Otvaram sanduče da proverim da li država potražuje još nešto od nas i da li me banka obaveštava na 15 strana šta sam sve potrošila i na koliko još načina mogu da se zadužim dok nas sve zajedno ne pokupe i ne odvedu u vavilonsko ropstvo. Nisam očekivala napad s leđa u vidu postarije, doterane, nepoznate gospođe.
- Jeste li vi iz ove zgrade? (Takvim tonom mi se poslednji put obratili verovatno još razredna u srednjoj.)
- Jesam, zašto pitate?
Sram vas bilo, šta ste pomislili?
.. a nisu o dojenju. :)
Eto juče.. pune tri godine. Pa reko' da vidimo ko je šta imao... :)
iliti Dojenje u Srbiji, teorija i praksa- naše iskustvo
od Čukaričke padine do centra...
U dvorištu moje osnovne školi stoji nas gomila. Baš kod onog natkrivenog dela ispred ulaza gde smo igrali "između dve vatre". Pada mrak. Uglavnom su to ljudi sa kojima sam išla u gimanziju, sa kojima sam se družila tada i tokom studija... i poneko iz osnovne. Čekamo. Razmišljam kako je lepo što su tu oni ljudi koje smatram inteligentnim osobama. Drugi ne bi ni čekali naravno. U jednom trenutku neko nas je pozvao. Ulazimo. Iznutra to više nije hol moje škole već neka svečana sala, slična onoj u Skupštini grada (Beograda). Puno je ljudi u odelima. Pokazuju nam vrata. -Tamo je ulaz ..u Evropu! Jer to je ono što smo čekali. Idemo kroz hodnike, dole, pa gore, stepeništa puno, nema prozora, veštačko osvetljenje, puno podseća na hodnike u Studenjaku .. Pokazuju nam naše sobe. Kažu nam da je sada žurka, proslava i da možemo da se pridružimo. Krećemo kroz hodnik negde stepeništem nadole, u neku diskoteku. Žurka je negde tamo odakle dopiru grozomorni zvuci nekih narodnjaka. -Ne, hvala! Ostaćemo u sobi! Pravićemo mi sami svoju žurku. OK! Ispalo je više kao sedeljka. Bio je i jedan bloger oko čijeg godišta smo se Žmu i ja natezali to popodne.
I onda sam se probudila!
...imenice ženskog roda.
Pre svega, hvala Majstorima s mora za ovu beskrajno korisnu rečenicu! (I poslušajte pesmu broj 6 još jednom.)
Ne pišem političke blogove. I nosim se mišlju već neko vreme da napišem i objašnjenje zašto ih ne pišem. Zato što su ovde ljudi postali "operisani" od svakog smisla za humor, a ironija i sarkazam izumiru.
Kad se pomenu Srbija, srpstvo, Kosovo, i sl. teme iz nacional-patriotskog opsega obe krajnosti našeg politčkog establišmenta, a posebno oni bez ikakve
Tunis, kao i sve arapske zemlje, raj je za ljubitelje cenjkanja i majušnih radnji punih svega i svačega. Raj je i za poklonike proizvoda od kože i keramike, nakita.. Postoje i u Tunisu radnje sa fiksinim cenama, što u praksi znači sa najvećim mogućim cenama koje su naravno podložne pregovorima u zavisnosti od toga koliko čega kupite. Radnje se nalaze po hotelima i te su naravno najskuplje, na šetalištima oko hotela i u sukovima unutar medina. U jednoj radnji