Kad smo polazili za Bocvanu, Princeza je imala dve i po godine, Mudrica je imao pet i po, a Prestolonasledniku je bilo jedanaest.
Naravno, ni Princeza, ni Mudrica nisu govorili nista osim maternjeg nam naškog. Prestolonaslednik, koji je pola četvrtog razreda proveo u skloništu, kao i većina klinaca te školske 98/99, učio je od prvog razreda nemački. Učio ga jeste, naučio - nikad. Za te tri i po godine učenja naučio je samo da kaže Aufiderzen!
Što se Žmua ticalo, iako je, svojevremeno, učio i engleski i ruski (ovaj drugi čak polagao za maturu), on je, ipak, uvek bio više manuelan tip. Dok je ruku - sve je u redu. Sporazumeće se.
I tako, krenuli smo u zemlju u kojoj je jedan od dva zvanična jezika engleski, a od cele porodice isti govorila samo ja...
Sad, kad se osvrnem, onako najiskrenije, o tom pitanju jezika uopšte, tada, nisam ni razmišljala. Bilo je isuviše drugih, u tom trenutku važnijih, stvari da bih lupala glavu oko „sitnice" zvane sporazumevanje sa okolinom.
A delimično sam bila ubeđena i da će se moja gerilska taktika zvana - ne čitam titlove na crtaćima! - kad, tad isplatiti. Mislim, ako je moj pokojni tata napamet naučio Damba kad je Prestolonasledniku bilo dve godine, pa valjda je i mali tu nešto pokupio...
I tako smo sleteli u Gaboron.
Mudrica je, u prvom trenutku bio najiznenađeniji. Po njegovim sopstvenim rečima, do tog trenutka smatrao je engleski „Nekim izmišljenim jezikom koji se koristi samo za filmove i crtaće!" Ali, praktičan kao i uvek, počeo je da "skuplja" korisne fraze (Prva je bila "Can I have a glass of juice, please?") i ubrzo je počeo da se sporazumeva. Pomalo stidljivo, ali ustrajno.
Prestolonaslednik je,kao stariji, imao sasvim drugačiji pristup. Stisnuo je zube i krenuo da traži društvo za igru, sporazumevajući se, u početku, tatinim stilom (uz povremeno nerado, panično dozivanje mame kad bi baš zagustilo), ali vrlo brzo, u roku od možda mesec dana, ispostavilo se da se onih prvih sedam godina crtaća bez titlova i sinhronizacije, ipak isplatilo...
Princeza je, međutim, bila, kao što i priliči malom jarcu, nepopravljivo tvrdoglava.
Prva dva meseca vrlo uporno je odbijala da govori išta osim maternjeg, a uz to je insistirala da i Florens, kao i svi ostali koji se nađu u njenom društvu, progovore naški!
I ko zna koliko bi to još trajalo da nije otkrila Sesame Street koji je isao u prepodnevnim satima svakog dana.
Mic po mic, Big Bird, Elmo i ostali junaci navukoše moju Princezu da počne da koristi engleski.
Lagano i bezbolno. I tečno.
I vidim malopre na Googletu - današnji dan je rođendan oca Muppeta i Sesame Streeta, Džima Hensona.
Pa eto, nek ova beleškica bude umesto zahvalnice što su mi ti njegovi divni junaci smanjili glavobolju oko učenja jedne, tada dvoipogodišnjakinje, engleski.
A moram da priznam da je i Žmu prilično popravio izgovor praveći ćeri društvo pred malim ekranom TV prijemnika.