Upravo taj citat mi se vrzmao po glavi dok sam u petak, 12. maja 2017. sa svega stotinak sugradjanki i sugradjana šetao ulicama Beograda u protestu "Protiv diktature" (https://www.youtube.com/watch?v=NzcfHCPMii8&feature=youtu.be).
Pitao sam se gde se dede onaj silni svet sa početka aprila 2017, kada se respektibilna kolona demonstranata okupljala ispred zgrade parlamenta, a potom u veoma glasnoj šetnji ispred zgrade Vlade i RTS-a iskazivala svoj protest!?
Odgovor sam našao tek danas, u intervjuu sa glumcem Radoslavom Milenkovićem: "...Možda ćemo jednom odgonetnuti zašto smo ćutali. Da li je to strah ili, možda, neko zadovoljstvo... Da li je to neverovatan strah za život ili je neka perverznost, neki mazohizam. To bi psihijatri mogli da odgonetnu čitavu našu stvarnost. Verovatno je to njima mnogo jasnije. Neki vrsni psihoanalitičar bi sa par dobrih testova i na dobrom uzorku mogao vrlo lako da nam objasni u čemu mi to živimo i u kom smo mi to stanju. Ko zna šta bi mi trebalo da preduzmemo. Nije svaki lek za svakoga u svakom stadijumu bolesti. Mi smo zamajeni preživljavanjem. Zamajeni i zastrašeni..."
A sve ono izmedju redova citiranog razmišljanja jednog živog i veoma angažovanog umetnika kakav je Rale Milenković, pronašao sam u rečima znamenitih mislilaca iz XIX i XX veka:
"Dokle se god budemo hvalili, u povesnici učili koliko je ko od predaka naših odrubio junačkih glava, a ne gde je i s puta sišao; donde ćemo hramati i ni za dlaku nećemo biti bolji; jer prostaci i mladi ljudi i ne misle da može biti pogrešaka u nas, pak sve, što im se predlaže, za čistu istinu i dobrodetelj smatraju. Bacimo pogled na najpoznatiju povesnicu našu. Što je bilo luđe, preteranije, nesmislenije, to je imalo više uvažatelja, a glas umerenosti smatrao se kao nenarodnost, kao protivnost i izdajstvo... Otud nije čudo što nevaljali i pokvareni, a takvih ima svuda, pod vidom rodoljublja svaku priliku za svoju sebičnost upotrebljavaju, i najbezumnije savete daju, ne mareći, hoće li se time svome narodu kakva šteta naneti." Jovan Sterija Popović
"Istinu tražiti i prema njoj se upravljati... Na istini stvarati mentalitet naroda. Da ne bude ohol i uobražen a to najviše od toga dolazi što ne zna istinito stanje stvari, a zavedu ga uobraženi i oholi. Sprečavati da ga demagoška inteligencija ili političari ne navedu da preterano mnogo traži tuđe oblasti. Time se budućnost naroda izlaže velikim nezgodama i ako suviše neprijateljstava izazovu može biti uzrok i sloma narodnog. Niko nije na nedogledno, čak ni na duže vreme osiguran pa ni naša nova država, ako u njoj ne bude čestitosti, morala, pregnuća, velikih volja. Nigde savest jednog javnog radnika nije izložena ispitivanju i mukama nego baš u teritorijalnim pitanjima. Treba biti pravičan i zbog toga jer se mora sa drugim narodima živeti u raznovrsnim vezama..." Jovan Cvijić
"Srbin ima prirodnu tendenciju da sve svoje velike ljude ili poubija ili unizi, i da ih zatim opeva u svom desetercu kao heroje svoje nacije, i, najzad proglasi svetiteljima svoje crkve." Jovan Dučić
"A naš narod? Divne, sjajne, jedinstvene pobede, a narod mali, pa mali. Mali zbog svog uskog, nekulturnog nacionalizma!" Isidora Sekulić
"Suviše je ovaj narod patio od nerada, nasilja i nepravde, i suviše navikao da ih podnosi sa podmuklim roptanjem ili da se buni protiv njih, već prema vremenima i okolnostima. Između zlokovarnih, osvetničkih misli i povremenih pobuna prolazi im gorak i pust vek. Za sve drugo oni su neosetljivi i nepristupni. Ponekad se čovek zapita da nije duh većine balkanskih naroda zauvek otrovan i da, možda, nikad više neće moći ništa drugo do jedno: da trpi nasilje ili da ga čini." Ivo Andrić