Juče se u 13,05 na Velikom Ratnom ostrvu ispilio prvi orlić, ljubi ga strika :)
Edit: Dva dana kasnije se ispilio i drugi mladunac.
A vi imate i direktan prenos iz gnezda na jutjub nalogu Gradskog Zelenila koje upravlja rezervatom VRO (nešto mi ne ide ovo s videom, pa evo i ovde linka https://www.youtube.com/watch?v=fyDwbHuw1fE&feature=player_embedded
ili ako su opet menjali link, u search: orao belorepan veliko ratno ostrvo 2017 ):
Dobro se sećam. Bila je to sezona 2002/2003, kada sam među nekih 2000 poluuspavanih ljudi u „Pioniru“, gledao četvrtu pobedu Partizana u poslednjem, 14. kolu Evrolige protiv Ulkera. KK Partizan je te godine, bio poslednji – osmi u grupi, a ovo je bio ispraćaj u nekom, još nestandardizovanom, popodnevnom terminu. U navijačkom repertoaru, pored onog čuvenog „Svaki Turčin zna, svaka mula zna, da je Obilić, srpski sin, zaklao Murata“ i „Mirsade (Jahović) Srbine“, glavni hit je bio „Svinjoo debela“, posvećen Duletu Vujoševiću, koji je, onako, podbočen o svoj stomak u izgužvanoj košulji, psovao sve u šesnaest prema tribini sa „najvatrenijima“. To nisu bile godine ljubavi, ni rezultata. Još uvek, ti isti, navijači, nisu uramljivali slike sa likom „debelog“ Supermena, utakmice Partizana nisu bili „mejnstrim“, Cukerberg je tek smišljao Facebook, pa grupe poklonika nisu postojale, a gradska kalakurdija nije imala šta da vidi i da bude viđena, tako da je u širokom luku zaobilazila bljuzgavičavi mrak oko hale „Pionir“. Još uvek je terenom krstario neki polutalentovani tim sa, po pravilu, jadnim strancima i rvačem, Vesom Petrovićem, kao glavnom atrakcijom.
Ne znam šta rade ti nesrećni nazovi-meteorolozi: nekoliko dana vremenskih prognoza, pa čak i ona u vestima u 11 prethodne večeri, sve su sugerisale hladno jutro, pa kasnije skoro 10 stepeni i – sunčano! Uprkos tome, temperatura je i dalje uporno ispod nule, po granju je inje, a magla može nožem da se seče. Naravno, pošao sam u – ptičarenje, pa mi je pogled na maglu (u maglu? svakako ne – kroz maglu, to nije bilo moguće) izmamio nekoliko lepih misli na temu nazovi-stručnjaka koje iz puke uljudnosti neću podeliti s vama.
I consider myself to have been the bridge between the shotgun and the binoculars in bird watching. Before I came along, the primary way to observe birds was to shoot them and stuff them. (Roger Tory Peterson)
Kao one stare dečje
Sledećim rečima počinje knjiga sličnog naziva:
Кад смо фебруара мјесеца 2004. године претраживали стару књижницу манастира Бођана, нисмо ни слутили на какве ћемо ријетке и драгоцјене књиге наићи. Једна је ипак била немјерљиво вреднија, неочекиваног и изузетног садржаја, књига о којој су снивали етнолози, историографи, филолози, истраживачи старе вјере и упоредних религија, исви они kоји су се бавили, на било који начин, србском прошлошћу или србским наслијеђем, баштином.
Иако неугледне спољашњости обичног наслова
''Песме и обичаји укупног народа српског – Обредне песме'' , њена садржина је била од сувог злата.
kada neko pomene perpetuum mobile javi mi se nekoliko asocijacija: ne postoji, steta sto ne postoji, ako ikada bude izmisljen izmislice ga neki politicar, a dok ne bude izmisljen cesto ce ga pominjati srpski politicari...
Odričem se svoga oca zbog njegove tvrdoglave ustrajnosti na odluci da glasa za LDP.
Njegove političke dugove ne priznajem.