Kao i većini non-IT ljudi i nama programerima se veliki deo života vrti oko obrazaca. Nama su oni dosta bitni pošto su deo posla formalizovanog gledanja na probleme, rešenja i događaje. Koliko smo mi ponekad "srećni" zbog formalizama pokazuje naše ničim-izazvano uskakanje u opuštene aktivnosti kao što je blogovanje, u sred radnog vremena, u sred posla, ili u sred vrlo važnog posla.
Taman kako se ponadamo da su nam neki formalizmi za pisanje softvera postali instinktivni, deo bića, pa ne bi trebali više da nas opterećuju, IT se pomeri, proste blok-šeme budu zamenjene konfigurabilnim šemama, meta-data driven, konceptima, formalizacijama koncepata kroz ontologije, distribucijama i dinamikama tih ontologija u realnom vremenu, njihovim dodirivanjem, presecanjem i spajanjem sa drugim ontologijama.
Tačnije, na periferiji se uvek nešto komeša,
pa onda nevidljivim difuzijama i ostalo polaku curi I u "krug dvojke".
Ipak, progresivni zombiji mi ovog puta nisu IT ljudi koje je zamorilo dubinsko praćenje IT razvoja, IT mi je samo komforni kutak za osvrt na dva događaja ovih dana:
• Killary poraz.
• Priznanje krivice finansijskog trejdera Navinder Saraoa da je, sa oko 30 godina, 2010. prouzrokovao flash-crash u vrednosti od oko 1,000 milijardi Dolara, trgujući iz roditeljske kuće u zapadnom Londonu. Flash-crash je krah berze koji se desi neverovatno brzo i burno, ponekad u sekundama. Sve češći razlozi su uvezanost i tehnologija, i od kraha se ponekad brzo i oporavi, iako se mnogima po pravilu nanese ogromna šteta.
Osim sve češćih raloga flash-crasheva tu su I uvek česti razlozi - rupe, pardon, u obrascima, za koje niko nije znao dok ih nije otkrio (tautologija, ok).
Navinder je interesantan pošto je jedan geek, ma koliko imao identiteta, koji sada rizikuje zatvor do 30 godina, možda 300, u svetu gde Pentagon nema pokriće za nekoliko hiljada milijardi potrošenih dolara, Navinder je "manipulisao" berzu pomerajući joj sentiment na razne načine, prvenstveno, ako se dobro sećam, sad sam pročitao samo vest koja me podseća na sad 6 godina star događaj, tako što je stavljao ogromne narudžbine na berzu, recimo u milijardama, iako nije nameravao da trgovinu uradi nego je brzo menjao ili poništavao te narudžbine, pre nego što bi bile izvršene. Ipak, te velike cifre bi sevale na ekranima mora neprogresivnih zombija finansijske trgovine po svetu, oni vide sentiment tamo gde ga i nema, zbog šuma, i počinju da se kreću za krdom, kojeg još nema, postoji samo šum.
Šum, krdo, obrasci, "progresiva", ... put nas vodi, gde drugde, do US izbora, gde Trump još nije na nebu među dijamantima, iako mu je jedna bankina sa te strane, ako baš navali da se drži ne prljave pene na površini, nego flash-crasha koji je "obećavao" neoconsko-do-neoliberalnom "ogranku" Masters of the Universe. Ukratko, tek je Mr. Trumpu prvo poluvreme prošlo, drugo ide do januara, i s malo (ne)sreće može da mu se zadesi realm i plac u "egzistencijalnoj" ravni gde bizona nikad ne fali.
S druge strane, neke dilove je već napravio, mogao bi da ih napravi i toliko da progresivni zombiji američkog biračkog tela nastave da obituju na nebu sa dijamantima, s tom razlikom što oni preferiraju dijagnonalno suprotni metaforički kvadrant tog neba.
Dis-klejmer: u ovom blogu se kreativni obrasci "korisni idiot" i "progresivni zombi" NE odnose ne ljude koji nisu odrasli i formirani u US, pa tako ni agresija koju ću ja polako ubaciti u "sistem" dok siđem dole, do dna. Pa se ne odnose ni na mene, ja samo pošteno pokušavam da ufatim i proširim sentiment jednog mladog US sentimentaliste.
Šanse su da on, Trump, lukavo, lukavo, gura neku sredinu - Soroš se namrštio, purpurni revolucionari gledaju u nebo bolje od bilo kojeg Mišiminog junaka, Obama poč'o već da vesla unazad u Siriji (ne vesla on ništa, veslaju njega, više ignorišu, Deep State delovi preko Pentagon OOURa i sličnih.
Pa, profesionalna deformacija, obrasci iskaču niotkuda, ko čestice iz kvantnog vakuma, pošto su ovi dani posebno interesantni.
Imamo svet koji je:
• Pipav u US negde između post-a-priori i pre-a-posteriori fragmenta koji poklapa US izbore (ne pokušavam da „kritikujem" Kantovu Kritičku Čistog Uma nego se samo igram s i sa rečima).
• Pipav oko a-priori sidra u Francuskoj, Nemačkoj, Evropi, pa eastbound, al to nije tema sada
Ja nemam pojma na šta bih ličio da sam studirao hemiju, na primer (volimbaš) (mislim na neagresivni i neprovokativni deo svog bića), ili fiziku, matematiku, ali možda i oni, kao elektronika, IT i ja imaju obrasce i super obrasce kroz koje svet oko naš pokušavamo da dokučimo u što više „istine".
Ja nemam previše super-obrazaca, da se dotaknem samo njih, i uglavnom se vrte oko : dobro-loše, crno-belo, neuređenost, semantička orijentacija, gramatike, monstrumi, ... pa, navažniji za ovaj blog ...
• Odisejisanje uz tenzije, kockanja i sekvenciranje - svest o pojedinačnim, malim koracima na putu, njihovom značaju - jasno, ne treba pojašnjenje, valjda.
• Igranje kao logika, etika i istina, u prolazu ili sa namerom da ostane - ovo je nejasno i meni samom - kao što se onaj trejder „igrao" tako se, na kraju, igrala i Killary, Trump, a pogotovo oni što plaču nad Killary porazom (vezni red progresivaca ovom prilikom). Igra se i Soroš, samo hladonokrvnije.
• Povratne sprege - bumerang efekat događaja ili entiteta koji smo ušutirali u matrix.
... i uz sve ovo, onda, idu razni „operatori", ili je „filteri" bolja reč.
Na neki način ovo su delovi malog model potke nad kojom svi mi „radimo" egzistencijalni prostor u koji nas je udenulo - nešto planiramo, u nečemu učestvujemo, nešto analiziramo, i tako dalje, pa sve uz pomoć obrazaca i intuicije, koja je i sama skup obrayaca, samo neartikulabilnih.
Pošto ti filteri daju „šmek" celom prostoru ja ću dati nekoliko primera, iz optike, pa onda povrh ovih gore super obrazaca koje je neko odstranio iz glava „progresivaca" kada je fer-plej u pitanju, i navodnike iz ove upravo upotrebljene reči koja ništa ne znači uklanjamo po cenu dopune u kvalifikaciji - radi se o glavama progresivnih zombija. Nači filteri, primeri:
• Optika: band-pass - ovo je filter u optici koji propušta samo neki opseg „boja", notch filter - propušta sve boje osim nekog opsega, lowpass (shortpass) - propušta sve ispod, npr, narandžaste, hipass (longpass) - propušta sve iznad, npr, zelene, itd, mašti nema kraja, višepojasni, ogledala, spliteri, ... život naglo, prostom lego-like kombinatorikom postaje sve interesentnaiji.
• U toj interesantnosti uzmimo, npr, obrazac „mostrum", pa filter „svetac", tj sveti-monstrum, koristili ovaj par kao metaforu za pozornicu najboljim izvođačima, ili za Killary čiji verni ratnici sada ridaju u suzama (ja i dalje smem da se kladim da postoji značajan broj ljudi u Srbiji koji bi bili nesrećni što je Killary izgubila čak i da je pre toga bacila poneku boNbicu po Makedoniji i Srbiji, ali blog nije o njima, oni nisu formirani u US)
• Ili obrazac dobro-loše, pa neki highpass ili lowpass filter, gde smo u pojavi slepi na deo pojave.
• Možda semantička orijentacija tipa „greed-is-good" unutar čijih zidina se onda mnogi slepi kod civilizacijskih očiju igraju. Reči čuvenog katoličkog bišopa (ne znam da li je čuven i ne mogu da mu se setim imena): „Nije sramota biti bogat, sramota je biti sebičan" seku jako ne samo kroz monetizovano bogatstvo, nego bilo kakvo, mene je, valjda ćale, još davno navio na foru kako je sebičnost super-izvor skoro svih zala.
• ... itd, filteri, dalje, mogu da se stavljaju u niz, sekvencu, odjednom, u nekom specifičnom prostorno-vremenski-događajnom kontekstu ...
Zašto su ovi naši zombiji od USa „progresive" zombiji? Par sitnica, njima se zalomilo sada, a svima nam se zalomi svako malo:
• Zato što neartikulisana, nekrvoločna-do-manje-krvoločna polu-budala iz svlačionice nije lošija od artikulisane, nasmejane, kripto-vrhunskikrvoločne budale na pozornici ...
• ... već druga tačka je poteža, kako se prva odradi u neopreznom uzbuđenju - zato što je logika brojanja glasova i „poena" samo jedan korak u sekvenci, kojem je predhodio korak pre toga, pa još jedan pre njega, ... neverovana kontrola nad medijima vidljivim najširem broju glasača
• Zato što neoliberalizam i tragedy of the commons idu zajedno, jači i agresivniji ima nefer prednost - mi bi morali svi da budemo braća, već kasnimo.
• Zato što u društvu postoji mnogo više realnih entiteta od nas i naše prijatne okoline, i progresivni zombiji zaboravljaju da je realno sve što, kad ga udarimoi, uzvrati udarac.
• Zato što zaboravljaju reči čuvenog katoličkog bišopa, za koga ne znamo da li je čuven i kako se zove, kada su ljudi iz američkog rust-belta u pitanju
• ...
...itd, ja da znam progresivni put nazad na zemlju i u nešto više od kvantnog vakuma između ušiju ja bih to lepo i detaljno objasnio, ovako se hvatam za asocijativne fragmente, pa evo i fotke iz Velikog Rata, ova nije iz filma, i vešti u „samozadovoljavanju" će već zamisliti hladnoću i glad na toj fotci, ubijene prijatelje i neprijatelje, stotine hiljada dece na Bliskom Istoku koja nisu dobila šansu, Killary koja svršava dok Gadafija nabijaju na kolac, pakao ljudi koji su imali relativno normalne živote dok im duhovi iz mašina, doletelih „niotkuda", nisu počeli bacati „poklone" s neba, za njihovo „dobro", ... Baju Patka, Paju Patka, Mikija, ...
Od ona gore tri super obrasca što sam izabrao:
• Odisej i ako ne radi posao na kratak rok radi ga na dug rok. Ako se u koracima kretanja dijagonalno kroz veliki grad napravi jedna greška mi samo da najverovatnije nećemo doći na odrediošte, nego se možda i vratimo na mesto odakle smo krenuli. Samo isto tako, istorija ne mari za poedinačne događaje i pojedinačne velike ili male ljude. Ona uglavnom stigne gde je krenula, na druži rok.
• Progresivni zombiji nisu progresivni, oni samo igraju glupu igru.
• O povratnoj sprezi, ovom prilikom, najbolje govori video clip Majkla Mura. Ko o filozofiji istorije nije učio iz romana Lava Tolstoja ne mora da gleda klip ako ne želi, dovoljno je da se spomene kako je Trump pripretio Fordovim egzekutivcima da će im nabaciti 35% uvozne takse ako zatvore fabrike u US i premeste ih u Meksiko. Al je to dovoljno samo onima koji razumeju da nije bitno da li će on to stvarno uraditi, i da li je to stvano mislio - on je radničkoj klasi samo na efektan način skrenuo pažnju na to da su udareni, i da je vreme da uzvrate udarac.
I dok bušni progresivni zombiji čekaju da se izduvaju bilo bi lepo da vozači purpurne revolucije, sa zadnjeg sedišta, postanu srećni dobitnici besplatne hrane i smeštaja na neko vreme. (Doduše, po mom mišljenju, Soroš je prepametan, tj znam da je prepametan, obično, i zato me više plaši verovatnoća da ja ništa ne kapiram nego da se on igra sa toplinom doma svoga).