Vašar taštine - Bekim Fehmiu (kompletan intervju)
Vece. Sedim u bifeu Ateljea 212. Atmosfera vesela kao i obicno. Usao je kolega Zoran Radmilovic, gladeci svoje guste brkove.
- Sta je Zorane, da li si obisao svoju parohiju?
- Jesam - Odgovorio je slatko namrgodjen i seo na svoje mesto. Naslonio se na zid, sarmantno isturio stomak i poceo da ga gladi zadovoljno pustajuci zvuke podrigivanja. - O ho, ho, Zoro daj mi jednu dobru kafu.
- Jesi li se toliko najeo baklava? Dobacuje drugi kolega.
- Jesam, mamu vam jebem nacionalisticku!
Te veceri saznajem da je Zoran Radmilovic, u znak protesta, svakoga dana i veceri posacivao razbijene poslasticarnice u Beogradu ciji su vlasnici bili Albanci. Nije bio ješan, ali bi popio neku bozu ili kafu i ohrabrivao ih.
odlomak iz knjige Blistavo i strasno
I na kraju svetlo koje Bekim pred kraj nije mogao da vidi ali je uspeo da nas dovede do samog izlaza (bez garancija gde taj izlaz zaista vodi). To je valjda nedodirljiva lepota umetnosti.
Ponosan sam sto dolazim iz ovog grada gde se rodila ovakva humana ideja i gde se radjaju ljudi koji umeju da prepoznaju odredjene vrednosti. Hvala im sto mi svojim primerom pokazuju da nisam usamljen.