Nakon tromesečnog angažmana najzad sam krajem marta 2017. postavio na internet kompletan tekst magistarskog rada „Alternativno pozorište u Jugoslaviji osamdesetih", web adresa: https://alternativniteatri.wordpress.com/.
Magistarski rad je radjen je od 1991. do 1995. godine na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Odbranjen je 16. februara 1995. godine pred komisijom u sastavu mentorka dr Milena Dragićević Šešić, dr Aleksandra Jovićević i dr Radoslav Lazić.
Takodje, na web adresi https://alternativniteatri.wordpress.com/ prezentirani su dokumenti, fotografije, video zapisi... o alternativnom teatru u Jugoslaviji osamdesetih, sa ciljem da ovaj sajt bude svojevrsna online enciklopedija naslovne teme.
Uz muzički "novi talas" i bogatu filmsku produkciju tokom osamdesetih godina XX veka, alternativni teatri su bili autentičan i kreativan dokaz vitalnosti balkanskog umetničkog prostora, odnosno superiornosti jugoslovenskog kulturnog dijagrama.
O pokretanju sajta posvećenog YU pozorišnoj alternativi obavestio sam elektronskom poštom dekanate, biblioteke i institute tri akademske ustanove, u Beogradu, Zagrebu i u Ljubljani, sa predlogom da na svojim fakultetskim sajtovima postave link do ove web adrese.
Očekivao sam, logično, da će mi najpre stići odgovor od mog nekadašnjeg Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu. Ako ne prihvatanje predloga, a ono barem kurtoazni odgovor tipa: "Primili smo Vaše pismo...". Medjutim!
Dok je moj bivši fakultet ostao nem, samo dan kasnije po slanju elektronske pošte, dobio sam odgovore iz Ljubljane i Zagreba.
Od upravnice biblioteke Akademije za gledališče, radio, film in televizijo, gospodje Bojane Bajec, dobio sam sledeće pismo:
"Spoštovani,
hvala za informacijo, ki jo bomo z veseljem delili z našimi študenti in uporabniki.
Lep pozdrav,
Bojana Bajec, vodja knjižnice"
Iz Zagreba su takodje narednog dana stigla dva odgovora. Jedan je formalne prirode - potvrda da je "mail zaprimljen", a drugi je od profesora Akademije dramske umjetnosti Branka Brezovca:
"Poštovani gospodine Mladenović,
Šaljem Vam, na Vašu ljubaznu inicijativu, nekoliko fotografija predstave "Shakespeare The Sadist", Kazališne družine Coccolemocco iz 1986. godine, a prema tekstu Wolfganga Bauera. Na slikama su Ksenija Paić, Vladimir Svetiev, Niko Goršič, Siniša Miletić. U sljedećem mailu šaljem Vam fotografije iz predstave "Badenski poučak o suglasnosti" prema tekstu Bertolta Brechta iz 1973. To je predstava iz mog gimnazijskog perioda, kad se Coccolemocco još prezivao i Scenska grupa III e V gimnazije. Na slikama su, dakle, učenici III e razreda koji su kolektivno igrali, svi do jednog, u predstavi.
Ja sam inače, na moju štetu, prilično nehajan prema vlastitim arhivama, tako da nemam skenirane neke važne fotografije (i vrlo kvalitetne) iz Cooco vrhunca, predstave "Jedan dan u životu Ignaca Goloba". Ako mi ukažete na potrebu, i odgovara li Vam malo zakašnjenje, ja ću i njih skenirati i poslati Vam.
Zahvaljujem na Vašem trudu da ste jednom nježnom razdoblju naših temeljnih intenziteta posvetili pažnju i danas ga opet aktualizirali.
Srdačno Vas pozdravljam. Branko Brezovec"
Umesto bilo kakvog komentara o kulturi korespondencije na ovim prostorima - video zapis gostovanja zagrebačkog alternativnog teatra "Kugla glumište" u Beogradu 1981. godine: