ne smatramo margnalnim grupama nego ih tretiramo kao ozbiljan politički subjekat?
"nacionalističe", "fašističke", "klerofašističke", " desničarske", "huliganske", propalitetske, iz nekih tamo predgrađa, kriminogene, rasističke, koje slave srebrenicu i nose majice sa likom ratka mladića... koje prete, biju novinare, pave sranja na kosovu, prave sranja gde god se zateknu, razulareni su, anarhičniji su od onih koji sebe nazivaju anarhistima... sve su... ništa su... mnogo ih je...
zapravo, malo ih je. oni su, (što nije tema ovog teksta) malobrojni kao i grupa oko "peščanika" , usamljeni ekstemi, nalaze se na rubovima, svako na svom rubu naravno, na sasvim drugačijim rubovima... ali to su ipak rubovi.
te "desničarske organizacije" (koje inače žive, ponašaju se i čak propovedaju nešto što pre liči na komunu, koji su "narodni" i naroski dok je levica ovde više nalik desnici, ali to sad nema veze, pojmovi su ionako daleko od onoga što opisuju) te, dakle "desničarske" ili čak "ultradesničarske" organizacije su, koliko god da ih je, male i još uvek slabe da bi im se pridavao toliki značaj. a pridaje im se, u medijima. oni su veliki problem, i što su oni veći problem i što se više priča o zabrani ovakvih organizacija - one su jače.
jače su zato što dve trećine u srbiji misli ono što ti klinci govore. jače su zato što panduri gledaju njihova sranja sa simpatijom. jače su zato što je to pobuna iz predgrađa o kojoj se zapravo malo zna iako se mnogo govori. zato što njihova razularenost deluje primamljivo klincima koji su siromašni, a jesu siromašni i biće sve siromašniji. zato što ne putuju, i ne putuje im se jer im je politika ulila strah od sveta; zato što su rasli u klimi gde nije najnormalnije biti s nekim ko je druge nacionalnosti. zato što je nezamislivo danas se udati za nekog bekima fehmijua. zato što je problem biti sa muslimanom. zato što je grozno pitati "a u čemu je toliki problem sa tim ekumenizmom?" jer ste onda unijata, uostalom, satansta ste. i bezbožnik. a to je isto.
zato što, uostalom, ništa od svega ovoga i nije važno nego je važno da se bude pobunjenik, onoliko koliko je nekima od nas bilo zabavno da slušamo pistolse, toliko je tim klincima zabavno da gledaju legijine slike i slušaju srpske pesme, da slušaju uostalom 357 (meni je 357 super - mnogo više nego BS, al nema veze) i da kažu društvu da se nosi i da ide dođavola.
i biće još jači. posle svih zabrana, posle hapšenja, posle svakodnevnih napisa u novinama o tome kakvi su oni veliki mangupi, kada se još malo išlifuju, kada se još malo iškoluju, kada malo češće budu išli u rusiju, kada dobiju pare sa još nekih strana, kada se ujedine i kada već neki toma ili boris objave da kosovo nije više srbija (što ne znači da srbija nije jedno malo veće kosovo) i kada, na radost one dve trećine s početka teksta, priznaju da nas u onoj eu baš i ne žele, i kada se još malo naslušamo vesti o tome kako se u ukrajini vratila "prava" strana i kako rumuni s nostalgijom pričaju o čaušeskom i kako je desnica svuda sve jača, u istočnoj evropi, kako je rusija sve veća a evropa sve siromašnija.... ti klinci neće više biti klinci, biće veterani u političkom životu srbije... a srbija je poistovetila levicu sa lopovlukom i gubitkom suvereniteta, evropu je poistovetila sa činovnicima koji naređuju našim predsednicima, tranziciju sa otimačinom i siromaštvom, demokratiju sa diktatorskim zakonima poput onog o informisanju ili onog o elektronskim komunikacijama...
kada novine prenose šta su sve predstavnici rečenih organizacija rekli, šta im piše na plakatima, šta planiraju itd... kada to sve češće i sve podrobnije prenose, onda neko sebi daje oduška jer sam ne sme to da kaže, a hteo bi, i onaj koji zapisuje i onaj koji čita. na kraju, jer je to jeres. a jeres je zabava kad nema druge zabave. a druge zabave nema jer je narod ovde sve siromašniji, i to izgeda zabravljaju oni koji zabranjuju.
najopasnija je ona pesma koja je zabranjena, tad je najglasnija i peva je čak i onaj koji je, da nije zabrane, ne bi zapevao.