Ne podnosim neznani svet, neizvesnost i iza krivine, tihu vodu, spelling check u Wordu, poligrafe i mašine istine, one što bodu, čačkalice i modu, poze i roze, Roze Poze, pozicije i ovlašćenja policije, očekivane abolicije, ablacije i lišće akacije, akcije i lažna sniženja gde se prvo poskupi pa posle cena tek malo snizi, sleazy ljude i neljude, one koji se uopšte ne ljube, cure koje bi se samo ljubile satima, nepozvane na otiraču na kome piše Not Welcome, pogotovo one spremne da stvaraju tenziju, bilo koga na vratima, osim poštara koji donosi privatnu penziju, ili neku knjigu koju sam naručio
"Važno je, možda, i to da znamo
čovek je željen, tek ako želi.
I ako celoga sebe damo,
tek tada i možemo biti celi.
Saznaćemo, tek ako kažemo
reči iskrene, istovetne.
I samo onda kad i mi tražimo,
moći će neko i nas da sretne.
Mika Antić
......sreca_srneca.......
Rat je bio, nad glavama, meni se svet ljuljao, pod nogama: prethodnog proleća učio sam o Evropi spremajući se za prijemni na Arhitektonskom u Beogradu, čitao sam kao nikada pre i nikada kasnije, svašta, Nemce, Francuze, Engleze, enciklopedije, istorije... A oni su mi leteli nad glavama. Mlad sam bio, tek saznao da to, nešto, jesam, rekao mi jedan Peća, i sav taj divni svet i civilizacija, i Unija, odjednom su prestali da imaju smisla.
A taman sam prešao preko ranih 90-ih, taman zaboravio, razumeo, podelio i oprostio i kao: hajdemo sada sve ispočetka, konačno smo sazreli... jea rajt. U mojim knjigama sam živeo. Jer onda, oni nad glavama, a moja glava ne zna gde bi. I tada mi pod ruku naiđe Molitva, i nekako, ne znam što i kako, sav se sredim, ne jedim, jasno mi sve. A od cele knjige, podeljene u dve, ostala mi je samo ta rečenica sa vrha, pored osećaja. Nije tačan citat, ne sećam se ni scene cele, ni imena, ali...
Zato što