Granjavljenje proleća, zelenilo i behar. Mlaki beton, tabla i obruč.
Poslednji jesenji basket završen je kako je jedino i mogao biti, dvocifrenom razlikom. Za alfa majstora i pater familijasa. Oca i domačina.
U međuvremenu su se sa mungosom-lemurom izdešavale neke čudne stvari.
Govori kao da ima hroničnu upalu grla, gornja mu je usna nagaravljena. Poslednje najke, kupljene pre dve nedelje su 43.
Što znači da ću već sledeće moći povremeno da maznem i prošetam kao glavni baja, ako me ne uhvate pri pokušaju.
i: bilivjumi, ljudi slušaju muziku.
Searchin' my soul-Vonda Shepard I've been down this road walkin' the line
That's painted by pride
And I have made mistakes in my life
That I just can't hide
Oh I believe I am ready for what love has to bring
Got myself together, now I'm ready to sing
I've been searchin' my soul tonight
I know there's so much more to life
Now I know I can shine a light
To find my way back home
One by one, the chains around me unwind
Every day now I feel
Društvo, sve najbolje u novoj godini žele Vam burazeri Kolin, Nastić, Šotić, Stošić i Tulić
Veći deo popodneva proveo je u kupatilu, izazivajući podsmešljive (šta se pirkaš ko neka fufica) ili ljutite ( `oćeš da mi se vežu creva) komentare svoje braće; majka i tetka su samo značajno ćutale. Nije mu bio prvi put da izlazi sa devojkama, ali ovo..
Krenuo je pre pet. Od Neimara do Ruskog cara mu treba tri frtalja sata ali je išao polako, da ne stigne zadihan i znojav. Iako je od Moskve do Albanije detaljno proučio sve izloge, stigao je da vidi kako velika skazaljka na satu Ratničkog doma ulazi u poslednju četvrtinu kruga. Sad mu je ostalo samo da čeka.
podloga za (jedan od) plakata 10. HSF, autor - Tihomir Tikulin Tico
Život je nekom majka, nekom ba(j)ka, nekom vic, a nekom strip... Ja bih strip, ako mogu da biram.
Dobro sad, život može biti i svašta nešto treće, ali bih tim dodatnim pobrojavanjem rasplinuo poetsku nit kojom sam namjeravao da ovaj blog usmjerim i povežem sa X, jubilarnim,
Društvo u kome se Bane kretao bilo je prilično zatvoreno i znalo se, uglavnom, od malih nogu. Roditelji su im se poznavali još od pre rata pa se to prenelo i na decu. Imao je, naravno, i drugove iz škole, Treće muške, ali oni, sem nekolicine, nisu pozivani na kućne sedeljke. Te su sedeljke bile dosta česte, rodjendani, paterice, treći dani raznih praznika, uvek bi se našao neki povod, a povod je, često bio i da nema nikakvog povoda, ali se to sve dešavalo u njihovim stanovima i kućama, a ukućani su, koliko god bili diskretni, uvek bili tu. Zato je Radin stan, pretežno oslobodjen familije, bio pravo božje davanje i bilo je prirodno da se društvo polako prelije u Aleksandrovu. Nisu oni tu radili ništa mnogo više nego što su inače, možda su neke devojke okusile malo duvanskog dima , kao izlet u zabranjenu zonu ili korak ka izjednačavanju sa muškarcima.
Vrata kao zastita od direktnog pristupa nasem domu, cuvari mira, prepreka i poziv, odvajkada uz ljude. Granica izmedju spoljnog sveta i naseg, intimnog. Na njih se zvoni, udara zvekirom, ona se tresnu u besu.
Ipak, najromanticnija vrata su mozda u cuvenoj izreci, kako kaze moja drugarica: "Dodje maca na vratanca". Ako ne racunamo onaj deo kada dvoje zaljubljenih zatvore vrata iza sebe.
Mozda su odvajkada posebno uzbudljivi ti susreti jer su tacno na medji. Neko je tu, a ipak nije usao unutra u vas zasticeni svet. Tu spadaju i zapricavanja na stepenistu ako postoji
Pre jedno četvrt veka sam imala čvrst i jasno izgrađen stav o svim važnim životnim pitanjima. Malo me zbunjivalo što me neozbiljno shvataju, ali šta znaju matorci šta je dvadeset godina. Da su nešto znali ne bi svoje živote tako iskomplikovali i potrošili ih uzalud. Pa sad nezadovoljni i traže prečice da zbrišu iz istog. Priznajem, neke stvari su me malo zbunjivale, ali...
Nikako mi, recimo, nije bilo jasno ko je i zašto izmislio brak. Mislim, ako se dvoje već dobro osećaju kad su zajedno, vole se i lepo im da žive u istom prostoru, zašto to mora da se