Danima već razmišljam o ministarki Malović. U šta li joj se život pretvorio? Kako li se bori s pretnjama? Koliko brine za svoje najbliže? Kako izdržava? Odakle joj snaga? Posustane li ikad, zapita li se "šta mi je sve ovo trebalo"? Ili "šta mi bi da sebi ovako komplikujem život"? Pa se pitam - koliko bi se nas svesno upustilo u ono u šta se ona upustila? Malo nas, suviše malo, plašim se...
Danas razmišljam i o Brankici. U šta li joj se život pretvorio? Kako li se bori s pretnjama? Koliko brine za svoje najbliže? Kako izdržava? Odakle joj snaga? Posustane li ikad, zapita li se "šta mi je sve ovo trebalo"? Ili "šta mi bi da sebi ovako komplikujem život"? Pa se pitam - koliko bi se nas svesno upustilo u ono u šta se ona upustila? Malo nas, suviše malo, plašim se...
Prokleta je ova politika, pojede me poslednjih meseci. Zaplela sam se u razmišljanje o istoj ko pile u kučinu. Ne mogu da dočekam da se ova nova vlast već jednom zapljune, pa da se vratim u normalno razmišljanje o društvenim problemima, naspram političkih preigravanja. Živce su mi moje pojeli. Zavezala sam moždane vijuge u čvor u pokušaju da "razumem političke procese". I ništa ih pod milim bogom ne razumem.
Uzmimo, na primer, mnogoizvikanu "departizaciju" na čijim je krilima velikim delom ova nova-stara ekipa političara dobila da pravi vladu. Nije važno, govoraše u predizbornoj kampanji, a ponavljaju i sada, iz koje je ko partije. Važno je, govoraše u predizbornoj kampanji, a ponavljaju i sada, da je reč o stručnoj i sposobnoj osobi.
Autor: Zorka Kovačević (Spartanka_Afrodita)
Pre par dana Gi Majka Hrabrost dobila je zvanični poziv od Ministarstva zdravlja RS da danas, 9. oktobra 2009. godine učestvuje na okruglom stolu pod nazivom "Јаčanje odgovornosti i unapređenje efikasnosti zdravstvenog sistema Srbije".
Kao teme koje će na okruglom stolu biti
Ta ti je Rada bila jedna nesretnica, jedno jadno siroče pod kapom nebeskom, da se na višnjeg kamenjem gađala lakše bi išla kroz život. Ona ti se rodila u Jagodini, još u stare godine, to se tako kazalo za sve što beše pre no što ubiše kralja i Dragu.
Gost autor: baka Evdokija
E sve ti moraš da znaš i pitaš! Ajd' da ti ispričam i to...
Ta ti je Rada bila jedna nesretnica, jedno jadno siroče
Vid' ti nje! Kuva kavu u mrak, vuče to njeno sokoćalo, znam ja saće da sedne pa da pripitkuje... Ajde, šta sad oćeš da ti pričam? Oću, što da neću, za drugo više i nijesam...
Gost autor: baka Evdokija
Oktobar 44-te, ravno je četri godine kako sam kod oca. Rat je već na kraj, poneki se i vratili iz logori i zarobljeništvo, od mog Mitra mi stiže pismo da je u neki izbjeglički kamp i da ga čekam za koju nedjelju da mi dođe sa sanitetski voz. Javljaju da još gde gde ima četnika i bandi, ali već lakše se diše i malo se narod primirio, lakše
Mama-Kengurica i Sestra-Slobodanka (SS) u epizodi: INTENZIVNA NEGA, dan prvi
UPOZORENJE: Trudnice i žene koje nisu rađale čitaju na sopstvenu odgovornost.
Prvo lice koje sam videla nakon što sam oči otvorila, bilo je lice anesteziologa (onog što nije "svaki"). Dišem nepravilno, grabim vazduh kao da štucam,Crtalo moje dete juče svašta nešto, pa pored počelo da piše i neka slova, ljubi ga majka. Sva ponosna, reših da se naslađujem dokazima da je ekstra pametan:
"Sine, koje je ovo slovo?"
"I."
"Kako I, sine, nije I, to je slovo R", zapanjeno će majka.
"Nije R, nego je I", insistira majkina tvrdoglava pametnica.
"Sine, bre, šta ti je, pa ti to znaš, nije I, vidiš valjda
Evo me gde opet "nedovoljno dobro razumem političke procese", kako to reče bivši predsednik. U stvari, nisam baš sigurna da su politički procesi ono što ne razumem. Pre bih rekla da ne razumem ponašanje političara, koji (meni bar) na sve liče samo ne na - normalne političke procese.
Jedan funkcioner DS-a iznese u javnost priču o zahtevu od 7,5 miliona dolara za pokrivanje troškova aktivnosti drugog funkcionera DS-a, uz ocenu da je iznos skandalozan. Znači, priča i ocena o skandaloznosti ne potiče iz redova drugih partija, već iz redova iste partije. To priči i oceni daje težinu.
Povodom godišnjice napada na Svetski Trgovinski Centar u Njujorku odlučila sam s vernim auditorijumom Potpalublja podeliti članak koji sam napisala ubrzo nakon tog užasnog događaja, a koji je par godina kasnije objavljen i u britanskom časopisu "Caduceus".
Even after the air-raid sirens went off, as if hypnotized, my father kept repeating: "The Russians