Motor UAZ-a brunda banatskom pustarom koju brije uporna košava. Oko nas je zatalasana stepa obrasla suvom travom odmakle zime i prošarana retkim, usamljenim drvećem. Na horizontu je poneki oronuli i, najčešće, napušteni salaš. Malo je oranica jer su na ovoj neplodnoj, često zaslanjenoj zemlji, slabi prinosi. Pročišćeno košavom, nebo nad nama je vedro i plavo.
Put - tek tragovi točkova ugaženi u niskoj travi - je uglavnom prohodan, sa izuzetkom bara punih žitkog, crnog blata pred kojima moj vodič, lovočuvar Sava Nedeljkov blokira diferencijal i prebacije pogon na sva četiri točka. Uprkos mom nepoverenju u vozilo, 2400 kubika s lakoćom gura UAZ i kroz sasvim neprivlačne kaljuge. Pošli smo u potragu za poslednjom preživelom populacijom ugrožene velike droplje u Srbiji.
Kada sam pre skoro 20 godina počeo da ptičarim, Dunav je bio pun srebrnastih galebova Larus argentatus. To je ptica koja se lako prepoznaje i ne zahteva posebno znanje i iskustvo. Ili možda zahteva? Desetak godina kasnije, tokom jedne januarske plovidbe kada smo sa palube brojali patke na zimovanju između snegom pokrivenih litica Kazana, čuo sam pitanje: “Šta se desilo sa srebrnastim galebovima? Bilo ih je tako mnogo, a sada nismo videli nijednog.” U stvari smo ih videli, svi su oni i dalje bili tu, ali sada pod imenom sinji galebovi Larus cahinnans. Sinji je do tada bio smatran tek podvrstom srebrnastog, ali su ga taksonomi potom uzdigli na nivo vrste (a da same galebove nisu ništa pitali, pa se oni i dalje ukrštaju).
XXX odjeci Dokinsove pameti
Ugroženi i zakonom zaštićeni prdavac Crex crex nuđen je na prodaju za 2000 dinara.
Šesnaest godina. Prošlo je šesnaest godina.
A sve je počelo tako naivno.
Uzmem jedno popodne godišnjeg odmora, prošle sedmice. Spakujemo (ako se pakovanje sebe u kupaćice i dva peškira u platnenu torbu tako može nazvati) se gospodža i ja i odjezdimo put gradskog bazena.
Ajmo sad fastforward
Uđemookupamoselegnemoponovoseokupamoiponovolegnemonapeškireonamičupkakosu...
Tišina.
Nisam neki politički analitičar i nemam nijedan tekst na tu temu, ali ovo sada nisam mogao da prećutim. Ima već poprilično materijala na temu o kojoj pišem ali ja sam sada otišao korak dalje. Ovo su stvari kako ih ja vidim svojim očima lakovernog detlića.
Velika prašina se digla što je neka snajka pri UNESCO-u bezecovala stan od 7000EUR mesečno. Da li je to njena odluka ili odluka nekog drugog, to je sada nebitno efekat je isti. Neko je trebao da se uzme u pamet a očigledno nije. Džaba se mi mlatismo onoliko za pomoć gladnima i akcijom "Hrana
Нема ништа узалудније од блоговске геополитике. Али, ко се може усудити да каже да нема нешто магично забавно у распредању о државама и народима као да су особе од крви и меса са све сујетом и осталим несавршеностима. Ко ће први предвидети тренд који нико други није уочио и на тај начин стећи ласкаво право да свима каже "јесам вам рекао". Може и "ја сам вам лепо говорио, а ви ме нисте слушали" и остале варијације.
Август је, годишњи одмори, политичари имају своја неписана правила која су им милија него писана и зато се ништа значајно не би требало десити у августу, зар не? Међутим, новац се увек окреће, а саме новчане струје изгледа почињу наглашено да осећају утицај промена политичке климе. Они који би то требали први да схвате, медији са широким утицајем, имају потешкоће да схвате размере тих кретања, а гомиле сигнала који стижу као да немају довољан кредбилитет да буду схваћени озбиљно., па и кад се преносе, преносе се стидљиво, без указивања на шири тренд. Та временска разлика измећу момента кад нешто сазнамо и момента кад схватимо из онога што смо сазнали је можда најбитнија тема информационог доба, али не данас, данас, геополитичимо. :)
И ево моје конкретне теме. Кина и Америка.