~ Hajde da pričamo o slobodi.
- Zar opet?
~ Što da ne. Toliko toga nismo stigli da kažemo.
- Ne mogu. Ljubio bih te!
~ From u „Bekstvu od slobode“ govori o čoveku koji hodajući putevima znanja, napredovanjem i socijalizacijom, postaje nesiguran, razvijajući u sebi osećanje nemoći i beznačajnosti. Zapravo, postaje okovan slobodom i…
- Dosta tog Froma. Kakve on veze ima sa ljubljenjem?
~ Naravno da ima. Moraš biti slobodan „za“ da bi ljubio…
- Ali, ja jesam slobodan. I, zar te ne ljubim…mhmh
~ Ne uskači mi u reč! Kako si počeo, ponovo ćemo završiti pričajući o tebi.
- Pa šta?
~ Ništa. I to je pitanje slobode. Izbor teme.
- A zar Pekić u „Atlantidi“ ne kaže da je sloboda moguća samo izvan razuma, u ludilu?
~ Kaže. Jel ti sad opravdavaš to svoje ponašanje da bi me ljubio ludački?
- Da.
~ Hajdemo onda o ljubavi.
- I tu smo priču pričali. Često. Pridji.
~ Hoću. Prićiću. Jer From u „Umeću ljubavi“ kaže da voleti nekog znači voleti ga baš onakvog kakav taj neko jeste, sa svim njegovim manama i vrlinama…
- Ti i tvoj From. Već me hvata jeza od misli o… ljubljenju…
~ Hmhmm! Hajde! Ljubi me onda!
autor: bravar