ljubičaste oči drvene ptice
Pre tri godine, otprilike, sređujem ja po garaži alat i gomilu stvari koje će mi sigurno nekada zatrebati. Samo se ne zna kad. I, tako naiđem na MS Flight Simulator X instalacione diskove i Force Feedback džojstik. U, rekoh, vidi ovo. Nekad sam provodio dosta vremena kao desktop pilot, možda bi mogao ponovo da ih instaliram, da se malo zezam. Sada imam i brži komp, sigurno će bolje da fercera. I taman krenem da sve to vadim iz kutija i čistim prašinu, kad
Reših da napišem ovo pošto me za recept više njih juri već duže vremena a ne može na parče salvete da stane. Pošto naša kuhinja tradicionalno podrazumeva priličnu upotrebu mesa, ni ovaj recept neće da odudara mnogo od tog šablona. Ovo je jelo koje se sprema kada imate dovoljno vremena (treba 4 sata, oko jedan sat za pripremu i tri sata za pečenje), kada vam dolazi veći broj ljudi (10 - 12) i kada hoćete nekog gurmana stvarno da ugostite. Evo da se vidi kuda idemo na kraju:
Nego
Prvog prosca je moja baba odbila.
Bio je lep kao slika, visok, prav, širokih ramena, svetle kose i zelenih očiju iz kojih se videla bistrina i dobrota. Bio je iz dobre kuće, bogati trgovci poreklom negde iz Hercegovine. Bio na školi u Austriji. Brzih ali smirenih pokreta i lepo je govorio. Sve je na njemu bilo lepo i dobro osim jedne stvari: prezivao se Glendža. Jednostavno, nisam mogla da zamislim sebe da
Kazivanje Vesne Milakare, Srpkinje sa Banije*:
Imala sam 29 godina. Ti osam, a Maja šest i po. Odvezli smo vas 1. avgusta kod mojih u Milakare, a već u četvrtak su vas vratili jer je Maja pala sa drveta, otekao joj lakat, poplavio. Nikad nije plakala, samo se smrkne i ćuti. S njom u Glinu: polomila ruku, stavili joj gips. Tu noć smo jedva zaspali. Negdje oko pola pet ujutro počelo je da gruva. Sa sviju strana samo detonacije. Tuče, tuče... Ranije,
eBird CITIZEN SCIENCE EKSPERIMENT
Pre dve godine istraživao sam gnežđenje gačaca u Pančevačkom ritu, pa sam prošao praktično sve asfaltne puteve i veće ulice u ritu (ipak ne i sve uličice), te tu i tamo poneki prašnjavi put, a sve skenirajući unaokolo 400 kvadratnih kilometara ravnice između Dunava i Tamiša. Locirali smo 8 gnezdilišnih kolonija sa 252 zauzeta gnezda i utvrdili gustinu od 1,6 gnezda / km2. Bez izuzetka, sva su bila u naseljima ili unutar većih farmi (a i tada neposredno uz zgrade).
L’œil du silence, Max Ernst
Zamislite (ako već nećete praktično da probate) tri tačke na listu papira, raspoređene kao tjemena jednakostraničnog trougla. Ne, ne , ne radi se o masonskim simbolima...
Svaki susret dve sestre predstavlja novu priliku da se odredi koja će imati glavnu reč. Foto copyright © Nitin Bhardwaj
Sutra, 3. marta, je Svetski dan divlje faune i flore (World Wildlife Day), prilika da se osvrnemo na svu raskoš živog sveta koja nas okružuje. A sećam se kako su mi u više navrata, dok sam nepomičan posmatrao ptice, prilazili i njuškali me poljski miševi. Verovatno su samo proveravali da nisam već mrtav i da li mirišem jestivo, ali ja sam se divio njihovoj hrabrosti i radoznalosti da priđu nekom ko je toliko veći od njih.
Slede neki trenuci radoznalosti, bez nekog određenog reda:
Veliki crnoglavi galeb je ptica koja se gnezdi u Centralnoj Aziji, a zimuje u priobalnim vodama Crvenog i Arabijskog mora, te Bengalskog zaliva (pre par nedelja sam ga i sam posmatrao na Arabijskom moru). A juče sam se nekim poslom našao na Adi Huji.
U Srbiji, kao i na ostalim ex-YU prostorima, skoro da nema coveka u svojim kasnim dvadesetim, tridesetim ili ranim cetrdesetim koji nije cuo za Dilana Doga, istrazivaca natprirodnih pojava, junaka jednog od najboljih stripova koji se pojavio na nasim kioscima kasnih osamdesetih - Dylan Dog.
Posle raznoraznih prilicno klinackih stripova u kojima su se pretezno pojavljivali kaubojci i indijanci i u kojima su radnje bile prilicno jednostavne a samim tim predvidljive i dosadne, pojavio se strip koji je uz Martija Misteriju i pre njega Mister Noa konacno uneo toliko potreban kvaliet i intrigantnost zbog kojih je imalo smisla ako ne postati kolekcionar ono bar pratiti i skupljati stripove. Jer kod nas su pre toga stripovi ipak bili samo jeftina zabava do koje se dolazilo po kisocima. Dok su sa druge strane na tzv. Zapadu stripovi i graficke novele mnogo ozbiljniji hobi - pravo kolekcionarstvo.