Danima već traje "fajt" između Vatikana i Hrvatske. Da, dobro ste pročitali...Između Vatikana i Hrvatske. Takav "fajt" da je Papa danas sastavio oštro saopštenje u kome je upozorio hrvatske vlasti "da se ne mešaju u crkvene stvari". E, sad, ima li u Hrvatskoj neko petlju da kaže Papi i katoličkoj crkvi da se ne mešaju u državne poslove i da je jedna od najvećih civilizacijskih tekovina odvajanje crkve od države, čisto sumnjam..Poslednji Hrvat koji je za to imao do kraja petlju zvao se Josip Broz.
Tito, dakako.
Pre samo dva meseca, Papa Benedikt XVI posetio je Zagreb i čitava Hrvatska nije ništa radila tri dana nego molila sa njim ili pratila molitve u direktnim televizijskim prenosima. Do granice neukusa je išla opšta egzaltiranost hrvatske vlasti, ministara, premijerke, stranačkih prvaka, javnih ličnosti, estradnih zvezda, fudbalskih menadžera, akademika...o biskupima i kleru da ne govorimo. Televizijski komentatori (Bilić naročito), padali su u trans i "afanavali" uz poklike - "dobro nam došao sveti oče".....Papin prsten je u retko kojoj zemlji bio tako navlažen od poljubaca nacionalne elite. Još, kad je u zagrebačkoj katedrali Papa održao ono sramno slovo o Stepincu "koji je branio Jevreje i Srbe", sreći te elite nigde nije bilo kraja. Jednodušno je proglašen "vrhunskim moralnim autoritetom savremenoga sveta".
I ne lezi vraže. Papa je ovih dana ponizio Hrvatsku kao da je ona nekakav dominion Vatikana ili njegovo privatan posed. Doneo je akt kojim od porečke biskupije oduzima veliko imanje, koje je ova inače dobila od države, i dodelio ga italijanskim benediktancima u čijem je posedu bilo pre drugog svetskoga rata, odnosno u vreme kad je Istra bila u Italiji.
Da stvar bude gora, tek sada se vidi sva beda i udvorništvo u današnjim odnosima crkve i države ( nije Hrvatska u tome izuzetak, ali slučaj o kome pišem je reprezentativan). Naime, Osimskim sporazumom (potpisao ga Miloš Minić, a Hrvatska se danas na njega poziva), ondašnja Jugoslavija je po slovu rečenog sporazuma obeštetila katoličku crkvu zbog nacionalizovanja imovine italijanskih benediktanaca. Onda je Tuđmanova vlast, velikodušno, već plaćenu imovinu poklonila katoličkoj crkvi, odnosno porečkoj biskupiji. Kako se radi o vrlo vrednoj imovini i atraktivnom zemljištu,porečka biskupija se nije libila da to zemljište prodaje lokalnim tajkunima za golf igralište i turističke sadržaje. Utrženo je tu prilično novca, tako da papina "presuda" sadrži ne samo povratak manastira nego i novčano obeštećenje od više miliona evra. Katolička crkva danas deluje kao zbir korporacija koje imaju na čelu glavnog gazdu. Nije njih osim na rečima briga za vrednosti, zataškaće pedofiliju unutar crkve, proglašavati zločince svecima, braniti zločince iz devedesetih bez zazora. I sve im se može dovesti u pitanje, ali novac i nekretnine nikako.
Ustali su, povodom Papinog akta neki hrvatski biskupi, ustali neki ministri, ustalasala se javnost. Ali ne smeju protiv pape. Kako će sad kazati da je Papa lopov..a do jučer bio vrhovni moralni autoritet..Šta ostaje iza toga, ako kažeš da je Papa oteo "hrvatsku zemlju"....ej.."bezgrešni Papa, oteo"...oslobodi bože....
I sad,stvarno se nije lako staviti u kožu tradicionalnog Hrvata. On je domoljub i katolik...Šta ovde da se žrvuje.Papski autoritet...neee...Hrvatsku grudu...neeeee..
Gadnu je "juhu" Papa zakuvao....