umro i od toga ost'o mrtav. A inače, ljudi sanjaju svakakve gluposti, i ludosti, i čudesa razna.
I to je skroz ok.
Otprilike tako je jedan moj drug "isprevodio" engleske nazive (snatch, clean&jerk) za discipline u olimpijskom dizanju tegova, koje je ujedno i tema ovog bloga.
(Ne, nije ovo fotolapsus, odnosno detalj sa gimnastičkog takmičenja, već fotka albanske takmičarke Romele Begaj, u kategoriji do 58 kg, kako proslavlja uspješno dizanje.)
Dakle, u isčekivanju raspleta u najtežim kategorijama za muškarce (do 105kg, odnosno +105 kg), da dam jedan sažeti osvrt londonskog olimpijskog turnira.
Naletih jutros na stranicama B92 sport-a na vijest da Dvajt Hauard, trenutno najbolji centar NBA cirkusa, prelazi iz Orlando Medžika u LA Lejkerse. Ha, vidi vraga, rekoh sebi, pa to je potpuno u skladu sa mojim poodavnim zapažanjem kako su se ti Lejkersi oduvijek svojski trudili (i istrudili) da pod svoje okrilje dovedu najbolje centre koje je košarka iznjedrila.
gost autor: drzurin otac
Trideset ću godina zaredom posjećivati Mostar – stalno ljeti i samo ponekad s proljeća, i uvijek će to za mene biti praznik!
Ipak, moj prvi susret s Mostarom dogodio se u ranu jesen.
Bilo je to davne l966.godine, kada sam se – gonjen željom za znanjem i obrazovanjem - iz Boke Kotorske bio zaputio na daleki put za Banjaluku ...
gost autor: stefan.hauzer
...dva kola kasnije.
Nema više Pejtona Meninga, Maršona „the Beast Mode-a“ Linča i Megatrona; tri igrača koji su, svako na svoj način, izmenili igru. Iako se danas čini, da i pored toga što jedini od njih trojice nije osvojio Superbol, kako je Kalvin Džonson najviše uticao na igru; danas niko ne zna šta se u NFL-u smatra za uspešno hvatanje.
Neo Rauch
gvožđe se kuje dok je vruće
al' tek hladno postaje mač