Krstarenje Sjeverom-Od sumraka do svitanja

Ponovo sam u Norveskoj, trenutno uzivam u pejzazu Lilehamera, gradica u kom su 1994, dok smo se mi bavili vaznijim poslovima, odrzale Olimpijske igre. Snjeg škripi pod nogama i čist je da ga možeš pojesti. Ovo je neki deseti put da sam u poslednih nekoliko godina u Norveškoj, navikao sam se i često mi padne na pamet da bi se ovdje moglo i zivjeti. Naravno, da je bar malo jeftinije.
U ovom blogu ću napisati nešto o svom prvom putovanju koje je završeno trodnevnim krstarenjem od Norveške do Danske. Imao sam do sada tu sreću da mnogo putujem, ali to putovanje mi je jedno od najljepših. Preporučujem ga svakako.

Relaciju Oslo-Kopenhagen veliki cruiser  prelazi za nekih 16 sati.
Brod je napravljen u Splitu, sto je navedeno na velikoj ploci na ulazu u brod, jos dok je taj prelijepi grad bio drzave u kojoj sam rodjen.
Specificnost ovog putovanja je i u tome sto su cjene na brodu visestruko jeftinije nego li one na kopnu. U Norveskoj, jednoj od najskupljih zemalja na nasoj planeti ovo vjerujte znaci mnogo. Sami Norvezani koriste zbog toga ovo putovanje vecinom zbog ispijanja alkohola, koji je najskuplji u njihovoj zemlji.
To je i razlog sto po pristajanju u Kopenhagen veoma mali broj putnika koji su se ukrcali izlazi s broda. Vecinom spavaju i pripremaju se za noc povratka u Oslo kada se cijeli proces besomucnog opijanja ponavlja.
Prizori koje vidjate tokom putovanja nalik su scenama iz filmova razlicitih zanrova, od komedija do horora. Ljudi doslovno puzu po palubama u cemu im u mnogome pomaze Sjeverno more koje je rjetko mirno.
Vece smo proveli u diskoteci kakve u nasem okruzenju nema.Restorani, barovi, prodavnice ne razlikuju se od onih na kopnu osim sto su bolje.
Ja sam se dobro drzao dok nisam svom drustvu ličnim primjerom objasnio, svakom pojedinacno, kako se pije tekila. Sledece cega se sjecam je da sam pred zoru pokusao da restartujem lift, u nadi da ce se na taj nacin pojaviti sprat na koji sam trebao da se spustim. Bezuspjesno sam tako, sve sa drugarima koji su vjerovali da imam rješenje, isao gore-dole dok me recepcionar nije uputio na drugu stranu broda gdje se nalazi moja soba.
Mi smo spavali u najjeftinijem dijelu broda, u donjoj palubi. Iako su sobe bile sjajne salio sam se sa drugarima tokom puta da ce ako dodje do brodoloma zavariti vrata na nasem spratu da ne smetamo ostalim putnicima pri ukrcavanju u camce za spasavanje.
To popodne smo presjedili na palubi i pili smo fina vina prepricavajuci jedni drugima svoje impresije. Bilo je oblacno a otvoreno Sjeverno more se nemilice razbacivalo talasima koji gotovo da se nisu osjetili na velikom brodu.

Drugarica pored mene je komentarisala da je glupo sto je oblacno i da bi bilo mnogo ljepse da je sunce. Rekao sam joj da ne smije biti neraspolozena i u nekoj polusali sam nadahnuto prezetovao stav, pod blagim uticajem sjanog Chateau Margauxa, da ako iskreno zeli sunce mora to samo dovoljno zazeljeti i ono ce se pojaviti.
Svi su smijali mojoj tezi ali se nisam dao obeshrabriti i ponovio sam je da cu im to i dokazati jer upravo, tako sam im rekao, u tom trenutku sam pozelio da sunce izadje. Nevjerovatno je ono sto se desilo. Imam svjedoke.
Gotovo iste minute se u jednom dijelu tmurnog neba otvorilo i propustilo par zraka sunca. Prolaz u nebu je u nekoliko minuta bivao sve veci i sunce nas je na kraju obasjalo da bi koji trenutak kasnije i zaslo. Uplasio sam se, priznajem, ali sam se pravio faca i da mi je sve to normalno. Ćutke smo gledali prizor ispred nas.
Snaga tog trenutka, velikog mora, velikog broda i prekrasnog sunca me od tada ne napusta. Kada sam u nekom bedaku vracam se tom trenutku i bivam ponovo obasjan tim suncem i daleko od svog ovog naseg ludila. I niko mi nista ne moze.
Nisam ponovo testirao na ovaj nacin svoju vezu sa prirodom ali sam je veoma svjestan. Ne zanosim se nekim natprirodnim sposobnostima vec naprotiv. Mislim da nam priroda uvjek nesebicno daje sve od sebe. Mi se cesto odlucujemo da je silujemo i trazimo od nje i vise nego sto nam treba.

A komad sunca je svakako rezervisan za nas, pokusaj uostalom, ma kako Ti ovo pisanje iz Norveške zvučalo patetično….