U jednom slučajnom trolu na blogu, dovatismo se prije neki dan, čuvenog misaonog eksperimenta o beskonačno mnogo majmuna koji lupaju po tastaturi.
Iza ovog pomalo bezazlenog imena krije se tajanstvena bolest, koja prema dosadašnjim saznanjima ima potencijal da dovede do izumiranja čitavih vrsta slepih miševa. U prvom redu onih koji zimi prelaze u hibernaciju, dakle spavaju zimski san. Radi se o milionima slepaća, medju kojima ima i nekoliko vrlo retkih vrsta, koje su i inače bile na ivici izumiranja (Indiana bat). Do nedavno je sindrom bio izolovan na severnoameričkom kontinentu, a krajem prošle godine su otkriveni prvi slučajevi i u Evropi, u Francuskoj.
Ponovo šverc prepelica i grlica: na graničnom prelazu Preševo carinici otkrili 221 prepelicu i 130 grlica i gugutki, koje su odstreljene u Senti! One, na sramotu države, jesu i dalje lovne vrste, ali, zna se da italijanski pucači dolaze da love samo tamo gde su im obezbeđene vabilice, koje zabranjuje i Zakon o lovstvu i potpisana i kod nas ratifikovana Bernska konvencija.
Da li ste ikad razmisljali kako izgleda smrt jedne revolucije, da li uopste jedna revolucija moze umreti i ako moze kako i zasto umire ?
photos copyright (c) ms. & mr. albicilla
Omanji rezervat - 20 km2 - ne reflektuje dovoljno značaj onoga zbog čega je pre 20 godina osnovan: zaštita kritično ugrožene indijske (velike) droplje. Sa jedne strane ga napadaju oranice, sa druge vetrogeneratori, a stepski rezervat Nalija (Gudžarat, Indija) pokušava da u svojim granicama podrži i održi ovu vrstu u distriktu Kač, gde ja za njom tragam. Moj vodič, Čirak Solanki, priča kako je nekom prilikom pet dana tragao pre nego što je uspeo da pronađe indijsku droplju. Pita me mogu li vetrenjače da utiču na pad njenog broja? Mogu, kažem. Već sam čuo da je ono malo ptica iz ovog kraja napustilo pretesan im rezervat, pa sam slikao tablu s imenom parka i nacrtanom dropljom, uveren da je to jedina koju ću videti.
Nedavno sam bacila pogled na tekstove koje sam sačuvala u favorite.
Nema ih mnogo. Uglavnom iz vremena kada su danas već i bivši vipovci bili još gosti autori ili početnici.
Na Limu, Drini i drugim rekama povremeno zavlada jedno zlokobno stanje duha među ribolovcima, oličeno u grozničavoj, agresivnoj i razornoj zaslepljenosti i isključivosti, usmerenoj protiv velikih vranaca (kormorana). Javno traže od lovaca da ih potamane. Jedan prostodušno kaže u kameru: “mi ne želimo da ih uništimo, nego da ih nema.” Na pominjanje kormorana, pecaroše kao da hvata napad neke đavolske posednutosti – izbezume se, škrguću zubima, iskolače oči, pocrvene (neki preblede), teško dišu, postaju krvoločni i nasrtljivi. To ih hvata u talasima, kao delirijum malarije. Kad se učini da ih je prošlo, vrati se u još težem obliku.
Donesi mi melatonina
Curo fina
Donesi mi bensedina
Umesto vina
Donesi mi vitamina
Sa visina
Iz daljina
Foto (4) © Ksenija Putilin
Nekoliko automobila kreće se kroz prvu novembarsku hladnoću nad ravnicom požutele trave (a samo dan ranije sam uživao u kafi na toplom miholjskom suncu), mestimično prošaranom brežuljcima s pokojim šumarkom sađenih četinara. Niva na čelu se zaustavlja, za njom i ostali i, odmah potom, dvadesetak ornitologa od Vardara pa do Triglava žurno pretražuje tmurno nebo.