- Kako se dogodilo?
- Ustajala sam sa kreveta i u trenutku celu težinu svalila na nju.
- Jesi li normalna,kako to da ti se desi?Daj da vidim...Nema otoka.Jel boli?
- Boli.
- Namaži fastum gelojm i veži elastičnim zavojem ako te bude bolela. Ako ne popusti moraš sutra kod lekara.
- Nedelja je sutra
- Ima dežurni u Domu zdravlja.
Razgovor između moga Petra i mene jutros u 8 h... Sjebala sam ruku.... Ako je nekom za utehu - leva je u pitanju - sreća dešnjak sam.Sad shvatam kako je ljudima sa jednom rukom.... Ja znam i sa levom i sa desnom da radim skoro sve stvari - samo ne pišem levom rukom... Pokojna baba je umela da kaže - Dijete,nauči sa obe ruke da radiš sve - zlu ne trebalo... Zlu ili ne zlu ne trebalo - desilo mi se da sjebem jednu ruku i da ne mogu pola stvari da radim samo sa ovom jednom.Uzalud što sve znam da radim sa obe - kad mi je druga povređena...
Pomisao da je to možda zbog Nebojše.... Hm... Znam da nema veze sa tim,ali misao je stajala u glavi... Onda se setim moje majke koja je pre 3 godine slomila ruku...I to desnu,još je i dešnjak...Nikad u životu ništa nije radila levom rukom... Naravno,morala je da nauči tada... Ona je ceo vek verna mom ocu,kao i on njoj... Dvoje ljudi koji su se našli i obožavaju se.Naravno,imaju oni svojih problema - kao i svi,ali jako su vezani jedno za drugo.... Moja Nevena je na svojoj svadbi uganula nogu...U braku joj ništa ne fali - srećna je,ima Anu,voli muža i on nju.... Jednostavno neke se stvari dese - nema neki skriveni razlog za to.... Samo trenutak neopreznosti - ništa više....
Ono kad sam pala i polomila se,pre dve godine - pisala sam o tome - Nebojša nije bio ni u najjluđem snu u nekom planu... Devojka od 16 godina je na sličan način nekih 20 dana posle mene u Novom Sadu pala i na mestu ostala mrtva... Sećam se jer sam plakala,bila u šoku i shvatila da sam ipak imala sreće da padnem tako kako sam pala.I taj 12.09. slavim kao svoj treći rođendan.Drugi mi je 02.11 - da nije bilo mladića koji me je u školi zezao da me povuče ka sebi - spičio bi me tramvaj.... Imala sam ja više tih događaja.Sećam se da me jednom spasio policajac ... Nešto mi se zamutilo pred očima i on me samo pomakao ka trotoaru na Sajmu - da me ne spiči 88-ca... Nisam ga više nikad srela - jer sam mu zapamtila facu,ali znam da sam mu rekla - Hvala.... Prvo sećanje je plava 128-ca u Zrmanjskoj ulici gde sam živela od rođenja do svoje 12-te godine.... Mnogi ne znaju kakva je Zrmanjska ulica pa ću objasniti... Od crkve Sveti Đorđe ide nizbrdo do negde približno moga broja se izravna - uravna kako se već kaže,a onda se ka Požeškoj penje uzbrdo.... Bio je parkiran kamion - sećam se i njega-crven sa braon ciradom - delovao mi je dugačko...Uglavnom,izletela sam na ulicu - oči u oči sa plavom 128-com (vozač je krenuo nizbrdo brzo i u tom delu je prilično išao brzo) i čula sam komšiju,škripu kočnica i odjednom sam se nalazila na trotoaru - komšija me povukao pre nego što je vozač i došao do mene ...Znam da su se nešto drali....Kako ne vodim računa...Uglavnom komšija se izdrao na njega - kako brzo vozi tom ulicom.... Šta da vam kažem bila sam mala,slatka,mršava - obožavali su me i čuvali svi... Kud počeh da jedem - da sam mršavija ovo mi se ne bi desilo....Da,desilo bi se nešto drugo....
Kad sam silovana (ko o čemu ja o tome,ali imam razlog zašto sada to opet spominjem) sto puta sam pomislila kako sam to mogla sprečiti...Trebala sam da znam šta neki znaci znače - zašto moj brat od tetke ne voli moga dečka,zašto svakom ko mi se svidi nalazi mane,zašto neće da me uči da plešem.... Sve je to mom naivnom i neiskvarenom mozgu bilo OK...Možda on nešto zna više nego što znam ja,možda misli da sam glupa da bi me učio da plešem....Kasnije je to sve bilo jasnije...Ali,tada nisam znala... Koja sestra od ujaka ne bi pomogla svom bratu od tetke da sredi stan... Ja ne znam takve... Drugo je to što se posle desilo i što su mi kasnije neke stvari postale jasne....Prekasno.... Ali,to je moralo da se desi i desilo se... Uzalud su kasnije bile analize - da je bilo ovo ili ono,da nisam otišla...Da nisam to tad doživela,doživela bi kad bi bili sami bilo gde i bilo kad.... Toga sam svesna... On je to želeo i planirao da uradi i uradio ... Da nije tad,uradio bi neki drugi put.... Od tada gledam malo drugačije na život... Gledam da se čuvam....Ugojila sam se - samo zato da se nekome ne bi svidela i nekoga da ne bi izazvala da mi napravi to još jednom....Nisam shvatala da bez obzira na to koliko kg-ma imam - može svašta da mi se desi - ako sretnem loše ljude... I dokaz je da me umalo prošle godine nije silovao čovek koji mi je bio neko vreme prijatelj i zaista sam mislila da je OK... I želela sam da mu dam šansu kao i sebi i da započnem nešto normalno - da zaboravim Nebojšu.... Kad se okrenem - koliko sam se trudila da ubijem ljubav u sebi prema njemu i da dozvolim sebi da budem srećna sa nekim drugim - a samo nailazila na ljude koji su želeli ili da me seksualno iskoriste ili da dokažu da su "face" - jer mi se sviđaju - čak i poslednji od svih tih - nije bio pravi - ZAŠTO VIŠE DA SE TRUDIM !!! Možda je meni suđeno ovako kako jeste.... Ne znam....
Ima taj jedan novinar koji mi se sviđa već neko vreme...Ali,ništa neću pokušati...Zašto? Davno,pre nekih 4-5 godina sam stupila u kontakt sa jednim njegovim kolegom i imam jako loše iskustvo... Loš je čovek kao prvo,glumi da je nešto što nije,kao drugo i ponašao se kao kretenčina - kao treće....Imam dva druga novinara koje obožavam i zaista su OK ljudi - ali,oni su mi drugovi i njih i njihove stvarno volim.... Možda su oni samo subjektivni.... Šta ako je taj kretenčina od novinara u pravu.... Šta ako ja stvarno nisam onakva kakva treba da budem....
Jednom mi je skoro neko rekao da se krijem iza Nebojše zato što se bojim života.ljudi kojima bih se možda svidela,a najjviše da ne budem povređena...Da se krijem iza Nebojše ne bi se toliko trudila da nađem nekog sa kime ću moći da ostvarim koliko-toliko OK vezu....
Šta povreda ruke,fastum gel i elastični zavoj mogu da urade od baba-devojke :)))....
Izvinjavam se ako ima slovnih greški - trudila sam se koliko mogu da ih ne bude....