...One Love
Prošlo je deset godina od zatvaranja kluba hercegnovskog pozorišta. Pisao sam dosta o tome, tada, na blogu i dobio veliku podršku blogera za našu (naposlijetku, jalovu) borbu da se klub ne zatvori. Za to, vazda - hvala.
No, šta je tu je, život gazi dalje. Sad neki drugi mladi i polumladi bleje, kvalitetno i manje kvalitetno, po nekim drugim buvarama. Slušaju neku novu (staru) muziku i mlate iste (nove) priče.
No, uvjerih se da baš među njima naživlje živi legenda o nekadašnjem pozorištu. Mi, akteri svih negdašnjih dešavanja, znamo da su to samo legende. Stvarna priča je mnogo luđa :)
Ne znam da li se sećate ovog viralnog klipa od pre desetak godina:
Kako god, prolazim juče ne sećam se više ni gde i izgleda da se i ovaj street busker proslavio dotle da ne mora više da se smrzava na ulici nego eto može da se vidi i u našem malom mestu ni manje ni više nego na Kolarcu:
Danas nešto vitlam po kraju i pogled mi se zaustavi
na naše bake koje su, dolazeći nam u posete, u septembru uvek donosile pregršt raznog mirisnog
"K'o nekad u osam i sad prodjem ulicom tvojom
I stanem sam pod prozor tvoj.
Ponekad u osam i sad zvizdim ulicom tvojom,
I stanem sam pod prozor tvoj.”