Danas u 10 časova po moskovskom vremenu, na Crvenom trgu će se održati vojna parada povodom 70 godina pobjede nad fašizmom.
Parada se u Rusiji reklamirala i propagirala na sve moguće načine i ruku na srce bilo je tu svega i pretjerivanja i neukusa, ali dobro vremena su takva, pa se podosta od ovog pobrojanog može i koliko-toliko oprostiti.
No ono što mi je u cijeloj toj kampanji najviše smetalo (pored Georgijevske lente koja sa VOV-om veze nema) je bilo stalno isticanje da je ova parada najveća do sada.
Ja znam da se pri tom misli na parade održane 9. maja, ali ipak smatram da je to uvijek trebalo govoriti uz nekakvu ogradu, u kojoj bi bila pomenuta ona prva parada od 24. juna 1945, jer veće od nje nikako ne može biti.
Nije tu stvar u prostom broju učesnika, o onih 40 hiljada, nasuprot današnjih 15 hiljada - ni govora.
Ovo i ono sutra se jednostavno ne može porediti, to su različiti nivoi.
Te dvije parade jesu na neki način, da to tako kažem, supstancijalno povezane, ali svaka poslije one prve je ipak samo neka vrsta njezine emanacije.
Tako da najveća je bila i biće samo ta prva ...
... mada, eto kada opet bolje razmislim, u teoriji postoji ipak i opcija još veće parade.
Naime tog 24. juna 1945. po Crvenom trgu je prošlo, kao što već rekoh, oko 40 hiljada vojnika. Oni su tuda marširali u tzv. paradnim "karopkama" (kutijama), od po dvjesto ljudi (20x10) i taj njihov mimohod pored svečane tribine je trajao oko dva sata.
Za 4 godine VOV-a SSSR je izgubio oko 9,7 miliona vojnika i oficira i svaki od njih je krvlju zaslužio da prođe u paradnom stroju Crvenim trgom.
Ako bi se svi ti poginuli borci RKKA postavili u te paradne "karopke", Crvenim trgom bi marširali 20 dana i 20 noći.
480 sati bi prolazili rame uz rame branioci Bresta, Smolenska i Kijeva, heroji Jeljne i 28 Panfilovaca, oni koji su ostali pod ruševinama Staljingrada i oni koji su se smrzli u rovovima Lenjingrada, pored njih bi išli mornari Odese i Sevastopolja i hiljade onih koji su kao kamen potonuli na dno Dnjepra, Visle i Odre, a iza njih stupali bi osvajači Kenigsberga i oslobodioci Varšave i Beograda, kao i oni koji su na proljeće '45. ginuli u Pragu, na Zelovskim visovima i na stepenicama Rajhstaga.
20 dana i 20 noći ... pokušajte samo na trenutak to da zamislite, samo na jedan trenutak.
Da, to bi bez ikakve sumnje bila u svemu mnogo veća parada od one iz juna '45.
Parada heroja i parada pobjednika.
Ne znam za Vas, ali danas ja ima za njih da popijem, ali i ne samo za njih, ima da popijem i za poginule Montgomerijeve "pacove", branioce Nankinga, za pale američke mornare, pilote i marince, za Slobodne Francuze, za ubijene poljske borce i za norveške, jugoslovenske i italijanske partizane.
Tih par pića je stvarno najmanje što mogu da uradim za sve njih.
Neka im je svima vječna slava!
-----------------------------------
(Donji spot je napravljen 2013 , povodom 70 godina od oslobođenja Stavropolja, zahvaljujem se svom drugu Milošu koji ga je expresno brzo titlovaona naški i takođe ekspresno brzo postavio na svoj kanal)