Moj drug Milan Karagaća pokrenuo je temu proslave dana pobede nd fašizmom. No, zadržao se uglavnom na jednom segmentu - učešću, odnosno neučešću naše vojske na vojnoj paradi u Moskvi. Važno je to pitanje ali ja imam potrebu da temu proširim u skladu sa njenim civilizacijskim značajem.
Sovjetski maršal Žukov je 9. maja 1945. godine ratifikovao akt o bezuslovnoj predaji Nemačke koji je podneo feldmaršal Kajtel dan ranije i taj dan se smatra služebenim slomom trećeg rajha
I zaista taj dan je postao civilizacijski graničnik i datum kad je Evropa mogla da podvuče crtu, napravi bilans i okrene novu stranicu svoje istorije. Pet godina kasnije, 9. maja 1950. godine, ministar spoljnih poslova Francuske, Robert Šuman, predložio je stvaranje nadnacionalne evropske zajednice kao modela i načina da se više nikada ne ponove strahote fašizma i rata u Evropi.
Šumanova incijativa je konkretizovana potpisivanjem sporazuma Francuske i Nemačke o osnivanju Evropske zajednice za ugalj i čelik, kao preteče sadašnje Evropske unije.
Šuman je podrazumevao širu evropsku zajednicu koja bi bila nadnacionalna i izlazila van okvira sporazuma o kontroli uglja i čelika, predlažući svoje viđenje organizacije Evrope.
Pet godina posle bezuslovne predaje Nemačke, stoji u njegovoj deklaraciji, Francuska preduzima prvi odlučni korak u izgradnji Evrope i uvlači Nemačku u to što će u potpunosti promeniti uslove u Evropi.
Iako je rat u Evropi službeno završen 9. maja 1945. godine, Titova pobednička vojska je ratovala još nedelju dana sprovodeći završne operacije i slamajući u Sloveniji otpor nemačke grupe armija "E" i kvislinških formacija koje su se povlačile prema zapadu.
Šezdesetpetogodišnjicu sloma fašizma naša zemlja će obeležiti sa više pažnje i pijeteta nego je to radila obeležavajući šezdesetogidišnji jubilej ili godišnjice između šezdesete i šezdeset pet. Predsednik Srbije će biti učesnik na obeležavanju jubileja u Moskvi, u školama je danas čas posvećen antifašističkoj borbi, biće položeni venci i cveće na vojničkim grobljima i stratištima, oglasiće se i počasna vojna paljba.
Naravno, u obeležavanje velikog jubileja, ne računam najavu ravnogoraca da će i oni obeležavati dan pobede na Ravnoj Gori. Oni nemaju šta obeležavati jer nisu bili pobednici nad nacistima nego njihovi saradnici i saveznici.
Srbija i njeni građani su pretrpeli strahovite žrtve od strane nacizma i fašizma, a srpski narod dao veliki doprinos pobedi nad fašizmom i prema tome bi trebalo gajiti primerenu kulturu sećanja.
U Srbiji je, kao nigde u Evropi, nemačka soldateska primenjivala princip "sto za jednoga" a samo je grad Beograd imao četiri zloglasna logora gde su ubijene na desetine hiljada ljudi.
Pomenuh kulturu sećanja i smatram da je ona zatajila, odnosno da se naše društvo i država u dovoljnoj meri ne brine i nedovoljno čini da se čuva uspomena na antifašističke borce,žrtve fašizma i antifašističke vrednosti. Ono čime se sve države i narodi ponose, mi kao da ponekad nismo na čisto kako da tretiramo. Zato se moglo dogoditi da se u parlamentu izjednačavaju prava partizana i četnika kao da je istorijsku istinu moguće utvrditi parlamentarnom odlukom, da se masovno podnose zahtevi za rehabilitaciju nedićevaca i ljotićevca, a da recimo zloglasni logor na Sajmištu skoro pa da nije ni obeležen kao stratište.Da su se tamo držale nekakve svirke i igranke.Posledice takve prakse vide se u našim životima. Navala desničarskih, profašističkih grupa,antisemitizam, nasilje među mladima, ksenofobija, imaju direktne veze sa negajenjem kulture sećanja i zanemarivanjem vrednosti antifašizma. Tako nas zaista niko ne može razumeti.
Teško je shvatiti da u gradu Beogradu, bar koliko ja znam,nema ulice ni jednog slavnog partizanskog komandanta. Gde je ulica koja nosi ime Peka Dapčevića, recimo.Ali je zato, ulica koje nose imena vladika, popova i igumana toliko da se prebrojati ne mogu. Pred naletom negiranja antifašističke borbe bila su ukinuta i imena ulica u centru grada, onih koje su dobile imena po sovjetskim generalima, oslobodiocima. Ovih dana smo svedočili njihovom nevoljnom vraćanju i to tako što su imena oslobodioca stavljena na table po sokacima u prigradskim naseljima. Ima vremena da se to poravi, i što to bude pre, biće bolje. Verujem da hoće.
Svim antifašistima čestitam 9. maj, Dan Pobede i Dan Evrope.