ili, tabloidnije: Hrvatski škart za decu Balkana
ili, još tabloidnije: Hrvatski škart za decu Srbije
ili, najtabloidnije: Hrvatski škart za srpsku decu
(a može još... ups, zaboravio sam uzvičnike!)
Malo u šali, malo u zbilji, zbog nekih pozitvnih stvari koje mi se čine da postoje kod zapadnih suseda, sebe katkad nazovem kroatofilom. Ne pominjite mi ratove i sve druge užase, ovo sam ja u verziji Gabi Novak koja „pamti samo sretne dane"...
Ali, nedavno otkriće me je osupnulo! I preti da trajno naruši naše dobrosusedske odnose!
Za one koji ne znaju šta je CSS, preporučujem sledeći link: CSS Zen Garden. Probajte linkove na desnoj strani, koji potpuno istu web stranicu, onu koju gledate, pretvore u nešto sasvim drugo, koristeći samo drugačiji CSS (i poneku dodatnu sličicu, naravno).
+++
Ovaj tekst daje predlog kako na fleksibilan način, uz minimalne izmene softvera bloga i minimalno kasnije održavanje od strane tima B92, rešiti zahteve korisnika za personalizacijom izgleda ("ne volem belo", "font nije lep", itd). Korisnicima bi
Glavni zimski ptičarski i ptičji spektal jesu velika jata, od po više hiljada ili više desetina hiljada, koja se okupljaju na mestima pogodnim za ishranu, npr. srpskom potezu Dunava. Ni Veliko Ratno ostrvo nije izuzetak. A kako kvantitet obično daje kvalitet (jedan moj poznanik se ovoj tvrdnji svojevremeno usprotivio argumentom da tri lopate i dalje ne daju dobru ribu), u svoj toj masi počesto osvanu rariteti.
, apriori nepušačkog( muvozunzarnog) #ko očemu , baba o uštipcima#:
Toliko od mene ,što se tiče duvana!
A i ovo obožavam :( rekao sam već onomad , ali niko ne shvata ozbiljno)
Ovo je tek početak!
Počeli da nam padaju bolidi i sa neba!
To nas ustvari gađaju vanzemaljci, ovo sa bolidima ,koji su isto to i kod njih pokušali , (apropopo upotrebe duhana).
"Đo soj tu madre!"
"Noo... NOOOOOO!!!"
Njihovo Veličanstvo - Pisces
Mnogi će reći da je Svevišnji bio škrt prema ribama, ali stvari stoje poprilično drugačije – što je jedan od razloga mog obožavanja ribolovakaotakvog : to je, pre svega nadmetanje i nadmudrivanje koje apsolutno daje, najmanje 50% šansi ribama da izađu kao pobednici (dakle - sa mamcem u ustima, ali ne i udicom...)
moj gost: drzura
Gljive...pečurke, gube(!) ; kod našeg naroda - takvog kakav on jeste - obično je riječ o gubama, koje, podrazumjeva se, treba izbjegavati, odnosno mačinjati se od njih, jer je nekada u susjednom selu, vele, nastradala cijela porodica, njih osmoro, a preživjela samo djevojčica od 5-6 godina, koja je učestvovala u branju i upravo ona ubacila u korpu samo režnjić Zelene pupavke (Amanita phaloides), ali kako je bila pospana samo je malo umočila hljebom u"toć" od izmiješanih gljiva u velikoj teći- bronzinu i pošla na spavanje...svih ostalih osmoro je umrlo u teškim mukama - priča ima raznoraznijeh!
Stoga, opet: Gljive, pečurke ili gube, svejedno, i jesu i nijesu b a u k !
U tradiciji zapadnih zemalja je odavno ukorenjana navika pomaganja pticama, ali i drugim vrstama koje nastanjuju isto područje. Skoro da ne možete videti vrt bez hranilica za ptice u koja se postavlja raznovrsna hrana, a obavezna je i kućica za gnežđenje, pojilište, kupalište, što doprinosi izgledu dvorišta i odaje utisak uređenosti, a prisustvo ptica daje poseban šarm uz neizbežne forme ozelenjavanja vrtova koje su potrebne i pticama za sletanje, odmor i osmatranje. Tradicija hranjenja ptica prisutna je i u strogo urbanim zonama i česte su terase u stambenim četvrtima, ali i poslovni centri gde se vide hranilice za ptice.
"...a u ruke Mandušića Vuka...." - Šta koristimo za sportski ribolov ?
Danas uopšte nije problem doći do kvalitetnog i relativno jeftinog pribora. Ali sedamdesetih, to je bio – podvig : po moj prvi štap "Cormoran" sive boje, morali smo otići čak (a tada je to bio puuut) u Pančevo. U Beogradu nije bilo ničeg pametnog (...!) – osim par polupraznih prodavnica "Lovac", a ljudi koje je ribolov zanimao – bukvalno su se snalazili.
... ili (ovim tempom i u ovom pravcu) može biti i Srbi – istorija bez naroda
Kako god bilo, tek ovaj narod krasi veoma raznorodan i rekla bih dosta nezdrav odnos prema sopstvenoj istoriji. A koliko god da smo moderni, liberalni i koliko god mislili o budućnosti taj nas odnos ipak u velikoj meri određuje. Nemam nameru da diskutujem o tome kakva nam je istorija, herojska, sramna, interesantna, tragična, dosadna, veća ili manja od istorije drugih dalekih i (uvek najvažnije) onih najbližih nam naroda. Ali veoma mi je zanimljiv odnos prema njoj,
What separates men from boys? Iako naivniji googlovori variraju od bar micve do zrelosti, a izvesne zlobnice, kakve li gluposti, čak misle da razlika leži u tome da o dečacima brinu njihove majke, a o muškarcima žene, odaću vam jednu tajnu – ispravan odgovor glasi: “The price of their toys”. To je suštinska razlika.