Živjeo u svoje vrijeme jedan jako loš i zao čovjek. Ono jes', živješe mnogo takvih u mnogim vremenima. Međutim ovaj naš jako loš i zao čovjek je bio nekako itekako poseban.
Taj jako loš, zao i nekako itekako poseban čovjek posjedovao je izuzetnu fizičku ljepotu, sjajno zdravlje i neizmjerno bogatstvo: Ali nije čak ni to "ono" što je ovog jako lošeg, zlog , izuzetno lijepog, neizmjerno bogatog čovjeka, odličnog zdravlja, činilo nekako itekako posebnim.

Porast upotrebe netradicionalnih kafe napitaka (espereso, instant, filter) doveo je do laganog odumiranja nekad širom rasprostranjene vidovnjačke prakse u našeg naroda - gledanja u šoljicu od kafe. Sve je manje znalaca tumačenja čudnih drhturavih šara koje po zidovima šoljice tvori mrki razliveni soc.
No, junaka ove naše priče to ni najmanje nije  tangiralo.
Odavno je on sudbinske zaplete iščitavao gledajući u jednu drugačiju šolju - onu ukonektovanu na kanalizacionu mrežu.

Jest da sam vas prije samo par blogova izbombardovao  radovima Neo Raucha, ali eto moraću ponovo  njime  da vas maltretiram. Šta ću, Rauch mi je jedan od najzabavnijih modernih slikara, čija poetika prilično dobro naleže na moj likovnoljubiteljski senzibilitet .

 Neo Rauch  

Ovom prilikom okačiću radove koje on upravo predstavlja  u Njujorku, tačnije na adresi  David Zwirner Gallery,  533 West 19th Street. Pa ako se kojim slučajem nalazite u Velikoj Jabuci posjetite ovu zanimljivu izložbu  pod nazivom  "At the Well" … možda tamo sretnete i Bred Pita koji je njegov veliki fan.

Načuvši glasine kako je blog na umiranju, da su mu kreativni potencijali iscrpljeni, duh izhlapio, a lice ublijedilo, odlučio sam da mu priskočim u Upomoć. Poslužio sam se  starim zaboravljenim trikom iz art arhive bloga b92.

Te skockah jednu omanju hazart izložbu, tek da vas priupitam - hazartujete li inače?

Manitu (Kidja feat. docsumann)

Pod kolektivnom svješću obično se podrazumjeva zajedničko znanje, iskustvo, moral, skup običaja i vjerovanja koje dijeli neka grupa, odnosno, zajednica ljudi. Kolektivna svjest predstavlja naš (fundamentalni) mentalni referentni sistem, čije nam je ustrojstvo poznato i blisko, i unutar kojeg se osjećamo sigurno - kao svoji na svome. Ono je produkt, ali ujedno i kohezioni faktor jednog društva.
Reklo bi se da nam je ovakvo definisanje pojma kolektivne svijesti, kao par exelance noumenalnog entiteta, iako dato u krajnje apstraktnom obliku, sasvim blisko i prihvatljivo. Ono se odlično uklapa u našu sliku svijeta.

"Not only is the universe stranger than we imagine, it is stranger than we can imagine. "

Ova misao, u neznatno izmjenjenim oblicima, pripisuje se  i Ser Artur Edingtonu, i Hajzenbergu i J.B.S. Haldejnu.

Lično mogu samo da dopišem jedno skromno – Saglasan!

No fotošop et ol - Big Ramy u toku vansezone na cca 160 kg tjelesne težine.

Da l' da pišem, da l' da ne pišem, pišanje je sad...

Ova emisija  pobudila je neviđeno interesovanje u CG. Isto veče po njenom emitovanju u 21:00, 10.11. na zahtjev gledalaca reprizirana je u kasnijim satima, a zatim ponovo, sledeći dan prijepodne.

Tema emisije je, naravno, bila (navodno) raskrinkavanje te hapšenje terorističke grupe, njenih organizatora i inspiratora, na izborni dan  16.10.2016.

Doslovce i bukvalno. Na upravo završenom svjetskom prvenstvu u dizanju tegova održanom u Hjustonu, posljednjeg dana šampionata, Алексей Ловчев je oborio WR u izbačaju (i kombinaciji) u najvećoj težinskoj kategoriji +105kg.

( ili kako sam trajno iščašio oba uva )

Možete zamislit kako je nekom ko je bio potpuno nevičan noćnom životu do svoje 20-te, i čiji su dani bili uglavnom ispunjeni treninzima i druženjem sa knjigama, školskim i onim drugim, izgledao silazak u autentični beogradski andergraund - u samo grotlo tamošnje hardkor scene.

Dobro se sjećam tog svog prvog odlaska na hc svirku. Bio je to neki dnevni ivent, grupna svirka, na pristaništu ispod Brankovog mosta,