Gost autor| Literatura

ANĐELAK SA ZELENE OBALE

docsumann RSS / 20.11.2014. u 13:56

gost autor: drzurin otac

vrbas.jpg 

Prekjuče sam s njom sjedio na obali Vrbasa. Cijela dolina oko nas je bila zelena, i jedino su se njene oči plavile. Do bola. I kosa joj je bila ofarbana u crno, jer sam  to   j a   želio!

Pozivam je da uđemo u auto, a ona mi kaže: - Molim!

Samo to izgovara dok joj glavu držim  u  krilu neprestano je ljubeći...

Prošlo je  skoro  punih pedeset godina od tog „prekjuče“.  – Šta radiš? – pita me. – Pišem! - odgovaram joj.

Zatim oboje šutimo i ispod nas  lijeno teče Vrbas. Zeleni mu se voda u meandru koji mi liči na neku debelu, zelenu zmiju. Vide se i dva jablana sa osušenim vrhovima. Sjedimo u travi punoj  bijelih tratinčica.

-A hoćeš li ti nama  skuhati jednu kafu – pitam je i dodajem:  -Zbrljaj je kako bilo, a ja ću, bogami, bataliti pisanje... Koga još zanima  ono što neko piše?

-Pa, ako je dobro... – veli mi ona i čujem kako voda u džezvi već klokoće, a ona i ne haje  da makar smanji protok plina. Zbilja sam nemoguće sitničav – ko da će  svijet propasti  ako  malo i ključa u prazno?!

-Vala, baš tako! – odgovara mi i već znam šta će mi u nastavku kazati, ali ništa ne govori. Izuzetno je taktična, i nikada za  ovih pedeset godina otkako smo sjedili na obali Vrbasa nije napravila niti jednu jedinu pogrešku prema meni. Dako zbrlja i tu kavu ili kahvu, sasvim svejedno. Već sam digao ruke i od pisanja i uporno gledam u ekran i vidim kako dvoje izvanredno plešu argentinski tango. On je osamdesetogodišnjak, a ona mlada i krupna crnka. Prava bedevija. Ima duboko dekoltirane grudi, i čiča joj na njima drži svoju ćelavu glavu  pod kačketom. Povlači po podu bagava stopala, ali  pleše dobro. Oboje  izvrsno plešu.

Voda u džezvi je prestala  vriti. Vidim nju nad džezvom i u svom krilu. Kosa joj  je popadala izmedju mojih nogu. Prikupljam je , a nju ljubim  bez prestanka. Oboje čujemo kako voda u koritu Vrbasa  hukom protiče   ispod nas, a prije nje, u strani, zavaljano na povjetarcu  mlado, tek oklasalo žito!  Pogledom tražim da u njemu vidim  makar i samo jednu bulku. Ne vidim niti jednu. Umjesto što  ne pronalazim  željeni cvijet, gledam u olovku ostavljenu na notesu za pisanje i po ko zna koji put kažem sebi: „Da se kojim slučajem ponovo rodim,  potpisao bih   da nam se dogodi sve što nam se dogodilo, izuzev one strašne tragedije...Sve ostalo potpisujem! Zbog njene  čudesne dobrote, lavovskog joj srca i rijetko viđene ljepote . Potpisujem. Neme zbora – velim sebi, a od kafe ne očekujem mnogo: biti će ili preslatka, ili prejaka. Nikako da je utrefi. A i ko bi tebi, to jest meni,  utrefio, kao da je čujem!

Kafu prinosi  gracioznim pokretima i samo što uz nju nema rahat-lokuma sa čačkalicom. Bože dragi u koga ne vjerujem, baš  li o svemu  vodi računa?

... i kakva samo dva zlatna sina imamo? Samo da nije bilo one  strašne...ali, neću o tome! Život  nije isto što i rosnom livadom proći, a takve kao što je ona, bez pretjerivanja, rađaju se   samo jedanput  u stotinu godina.

-Je li kafa po ukusu? – pita.

-Znaš da nije! – odgovaram.

-Djubre jedno! – kaže.

A kada mi je prvi put prišla na testu iz morfologije, sjećam se,  upitao sam je da mi objasni razliku izmedju priloga i prijedloga u rečenici. Nisam je ni saslušao, već sam gledao u njeno lice i u crvenkastu kosu. Boje kestena. Dok sam je gledao, nešto je u meni zatitralo što će kasnije eksplodirati  u kanjonu Vrbasa, ali  ni onda ne uđosmo u auto. Nisam je želio povrijediti i nikada se zbog toga nisam pokajao. Naprotiv. A nismo  mnogo ni pričali. Suvišno je u takvim trenucima bilo šta  govoriti, ne stoga što je  sve već rečeno, nego zbog toga što smo bili zaljubljeni. Ipak, ja sam sve vrijeme gledao  u okoliš, pa sam tako vidio i onu začađavelu stijenu pod kojom je ležala  stara razvalina od neke krečane ili ćumurane. Vidio sam   i  zašumjelo lišće  mladih grabića  izraslih  nasrijed one stijene i pretpostavljao sam da se radi  o podnožju planine Osmače, dok je Skenderuša bila  na drugoj strani kanjona. Znate već za Skenderušu, jer se niz njene obronke nalaze i one nesretne Korićanske stijene...

I, eto, i to smo pregrmjeli. Užas nad užasima! Ne ponovilo se narednih hiljadu godina. Ni riječi više o tome. Dovoljno sam kazao.

Kada nam je ponestalo daha od  ljubljenja, ona me je sama pozvala da uđemo u auto. Išao sam za njom pognute glave gledajući joj u  prelijepe listove nogu. Stigli smo i do karoserije  automobila i ona je tu zastala i leđima se oslonila na nju. U ruci je držala češalj od lažnog ćilibara, pa sam joj počeo raščešljavati  kosu držeći  za to vrijeme u drugoj ruci rukovetić  bijelih tratinčica čiji su cvijetovi  pri dnu čaške bili   kao našpricani  nekom  rozikastom bojom na tačkice. Držao sam buketić uz  njen obraz, a ona je  sa jednog od cvijetića počela otkidati jednu za drugom  bijele latice kao u igri „volim te – ne volim te“

Tada sam ja počeo duvati u pravcu cvijeta i on se zavrti  kao neka mala vjetrenjačica.Cestom pored nas minuše   kola  u kojima je sjedila stara Ciganka i iza nje  još i tri djevojčice. Kola  se zaustaviše tačno  preko puta nas, a u nasmijanim Cigankinm ustima ugledah zlatnu „četvorku“.

-Mnogo će te taj voljeti! – reče ona.

-Ali ćeš ti njega još i više voljeti... dajte mi neku paru! – dodade na kraju.

I tada sam je prvi put  vidio na djelu. Otrgla se iz mog zagrljaja i potrčala prema kolima. Nakon udijeljene sadake, smijala se u povratku, a ja je upitah čemu se to smije. –Rekla mi je da ću ja biti tvoj Melek!

-Aha, to je Anđeo, je li? – upitah je.

-Jeste! – odgovorila  mi je  neprestano trepćući, a onda širom rastvori oči  uslijed  čije se plave boje odjednom nađoh u modroj poplavi. Nisam mogao ni „a“ da kažem, a ruke su mi već bile oznojene i crvena je majica na meni  bljiještila na suncu...

- Pa, hajde! Kafa ti ovaj put i nije tako loša ! – kažem joj da bih  se odbranio  od te plave poplave.

Rekoh to   sasvim neodređeno i nepovezano. Upitah se usput  je li moguće da se sve  to baš nama dogodilo?!   Šutio sam u nastavku. Nisam znao šta da kažem, a ona je već  sređivala kuhinju i žurila se na posao.

-Eto, sad možeš da pišeš do mile volje  - rekla mi je na polasku.

Ništa ne napisah tog dana osim što sam se bezbroj puta vraćao  na obalu Vrbasa, ali i ne samo na nju.

Pedeset godina su kap u moru. I argentinski tango nije ništa posebno. Ono dvoje  što su ga plesali  već su davno iščezli sa ekrana. Ostala je samo čačkalica zabodena  u kocki  dopola pojedenog ratluka. Mlađi sin nam se javio sa broda blizu Tahitija, a stariji je na poslu. On je u svemu na majku.....

Podigoh se sa  kauča na razvlačenje koga  do noći neću ni sklapati. Neka stoji kao što stoje i naših pedeset godina za koje mi se ponekad čini da su premnogo i za stablo a kamoli za čovjeka.

Kako god bilo – otišle su u nepovrat! Ne znam šta još da kažem???............................

 

Đenovići, 2014. Godine.

 

Tagovi



Komentari (28)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

stefan.hauzer stefan.hauzer 14:10 20.11.2014

1.

zoja444 zoja444 14:37 20.11.2014

divno

angie01 angie01 14:55 20.11.2014

,

kakav cale!
reanimator reanimator 15:01 20.11.2014

...

Pazi kad sam se jedva obuzdao da ne roknem gay smajlija koji daje cvetić :)
docsumann docsumann 16:12 20.11.2014

Re: ...

Pazi kad sam se jedva obuzdao da ne roknem gay smajlija koji daje cvetić :)


što da ga urokaš, pa nije ti smajli ništa kriv
Gospodja Klara Gospodja Klara 06:13 21.11.2014

Re: ...

što da ga urokaš, pa nije ti smajli ništa kriv


Ma huligan, pusti ga, samo čeka priliku da zapali kontejner ili prebije nekog geja.:)
reanimator reanimator 09:29 21.11.2014

Re: ...

što da ga urokaš, pa nije ti smajli ništa kriv

Tradicionalni srpski domaćin. Kad me pogodi emocija plačem i bijem
reanimator reanimator 09:33 21.11.2014

Re: ...

Ma huligan, pusti ga, samo čeka priliku da zapali kontejner ili prebije nekog geja.:)

Not quiet = riot!
Msm, treba svi da ćutimo i samo jedan dan osvanemo u Walmartu?
predatortz predatortz 09:43 21.11.2014

Re: ...

reanimator
što da ga urokaš, pa nije ti smajli ništa kriv

Tradicionalni srpski domaćin. Kad me pogodi emocija plačem i bijem


A ne grliš nepoznate ljude u kafani i ne zoveš ih 'burazere'? Izeš takvog domaćina!
ladyhawk ladyhawk 15:30 20.11.2014

Veoma, veoma lepo

Hvala za divan tekst. Da mi je doziveti tih pedeset godina i imati isti taj osecaj. Kakvo neizmerno bogatsvo!
mirelarado mirelarado 15:46 20.11.2014

Топомагија

Има тих места чија магија трајно делује на човека. :)
docsumann docsumann 16:19 20.11.2014

eh, sinovi

Mlađi sin nam se javio sa broda blizu Tahitija, a stariji je na poslu. On je u svemu na majku.....


toliku sam rakiju s njima popio da stvarno nema potrebe da ti persiram
stefan.hauzer stefan.hauzer 16:44 20.11.2014

Re: eh, sinovi

toliko ste se družili,da ste počeli da ličite jedan na drugog:)

drzura drzura 21:32 20.11.2014

Re: eh, sinovi


stariji ođe.koji peče rakiju

zna stari da napiše , kad hoće...
predatortz predatortz 09:43 21.11.2014

Re: eh, sinovi

zna stari da napiše , kad hoće...


Alal vera starom! Ne da ume, nego...
predatortz predatortz 21:18 20.11.2014

Lepa, baš lepa...

Topla, ljudska priča.
Neki delovi, što se samo naslućuju, su me rastužili. Malo je porodica koje ih nemaju protkane u sećanjima.

Ali ova priča o ljubavi koja traje... Prelepa je!
larisa_bg larisa_bg 02:31 21.11.2014

Re: Lepa, baš lepa...

predatortz

Neki delovi, što se samo naslućuju, su me rastužili.
Ali ova priča o ljubavi koja traje... Prelepa je!


reanimator
Pazi kad sam se jedva obuzdao da ne roknem gay smajlija koji daje cvetić :)


pekmezi jedni sentimentalni
a ovamo se folirate nešto

evo vam po cvetić, da zadenete u revere

predatortz predatortz 09:45 21.11.2014

Re: Lepa, baš lepa...

Re, burazere! Ova će načisto da nas upropasti! Lajavo neko žensko, a naklatilo nam se na kosti...
reanimator reanimator 09:53 21.11.2014

Re: Lepa, baš lepa...

Re, burazere! Ova će načisto da nas upropasti! Lajavo neko žensko, a naklatilo nam se na kosti...

Ne znam šta drugo da kažem, nego da se poslužim citatom velikoh hita grupe Regina : Rade, ma šta nam žene rade, zar ne vidiš da žele da igraju se sa dva druga, Rade mi najbolji smo bili, a one sve su htele da oru njivu sa dva pluga"
predatortz predatortz 10:08 21.11.2014

Re: Lepa, baš lepa...

reanimator
Re, burazere! Ova će načisto da nas upropasti! Lajavo neko žensko, a naklatilo nam se na kosti...

Ne znam šta drugo da kažem, nego da se poslužim citatom velikoh hita grupe Regina : Rade, ma šta nam žene rade, zar ne vidiš da žele da igraju se sa dva druga, Rade mi najbolji smo bili, a one sve su htele da oru njivu sa dva pluga"


Umeš sa rečima! Uvek nađeš prave reči, ili prikladan citat.
E, Larisa, neće ti ovo proći! Nećeš nas zavaditi, džaba ti slatkorečivost. Od Eve je njima ostalo da podbadaju, koketiraju, spletkare... Pa do dana današnjeg!
vera.nolan2 vera.nolan2 13:34 21.11.2014

Re: Lepa, baš lepa...

Od Eve je njima ostalo da podbadaju, koketiraju, spletkare... Pa do dana današnjeg!

za vas dva šaljiva momka,može li i iz ovog ugla ?

predatortz predatortz 13:36 21.11.2014

Re: Lepa, baš lepa...


za vas dva šaljiva momka,može li i iz ovog ugla ?


Može, al' nama je bliža ona:

Oj, jarane, jarane, jarani smo mi
ne daj, ne daj jednoj zeni, da nas zavadi.
stefan.hauzer stefan.hauzer 13:51 21.11.2014

Re: Lepa, baš lepa...

, nego da se poslužim citatom velikoh hita grupe Regina : Rade,



odjednom više ne osećam blam zbog bajage.
vera.nolan2 vera.nolan2 13:08 21.11.2014

Your warm and tender love

malo ljubavi znam,odolelih vremenu.Kad sretnem takve ljude,da se nežno vole i posle mnogooo godina,zadivim se i uvek kažem,eto -moguće je,ali mislim da to mogu samo dobri i plemeniti,posebni ljudi...

angie01 angie01 18:35 22.11.2014

,

stefan.hauzer stefan.hauzer 13:06 24.11.2014

nfl

iz dis a ril lajf,or džast a fentezi


stefan.hauzer stefan.hauzer 18:43 24.11.2014

Re: nfl

Biljana 77 Biljana 77 15:57 24.11.2014

kao da je za njih pisana

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana