Istorija| Ljudska prava| Moj grad

Ratna sjećanja Miloša Jankovića

docsumann RSS / 19.11.2017. u 14:28

boka-hotel-15.jpg

 Nekadašnji Hotel Boka u Herceg Novom

 

Nisam fan istorijskih priča, u Politikinom Zabavniku obično preskačem tekstove o istorijskim temama, al' ova je toliko skopčana sa geografskim lokalitetom s  kojim  identifikujem svoje svakodnevno bivstvovanje da je okidanje bilo trenutno...

Miloš Janković, Srbin iz brodvlasničKe familije iz Boke, rođen u Trstu, ostavio je život komfora i proveo najturbilentnije godine ovog vijeka spasavajući mnoge srpske i jevrejske živote za vrijeme njemačke okupacije Crne Gore. Bio je guverner Boke, i svojim položajem uspio da ospori nacističkoj vlasti NDH da uđe u region. Time je spriječio genocid nad srpskim narodom Boke.

Otprilike tim riječima započinje, a praktično i završava,  kratki predgovor objavljenih sjećanja Miloša Jankovića (1992. u Čikagu, a gdje bi inače;)) čiju je kopiju moja porodica nedavno dobila u posjed.

 

Pošto sam se navođenjem nekih djelova tih memora upleo u blogorovovske rasprave o suštini srpke istorije, sada kada sam ponovo u posjedu navedenih spisa, osjećam poterbu da iznesem gro priče u javnost.

Ne zna se šta je veći zločin spram pokoljenja koja dolaze, uljepšavati ili sakrivati od njih stvarne ljude i događaje koji su bitni za istoriju njihovog naroda, zemlje, regiona...

Naravno da se to dvoje ne isključuje. Štaviše, dobro se miksaju.

 

Memoari M.Jankovića plijene detaljnošću svjedočenja neposrednog svjedoka i aktera ključnih događaja za dešavanja u Boki tokom DSR-a. Stilska i jezička nesavršenost, poneka  gramatička nespretnost, pomalo arhaični jezik, ali prije svega precizan opis samih događaja, pikantnih detalja, njihovih sudionika, poznavanje imena i biografija, pa i sam autorov emotivni odnos,  upućuju na autentičnost teksta.

Osnovna ideja vodilja M.Jankovića za njegovo intezivno angažovanje u politici, kada je ona bila sve sem izvor privilegija, nekontrolisane moći i bogaćenja, bila je očuvanje naroda u Boki.

Ključna pretnja za to predstavljale  su pretenzije NDH da nakon pada fašističke Italije stekne ingerenciju nad Bokom.

A da se to ne bi dogodilo bilo je životno važno  uspostaviti povjerenje njemačkih okupacionih vlasti i ubijediti ih da ustaška divljanja nikome neće koristiti u tako delikatnom trenutku. Tada Njemci već nisu bobro stajali na frontovimna, i u Novom i Boki su imali razmjerno malo trupa.

Pri tom Njemci jesu bili strogi i profesionalni, al nikako pravedni. Prijetnja masovnim odmazdama stanovništva u slučaju vojnih žrtava važila je kao i na drugim okupacionim područijima.

Jednom, zamalom i nije došlo do toga kada je noću ubijen vojnik na stražarskom mjestu kod artiljerijskog gnijezda u Zelenici.

Ipak posredstvom lokalnih glasina Janković dolazi do verzije priče kako su se ti isti vojnici napili šljive u gradu, prije službe, i da postoje glasine da je možda došlo do ličnog obračanu među njima. Njemci provjeravaju navode, nalaze da je stvarno bilo kaoko im je Janković  natuknuo kao mogućnost i šalju kažnjene vojnike na front . Strogo i pravično ;)

Iako nije simpatisao komuniste i smatrao je njihove nemoćne pokušaje u zabrđu Boke opasnom avanturom koja prvenstveno ugrožava njihove perodice, štitio ih je i sakrivao koliko je mogao.

Ispostavilo se da je novopostavljeni agent za antikomunističku dijelatnost bio nevješt u daktilografiji, pa je koristio ponuđenu Jankovićebu kancelariju u hotelu Boka. Tu je na raspolaganju imao dovoljno mira i odličnu pisaću mašinu.

Nije ni slutio da Janković svakog dana stavlja u mašinu novi indigo, iz kojeg bi kasnije na prozoru isčitavao koje su porodice u opasnosti.

Takođe, znao je da lojalni mu šofer radi za partizane i trudio se da on uvijek bude nazočan pri svakom važnom razgovoru.

No, NDH nije uopšte lako odustajala od Boke, kada se pokazalo da preko paketa akcija učešća u Hotelu Boka namjeravaju da se preko ekonomskih zavrazlama pravno ubace u Boko-Kotorski region, Janković pokušava da otplati i ratu više na dospjele kredite. Međutim ubrzo shvata da Ustaše uopšte ne interesuju novci već pravne kosekvence. Zato istresa i posljednji dinar i otkupljuje kompletan kredit. To ga praktično ostavlja na život od mjesečne plate, bez ekonomskih povlastica.

Usput, al nikako uzgred, Janković omogućuje bezbjedan boravak u Boki i kasniju evakuaciju za Italiju, Albaniju  i dalje, za stotinu jevrejskih izbjeglica iz Nedićeve Srbije. Ključno za to bilo je njegovo prijateljstvo sa Hermanom Krajnerom, koji je i sam bio Jervrej u zbjegu.

Posebno živopisna  bila je njegova avantura odlaska u zavejno Cetinje, pošto je od njemačkih vlasti dobio pravo na kredit od tamnošnje glavne banke, kako bi narodu u Boki donio novac za Božić.

Na putu se susreo i sa komitima Krsta Popovića, za koje kao i za komuniste nije imao visoko mišljenje.

Njihovo gordo ali potpuno nestručno upravljanje italijanskom „najsavremenijom“ mehanizacijom za čišćenje puteva od snijega, primoralo ga je da s Njeguša pješke silazi u Boku s koferom punim para.

Kada je došao kući, shvatio je da su mu u kofer ubačeni i povjerljivi njemački dokumenti o partizanima i ostalima, koji bi ga došli glave da je eventuialno naletio bilo čiju patrolu, četničku ili partizansku...

Netom nakon oslobođenja na razgovor ga poziva Milan Vuković, najistaknutiji partizanski oficir u tom području, koji mu,  poznajući dobro Jankovićev lik i ulogu, bez časenja izdaje potvrdu da ga nove vlasti ne gone ni ne optužuju ni po kom osnovu..

Jbg, Milan Vuković ubrzo biva ubijen i to od svojih, u krajnje bizarnim okolnostima, tako što je u njegovoj blizinio slučajno opalio pištolj komuniste Milana Cera. Interesantno da se Ceru to omašilo dvaput. Prvi put je ranio Vukovića. A drugi put dok ga je vozio na oporavak u bolnicu u Dubrovnik – i ubio.

Inače moja osnovna škola i dan danas nosi ime Milana Vukovića.

Janković sumnja da je on likvidiran zbog sakrivanja od javnosti akcija koje je po direktivni štaba Vuković sprovodio sa Italijanima. Partizani su jednostavno htjeli da sakriju tragove na takva „nemoguća“ dešavanja. Uskoro su pobijeni svi sudionici tih tajnih operacija, ćak i nakod dokaza da su to radili po komandnoj  direktivi. Ta komandna direktiva izgleda neka mnogo opasna boleština.

Kako navodi Janković, Vuković se vidno postidio nakon što  mu se on požalio kako mu je neki komesar, koji ga je predhono primio, bez pitanja oteo skupocjeni sat koji je dobio kao poklon od majke.

U svojim reminiscencijama to upoređuje sa scenom kad mu njemački oficir uručuje  dva zlatnika koje su pronašli kod jednog ubijenog pobunjenika.

No, nije otimačina, nit divljaštvo (paljenje inventara Hotel Boka, loženje knjiga, između ostalog),  primitivizam i osionost bilo ono što je najviše smetalo Jankoviću kod novih vlasti.

U prvih nedelju dana oni su ubili šezdeset ljudi u Boki bez iakavog suda i prava, većinom i bez ikakvog razloga. Kako kaže Lidija Vuličević  je ubijena samo zato što je bila lijepa ...

Iako uskoro uhapšen on novih Novih vlasti, nije se libio da im to skreše u lice

„Saradnik sa neprijateljem ako hoćete tako me zvati je vaša privilegija“ rekao sam „ali ja sam taj koji je spasio Boku od NDH i ustaškog nasilja, Niti jedan civil nije ubijen tokom rata od strane Njemaca i Italijana, a vi ste ubili šezdeset ljudi u jednoj sedmici bez tužbe i razloga“.

Partizanska vizura, prenešena kroz usta jednog od njihovog oficira glasila je otprilike ovako:

„"Gospodine Jankoviću da li znate koliko zla ste donijeli nama spriječavajući Ustaše da uđu u Boku? Donoseći mirno stanje u Boku vi ste u stvari uništili partizanski pokret, koji bi inače zablistao ovdje"

Najkomičnije od svega je bilo to što je dotični oficir to skresao u brk pogrešnom pritvoreniku.

Jankovićeva svjedočenja obiluju preciznom faktografijiom, imenima predaka  današnjih Novljanja i Bokelja, detaljnim opisom  njihovih postupaka.Vjerujem da će mnogima sučeljavanje sa djelima svojih predaka biti neugodno.

Recimo mojoj majci je bilo jako važno da su se članovi porodice Berberović, koju privatno poznaje,  pokazali časno i dostojnou teškim vremenima. Mnogim mojim poznanicima neće biti baš najparvije da čitaju ove spise.

Čudno kad ti  ikonično nam predtsvljani likovi iz našeg pionirskog djetinjstva, ožive i poprime mnogo stvarnije, ljudskije obličje. Poprime stvarne mane , al' i vrline, sklonosti, karakter...

Drago mi je što se moja bivša škola i dalje zove Milan Vuković.

Što  se partizana, bar u mom kraju,  tiče, svaka čast njihovom junaštvu, al' im čojstvo nije bilo ni za dvojku. Što reče Vladika Rade - Junaštvo je car zla svakojega...

A u mom sistemu vrijednosti te kategorije nisu za poređenje.

 

Junaci ili ljudi? Don't take side, take acid;)

 

 



Komentari (75)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tyson tyson 15:00 19.11.2017

Knjiga

Otprilike tim riječima započinje, a praktično i završava, kratki predgovor objavljenih sjećanja Miloša Jankovića (1992. u Čikagu, a gdje bi inače) čiju je kopiju moja porodica nedavno dobila u posjed.

Adriatic Man?


docsumann docsumann 15:04 19.11.2017

Re: Knjiga

Adriatic Man?


da, izgleda. tnx

pazi, kad ja pojma o tim epizodama nisam imao. nažalost, i na našu sramotu, kao i mnogi novljani i bokelji...

a čovjek je bar jednu malu bistu u gradu zaslužio...
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 20:47 19.11.2017

Re: Knjiga

Dobro je da postoji taj re-discovery. Dobri ljudi uvek ostave neki trag negde, samo ga treba pronaći. I sačuvati na neki način potom.
antioksidant antioksidant 09:15 20.11.2017

Re: Knjiga

a čovjek je bar jednu malu bistu u gradu zaslužio...

ta knjiga, to secanje, to je bista
tyson tyson 20:04 20.11.2017

Re: Knjiga

antioksidant
a čovjek je bar jednu malu bistu u gradu zaslužio...

ta knjiga, to secanje, to je bista

Jaka bista; probaj da nađeš knjigu negde...


antioksidant antioksidant 08:58 21.11.2017

Re: Knjiga

tyson
antioksidant
a čovjek je bar jednu malu bistu u gradu zaslužio...

ta knjiga, to secanje, to je bista

Jaka bista; probaj da nađeš knjigu negde...



pa dobro, zato sam i rekao - knjiga i secanje :)
a bice pdf, bice, ne nabijajmo docu presiju nepotrebno
tyson tyson 11:08 21.11.2017

Re: Knjiga

a bice pdf, bice, ne nabijajmo docu presiju nepotrebno

Bolje bi bilo da se ponovo odštampa, u domovini, uz dodatnu intervenciju korektora kao što je red.

Zar je malo institucija i donatora u Boki?


docsumann docsumann 23:32 21.11.2017

Re: Knjiga

Bolje bi bilo da se ponovo odštampa, u domovini, uz dodatnu intervenciju korektora kao što je red.


važno (najvažnije) je da je sjećanje preživjelo.

a u nekim normalnijim vremenima, pod nekom pristojnijom vlašću, cijenim i da će reprint ovih dragocijnih memoara biti pod stavkom OBAVEZNO

tebi hvala još jednom na skretanje pažnje na knjigu...
stefan.hauzer stefan.hauzer 15:03 19.11.2017

*

već neko vreme se raspravlja o tome da li je autobiografija autentični istorijski tekst. Tačnije da li je valjan istoriografski dokument i da li se može usvojiti kao istinit? Ima sjajan doktorat Filipa Hameršaka o tome, u četvrtom poglavlju. Mislim da bi bilo valjano pročitati i njega uz ovaj tvoj tekst:


Hrvatska autobiografija i Prvi svetski rat

+ muzički prilog

docsumann docsumann 15:09 19.11.2017

Re: *

Mislim da bi bilo valjano pročitati i njega uz ovaj tvoj tekst:


pa to ima 600 strana, a ova sjećanja jedva pedesetak


s stanovišta istorije kao naučne discipline, vjerovatno nije najpouzdaniji izvor, al' barem pokjreće mnoga pitanja i preispitivanja.

mi kao da smo uvijek na nekom istorijskom (pre)ispitu
tyson tyson 15:10 19.11.2017

Re: *

već neko vreme se raspravlja o tome da li je autobiografija autentični istorijski tekst.

Pa, svakako da autobiografije jesu autentični istorijski tekstovi, no pitanje je koliko su navodi u njima istiniti. Po pravilu im se prilazi sa oprezom.


docsumann docsumann 15:15 19.11.2017

Re: *

Po pravilu im se prilazi sa oprezom.


jasno.

interesantno, da je opis nekih vojnih operacija u zaseocima Novog, Janković opisao vrlo u skladu sa zvanično SFRJ istorijskom verzijom.
recimo, ubistvo narodnog heroja Nikole Đurkovića.
i sam Janković govori o izdaji, mada spominje i da je do samog poginuća došlo nepotrebno, jer je zasjeda (začudo) zaobišča kolibu u koju su se on i još trojica partizana skrivali.
kako kaže, Đurković je, u tom trenutku, potpuno nepotrebno izletio napolje i bacio par bombi...ubrzo su svo četvoro bili pobijeni.
stefan.hauzer stefan.hauzer 15:20 19.11.2017

Re: *

Da, ali kod nas se ta rasprava morala revaluirati, s obzirom na proces koji smo imali kao društvo i to poglavlje u doktorskom radu Hameršaka, upravo i jeste prikaz o novim pogledima.


+ ocena autobiografije i njene autentičnosti (iako sam pod autentičnosti mislio pre svega na istinitost i to da i bez filtriranja ona ima jednaku vrednost kao i određeni istoriografski rad o istoj temi) Na primer, ova sećanja su na istoj razini kao neki istoriografski tekst koji se bavi temom dešavanja u Herceg Novom za vreme Drugog svetskog rata. Oprost ako sam se lošije izrazio i nisam objasnio bolje autentičnost.

i ne treba svih 600 strana, nego samo od 82-102. i bez ovog smajlija, stvarno bi bilo sjajno da se ovih dvadeset strana pročita.
docsumann docsumann 15:21 19.11.2017

Re: *

i ne treba svih 600 strana, nego samo od 82-102. i bez ovog smajlija, stvarno bi bilo sjajno da se ovih dvadeset strana pročita.


za ovo filtriranje i evaluaciju mase podataka imaš pivo
docsumann docsumann 15:27 19.11.2017

Re: *

stefan.hauzer


i odmah autotrol

stef, si gledao ovaj dokumenarac?



okršaji njega i Rej Luisa su totalni Kleš of Titans. fizički nejbrutalniji dvoboj u istoriji NFL-a, na najvećem mogućem nivou

najbolji MLB protiv najvećeg fizikl-frika među RB

eJpski
stefan.hauzer stefan.hauzer 15:31 19.11.2017

Re: *

stef, si gledao ovaj dokumenarac?



Nisam, ali biće danas kao uvod u NFL veče. Inače, dobro se sećam njega i Er Meknera kakav je to bio ubojit tandem u napadu. Tajtansi su tada zaista i bili titani.

+ večeras Remsi protiv Vikinga. Najbolji napad u ligi (uz to Remsi imaju kriptonit od odbrane protiv trčanja!) protiv fizički najnabrijanije odbrane u ligi. Za sladokusce.
c_h.arlie c_h.arlie 16:54 19.11.2017

Re: *

stefan.hauzer

...

i ne treba svih 600 strana, nego samo od 82-102. i bez ovog smajlija, stvarno bi bilo sjajno da se ovih dvadeset strana pročita.

Za druge ne znam, no, ja svakako neću pročitati tih dvadeset stranica.
Stoga te molim, ako može u nekoliko rečenica ... ako ne, ništa.
stefan.hauzer stefan.hauzer 17:01 19.11.2017

Re: *

Stoga te molim, ako može u nekoliko rečenica ... ako ne, ništa.


Ne bez razloga, dio suvremene teorije ističe upravo pojam “svjedočanstva”
(testimony) kao jedan od ključeva za pristup autobiografiji, raščlanjujući i razine o kojima
pripovjedač može svjedočiti.266 Kao što sam već natuknuo, neke od njih pripadaju unutrašnjoj,
potpuno privatnoj perspektivi (npr. osjećaj straha), i njihova vjerodostojnost počiva uglavnom
na uspostavljenom povjerenju, druge pak imaju i vanjske korelate, opažljive drugim ljudima,
odnosno ostalim svjedocima (npr. plač), treće su isključivo predmetne prirode (eksplozija
granate). Svaka od njih, međutim, relevantna je na svoj način, i bez neke od njih opis iskustva
zatočenika u Auschwitzu, ili doživljaja I. svjetskoga rata manjkav je, odnosno
redukcionistički u većoj mjeri nego što je to nužno.
c_h.arlie c_h.arlie 17:22 19.11.2017

Re: *

stefan.hauzer
Stoga te molim, ako može u nekoliko rečenica ... ako ne, ništa.


Ne bez razloga, dio suvremene teorije ističe upravo pojam “svjedočanstva”
(testimony) kao jedan od ključeva za pristup autobiografiji, raščlanjujući i razine o kojima
pripovjedač može svjedočiti.266 Kao što sam već natuknuo, neke od njih pripadaju unutrašnjoj,
potpuno privatnoj perspektivi (npr. osjećaj straha), i njihova vjerodostojnost počiva uglavnom
na uspostavljenom povjerenju, druge pak imaju i vanjske korelate, opažljive drugim ljudima,
odnosno ostalim svjedocima (npr. plač), treće su isključivo predmetne prirode (eksplozija
granate). Svaka od njih, međutim, relevantna je na svoj način, i bez neke od njih opis iskustva
zatočenika u Auschwitzu, ili doživljaja I. svjetskoga rata manjkav je, odnosno
redukcionistički u većoj mjeri nego što je to nužno.

Hvala.
Meni dovoljno.
Od logoraša iz nemačkih logora sam saznao mnogo, mnogo o ratnim zbivanjima - i granicama ljudske izdržljivosti.
Više nego iz knjiga.
marco_de.manccini marco_de.manccini 17:33 19.11.2017

Re: *

Nisam, ali biće danas kao uvod u NFL veče

Ели игра 209. утакмицу заредом. Више игара у континуитету на позицији квотера има само зна се ко.
docsumann docsumann 17:47 19.11.2017

Re: *

Svaka od njih, međutim, relevantna je na svoj način, i bez neke od njih opis iskustva
zatočenika u Auschwitzu, ili doživljaja I. svjetskoga rata manjkav je, odnosno
redukcionistički u većoj mjeri nego što je to nužno.


pa valjda je jasno šta i koliko lična svjedočenja (autobiografski iskazi) mogu da rasvjetle od istorijskih zbivanja.
svako pojedinačno svjedočenje logoraša iz Aušvica je pojedan piksel u velikoj slici zla koje se tamo zbivalo.

oni neće objasniti mehanizam, uzroke i "razloge" nastajanja logora, ali će najbolje oslikati funkcionisanje tog mehanizma s aspekta ljudske drame, i psihologije i dželata i žrtve.

cijenim da istoriju zanima slika sa što više lejera uključenih, a ne samo puka faktografija, brojke, datumi, adrese..

slično kao i u prirodnim naukama, fizički zakoni odlično objašnjvaju fizičke pojave, al' kad na red dođe pitanje svijesti, postaju neprikladni, nezgrapni i nefikasni.
ponekad, jednostavno moramo poseći za subjektivnim viđenjem.
docsumann docsumann 17:49 19.11.2017

Re: *

marco_de.manccini
Nisam, ali biće danas kao uvod u NFL veče

Ели игра 209. утакмицу заредом. Више игара у континуитету на позицији квотера има само зна се ко.


na kojoj se poziciji igrači najbrže potroše.

čije su karijere najkraće?

RB ili linijaši? neko treći?
riply riply 19:10 19.11.2017

Re: *

jednostavno moramo poseći za subjektivnim viđenjem.


"Lično je političko"
nsarski nsarski 21:25 19.11.2017

Re: *

Kako onda utvrđuješ šta je istina (objektivna, ćuj)?

Pa, treba se fokusirati...a da ti se ne pomuti u glavi.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:07 19.11.2017

Re: *

Idi bre, potpuno je hipno prikaz!
tyson tyson 23:21 19.11.2017

Re: *

Srđan Fuchs
tyson

Pa, svakako da autobiografije jesu autentični istorijski tekstovi, no pitanje je koliko su navodi u njima istiniti. Po pravilu im se prilazi sa oprezom.


Kako onda utvrđuješ šta je istina (objektivna, ćuj)?

Pa, ukrštanjem podataka, kao i korišćenjem zdravog razuma. Generalno se ta lična iskustva ne uzimaju zdravo za gotovo, iz više razloga.



hoochie coochie man hoochie coochie man 23:59 19.11.2017

Re: *

Pa, ukrštanjem podataka, kao i korišćenjem zdravog razuma. Generalno se ta lična iskustva ne uzimaju zdravo za gotovo, iz više razloga.



Naravno.
Ljudi su skloni da, nekad i ne baš svesno, malo friziraju stvari sebi u korist.
Ali ova Doksova priča izdržava test zdravog razuma.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 06:19 20.11.2017

Re: *

tyson
već neko vreme se raspravlja o tome da li je autobiografija autentični istorijski tekst.

Pa, svakako da autobiografije jesu autentični istorijski tekstovi, no pitanje je koliko su navodi u njima istiniti. Po pravilu im se prilazi sa oprezom.




Dobro, to je western school of thought. A neki tao ili 'indu recepat za klarifikaciju istinitosti sadržaja?
stefan.hauzer stefan.hauzer 19:10 20.11.2017

Re: *

cijenim da istoriju zanima slika sa što više lejera uključenih, a ne samo puka faktografija, brojke, datumi, adrese..


istoriografiju danas zanima nekakav "pogled sa strane", nešto što je evoluiralo iz navale silnih mikroistorija koje je pokrenuo Karlo Ginzburg (tj. koja je nastala kao produkt italijanske istoriografije) i taj pogled sa strane je užasavajući miks istorija "dugog trajanja" i mikroistorija, određenih diskontinuiteta i intelektualnih istorija ili istorija ideja i galimatijas raznih samoproglašenih narativa.

S toga pročitaj određene autobiografije, memoare i to bez filtriranja i opusti se i bez opreza im priđi i imaj na umu da i pisac istorijskih tekstova ima ista predubeđenja o određenoj temi, kao i autobiograf, i da obojica slažu pažljivu strukturu u svoju korist; a ti si osoba između koja presuđuje sa tim "pogledom sa strane".
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:33 20.11.2017

Re: *

Ја читам то све као књижевност, па ако ми се свиди свиди, а ако не, љубим па оставим; а Дјукс је једна масивно суптилна интелигенција и волшебни водич кроз светску књижевност.
docsumann docsumann 19:52 20.11.2017

Re: *

S toga pročitaj određene autobiografije, memoare i to bez filtriranja i opusti se i bez opreza im priđi i imaj na umu da i pisac istorijskih tekstova ima ista predubeđenja o određenoj temi, kao i autobiograf, i da obojica slažu pažljivu strukturu u svoju korist; a ti si osoba između koja presuđuje sa tim "pogledom sa strane".


nakako mi se čini da i istorijska "istina" ima neko svoje prokletstvo neodređenosti , baš kao i kvantni objekti.

pouzdanost nekih izvora možemo cijeniti u odnosu na fizičku/ličnu udaljenost i u odnosu na vremensku distancu.
samo u ovom trenutku mi apsolutno pouzdano znamo šta nam se dešava.

svaki protok vremena utiče na pozdanost sjećanja, baš kao što i posredno donesene vijesti iz daljine gube usput na svojoj izvornosti.

e sad, možda tragova i istoriografskih dokaza o dalekim vremenima ima daleko manje, al su nekako pozdaniji, provjerljivi (različitim forenzičarsko-arheološkim metodama), dok u današnje vrijeme čovjek o nekom događaju biva naprosto zatrpan bezbrojnim informacijama različitog kvaliteta i sa različitih izvora informacija.

o današnjem posjeduje više podataka, al međusobno antagonizovanim brojnim uticajnim sferama i društvenim intencijama.
dok o onom daleko davnom imamo tek par njih, uglavnom profiltriranih kroz oganj i krv...

spoljna istina je utopija

utopija nama prija

slika svijeta je iluzija, ali mi je ne možemo tek tako maknuti iz svoje glave.
tamo mora nešto da se odvija, da se emituje, ili će naprosto početi da pada televizijski sniojeg...
stefan.hauzer stefan.hauzer 10:09 21.11.2017

Re: *

nakako mi se čini da i istorijska "istina" ima neko svoje prokletstvo neodređenosti , baš kao i kvantni objekti.


kad odredimo čoveka, lako će doći i do ostalih određenosti: ali odredi čoveka, ako smeš
docsumann docsumann 10:51 21.11.2017

Re: *

kad odredimo čoveka, lako će doći i do ostalih određenosti: ali odredi čoveka, ako smeš


heh, tebra, koliko sam se samo puta rastavljo ko beba zvečku, ne bih li otkrio kako sam nepravljen

pajz, po mom iskustvu, najdalje dokle možemo da dođemo je nekakav mentalni oblik interferencije gdje mi i svijest o nama postajemo jedno.
tad možeš da vidiš kako neke stvari... stoje

al u regularnom modu, imaš samo blijedu predstavu o tim čudima, i nastavljaš dalje da prtiš po betonu..
docsumann docsumann 10:59 21.11.2017

Re: *


pošto sam već cvrcnuo par rakija...će se razvežem ko za šankom

gorenegdje, srks je prilično ubo - mi smo postojanje koje(m) je dato da se doživi, da iskusi iskustvo.

ovi površinski mi, koji odvijamo naše svakodnevne živote, tek su površinkka skrama jednog dubljeg JA, koji boravi svud okolo...
to masivno JA je , naravno, dio nečeg do čeg ne dobacujemo ni uz steroide...

surfing on egzistens
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 16:39 21.11.2017

Re: *

pošto sam već cvrcnuo par rakija...će se razvežem ko za šankom


Aaa, bilo bi zanimljivo svjedočiti tvojoj "Prasi"
stefan.hauzer stefan.hauzer 17:42 21.11.2017

Re: *

heh, tebra, koliko sam se samo puta rastavljo ko beba zvečku, ne bih li otkrio kako sam nepravljen

pošto sam već cvrcnuo par rakija...će se razvežem ko za šankom


Što bi se ono reklo; dekonstruisao si se nekoliko puta i na najčudnijim mestima.

Ne znam, koliko ono mi samo kapaciteta mozga proizvodimo? Koliko je njega neiskorišteno ili se koristi, ali preplavljenost informacija ga guši? Meni ima nečeg poetičnog u tome što mi ne možemo da odgovorimo ni nama samima ko smo, ali mi jeste užasno sve ono što potiskujemo u nama.

i na kraju, sve je smao ova stvar:



4krofnica 4krofnica 19:38 21.11.2017

Re: *

Ne znam, koliko ono mi samo kapaciteta mozga proizvodimo? Koliko je njega neiskorišteno ili se koristi, ali preplavljenost informacija ga guši?


pa ne znam koliko proizvodimo ali znam da ne koristimo samo 10%, to su nam podmetnuli američki filmovi a naučnici se drže za stomak od smeha na to... ali kad bi meni sada radili funkcionalnu magnetnu rezonancu, samo bi opazili aktiviranu desnu stranu mozga i to delimično: tamo gde je mašta, deo za klopu i za spavanje.. to je tzv. Jesenja šema rada mozga ili skraćeno: garfild mod. :)




docsumann docsumann 19:49 21.11.2017

Re: *

Meni ima nečeg poetičnog u tome što mi ne možemo da odgovorimo ni nama samima ko smo, ali mi jeste užasno sve ono što potiskujemo u nama.


uh, moje iskustvo govori da možemo.
štaviše, moramo...

samo nam nije jasno šta s tim odgovorima.


it's hard to find window in the room fool of mirrors

EDIT:

i na kraju, sve je smao ova stvar:


you used same type of typos I do
stefan.hauzer stefan.hauzer 23:26 21.11.2017

Re: *

kad bi meni sada radili funkcionalnu magnetnu rezonancu



docsumann docsumann 15:20 19.11.2017

slučaj Janković


pošto je M.J. bio prominentna ličnost svog vremna, s poznstvima sa mnogim uticajnim ljudima, sa mnogim poslovnim i advokatskim vezama, vjerovatno bi se tragovi mnogih od ovih opisanih njegovih akcija (političkih i poslovnih) mogli bez prevelikuh teškoća pronaći, ako uopšte postoje, naravno.
nask nask 16:05 19.11.2017

Malo Śevernije

„"Gospodine Jankoviću da li znate koliko zla ste donijeli nama spriječavajući Ustaše da uđu u Boku? Donoseći mirno stanje u Boku vi ste u stvari uništili partizanski pokret, koji bi inače zablistao ovdje"


Ovo sam i ja čuo od ćaleta i njegovih stričeva i ujaka, jedva izvukli živu glavu za vreme crvenog terora pošto su odbili direktivu da likvidiraju ugledne rođake, kumove i komšije.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:13 19.11.2017

Divna чупри

Тебра...

Ја волим овакије када се српска (бокељска, цг, whatever) доброта пројављује кроз животе људи. Даће Бог, биће Музеј на Сајмишту, и сачуваћемо успомене на све хероје једне мета-Зле епохе.

PS. Шо не волиш повијест? Повредила чуку па је избегаваш?

docsumann docsumann 18:31 19.11.2017

Re: Divna чупри

ima na tim stranicama jedna scena nevjerovatno bogata pomješanim emocijama, kada se na kraju rata oprašta sa prijateljem Krajnerom, koji se sa porodicom najzad vraća u Beograd.
sretan zbog prijatelja i njegove porodice, Janković u istom trenutku shvata da uskoro počinju teški dani za njegovu porodicu...

inače, u obilju sitnih detalja, postoji i opis načina na koji je njegova žena Jasna uspjevala da im u pritvor, prokrijumčari koju bocu rakije, koju su bukvalno koristili kao lijek, okrepljenje za dušu a i hladnoćom namučeno tijelo.

u vinske boce, sipala bi rakiju skoro do vrha, a ostatk dopunila maslinovim uljem koje je plivalo po površini.
tako stražari nisu mogli da namirišu prevaru.

Jasna je inače spremala hranu za čitavu skupinu pritvorenika koji su tih dana dijelili sudbinu sa njenim mužem.
i sama neobično spretna, dovitljiva i sposobna žena od akcije kad zatreba.


PS. Шо не волиш повијест? Повредила чуку па је избегаваш?


valjda što sam ja dijete budućnosti


ne znam, nikaj posebnog. ponekad me i zainteresuje. zavisi od teme do teme, slučaja do slučaja.

rekoh već, ovo je baš iz mog kraja, a nešto o čemu su nam tako dugo ćutali.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 20:05 19.11.2017

Re: Divna чупри

ima na tim stranicama jedna scena nevjerovatno bogata pomješanim emocijama, kada se na kraju rata oprašta sa prijateljem Krajnerom, koji se sa porodicom najzad vraća u Beograd.
sretan zbog prijatelja i njegove porodice, Janković u istom trenutku shvata da uskoro počinju teški dani za njegovu porodicu...


Стравично... Што кажу Наск (и Кејв), колико је само аутентичне боли прошло кроз наше просторе, протекле су кроз нас као река...

valjda što sam ja dijete budućnosti


Ма да, добро, код Тебе је то умерено, стваралачки. Ја се у Србији увек разболим као И Ти када остане закуцан на Земљи, када будем превише grounded без Израела, јер су Срби непропорционално закуцани ил' само у прошлост ил' само у будућност, као неки ескејпизам од туробне збиље (да нам најгори шљам влада), а овде имам цео спој - све: од XXIII стољећа (II после Краја Нове Ере) до ХIX пре Христа. Таман баланс.

Иначе, ја када водим Музеј Холокауста, углавном не интерпретирам људима ништа. Једном сам се чак качио с неком кустоскињом (имао делегацију неких главоња), помало брејнвошингована жена, зашто не причам ништа о овој теми. Реко': "Госпојо, ова тема ми је толико болна и лична да могу само ћутати пред количином трагедије коју она носи у себи." Ова ме нешто товарила још мало, а после су и престали да ме зову да шљакам главоње - ионако нема кеша ту - а ипак сам сачувао однос сакралне тишине према тој теми.
riply riply 19:28 19.11.2017

bonus trol

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:27 19.11.2017

Re: bonus trol

Занимљива зика, звучи мало лајбахно-дедкенденсно.

riply riply 07:52 20.11.2017

Re: bonus trol

Занимљива зика, звучи мало лајбахно-дедкенденсно.

nikšićki klinci ruše stereotipe
marco_de.manccini marco_de.manccini 01:10 20.11.2017

ма ко би то?

"Gospodine Jankoviću da li znate koliko zla ste donijeli nama spriječavajući Ustaše da uđu u Boku? Donoseći mirno stanje u Boku vi ste u stvari uništili partizanski pokret, koji bi inače zablistao ovdje"


Постоји сцена у Петковићевом роману "Судбина и коментари", сад, заборавио сам детаље, ако нађем поставићу, али суштина је да човек прича виђеним Србима у Трсту да је део стратегије за подизање народа што више наљутити Турке, да би ови чинили зулуме (време дешавања -- Први срспки устанак).

Да, да, знам, с једне стране роман, с друге кресање у брк погрешном притворенику. Ништа ја то не верујем.

ЕДИТ. Ево цитата

Изгледало је да и са подизањем устанка није ишло баш тако једноставно и да народ није у борбу за слободу јурнуо тек тако, одушевљено и без предомишљања. Било је и читавих села, причао је Ђока Скок, где су се људи плашили и веровали да им је боље да седе на миру него да ударе на Турке. Тада бисмо ми заклали Турчина на сред села, па ко воли да после чека Турке -- нисмо му сметали.
docsumann docsumann 06:56 20.11.2017

Re: ма ко би то?

Да, да, знам, с једне стране роман, с друге кресање у брк погрешном притворенику. Ништа ја то не верујем.


taj greškom isprozivani pritvorenik zvao se Milivoj Šabović, i pritvorenici su ga izabrali zbog slatkorječivosti, za svog "delegata" pošto Janković odbija da razgovara sa partizanskim izaslanicima.

inače, Janković za njega nema nimalo lijepih riječi...

a u nastvaku tirade, partizanski oficir je tu svoju početnu rečenicu obrazlagao sličnim konstrukcijama koje ti navodiš iz romana.
marco_de.manccini marco_de.manccini 14:47 20.11.2017

Re: ма ко би то?

Аха, а што се он тек 1992. сетио свега тога? А и ти баш сад нашао да објавиш. Не дам се ја, нећете ме преварити.
docsumann docsumann 14:54 20.11.2017

Re: ма ко би то?

marco_de.manccini
Аха, а што се он тек 1992. сетио свега тога? А и ти баш сад нашао да објавиш. Не дам се ја, нећете ме преварити.


koliko sam upoznat, njegovim testamentom je određeno da se tada objave memoari.



PS i po njegovoj veriji nisu partizani baš zagovarali da se prekolje ustaša usred sela, već da bi dio naroda bio poklan, što bi ove druge natjeralo da se odmetnu u šumu i osvete poklane... nema šta - enteligentno, i s puno kreativne anticipacije... definitivno, to mora da je prepisano, misim Tko bi se toga tad sjetio


PPS

M. Janković (1906 - 1999)

bogami je i poživio.

znači ipak nije po testamentu... onda su ipak ovi drugi navodi koje imam u rezervi (u uvodniku) u pitanju, a to je da su ga događaji i krvava zbivanja oko raspada Jugoslavije naveli da objavi svoja sjećanja...
marco_de.manccini marco_de.manccini 14:58 20.11.2017

Re: ма ко би то?

Ти баш озбиљан. Чекај да се и ја одрихтам, јесте, изгледа да човек није потрошио живот узалуд и хвала што си поставио цртицу.
docsumann docsumann 15:01 20.11.2017

Re: ма ко би то?


dobro sad, ne moramo da stojimo dok ovo tipkamo...a i mogu patike da se nose
svarog svarog 15:08 20.11.2017

Objašnjenje

No, NDH nije uopšte lako odustajala od Boke, kada se pokazalo da preko paketa akcija učešća u Hotelu Boka namjeravaju da se preko ekonomskih zavrazlama pravno ubace u Boko-Kotorski region, Janković pokušava da otplati i ratu više na dospjele kredite. Međutim ubrzo shvata da Ustaše uopšte ne interesuju novci već pravne kosekvence. Zato istresa i posljednji dinar i otkupljuje kompletan kredit. To ga praktično ostavlja na život od mjesečne plate, bez ekonomskih povlastica.


Ajd malo objasni ovo ako ti nije teško. Ne razumem, šta su hteli da uzmu ustaše i o kakvom kreditu se radi?
docsumann docsumann 15:15 20.11.2017

Re: Objašnjenje

svarog
No, NDH nije uopšte lako odustajala od Boke, kada se pokazalo da preko paketa akcija učešća u Hotelu Boka namjeravaju da se preko ekonomskih zavrazlama pravno ubace u Boko-Kotorski region, Janković pokušava da otplati i ratu više na dospjele kredite. Međutim ubrzo shvata da Ustaše uopšte ne interesuju novci već pravne kosekvence. Zato istresa i posljednji dinar i otkupljuje kompletan kredit. To ga praktično ostavlja na život od mjesečne plate, bez ekonomskih povlastica.


Ajd malo objasni ovo ako ti nije teško. Ne razumem, šta su hteli da uzmu ustaše i o kakvom kreditu se radi?


treba imati na umu da Njemci nisu bili presrećni s kontrolom još jedne oblasti u pozadini. dosta muke i pregovaračke vještine, veza, pa i fingiranja, je bilo potrebno da ih se ubijedi da ipak oni upravkljaju tom oblašću.
za razliku od njih NDH je žarko željla i konstantno pokušavala da Boku stavi pod svoju kontrolu.

po Jovanoviću - kao (su)vlasnica nekretnina u Novom, preko Splitska banke, NDH bi pokrenula postupak da joj se omogući kontrolisanje i samog Hereg Novog, u smislu zaštite svoje imovine...

inače, sam taj kredit je potpao pod Splitsku banku razbijanjem jugoslovenskog ekonomskog i finansijskog sistema, odnosno preraspodijelom kapitala ranije postojavših banaka (iz Beograda)


kad dođem kući zaviriću u spise i pogledati detaljnije
docsumann docsumann 18:31 20.11.2017

Re: Objašnjenje

kad dođem kući zaviriću u spise i pogledati detaljnije


ok, po prvi put direktno kopiram...



Predrag Brajovic Predrag Brajovic 18:50 20.11.2017

Re: Objašnjenje

Ovde misli na Miloša Savčića, to jest nekog od naslednika?

Ljudina.
svarog svarog 14:09 21.11.2017

Re: Objašnjenje

docsumann


Hvala. Ovo je baš zanimljivo
docsumann docsumann 18:13 20.11.2017

dok palme vrište same


gledam ove razlistale palme sa naslovne fotke dok Novim jezdi najezda surlaša... desetine palmi je već izgubljeno, a izgleda da se radi o pošasti širih razmjera u Mediteranu.

a prije godinu-dvije klinci se zajebali ostavljajući grafite



iako živim na minut od tog parka, tek nedavno sam
sazno da katus može biti i drvo??

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 18:32 20.11.2017

Re: dok palme vrište same

surlaša

A po Beogradu se širi ovo:



Bacterial leaf scorch

Читави дрвореди су нападнути.
Личи као оно кад дрво суши листове, пред зиму, или кад га суша сколи. А није то: заливао сам до бесвести. (И тако, на крају, укапирао шта је.)
Писао сам Зеленилу, али узалуд.
Узгред, ова болест нема лека.

PDF?
docsumann docsumann 18:36 20.11.2017

Re: dok palme vrište same

Узгред, ова болест нема лека.


borba protiv surlaša (surla za pravdaša) traži velika sredtva (7 puta tretman godišnje tretman posebnim hemikalijama) i logistiku, dobru organizaciju, strategijski pristup, istrajnost...

inače, slijedi šišanje palme do balčaka, pa možda pretekne...a ka će ne znamo.
docsumann docsumann 18:38 20.11.2017

Re: dok palme vrište same

PDF?




u sridu, izvinjavam se. a sutra nisam na poslu...

ipak sam te poslušao.
i nikad nisam brže blog napisao... za 15-tak minuta iz ruke.
ok, bilo je lapsusa i mrlja od virtuelnog mastila, al' ...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 18:44 20.11.2017

Re: dok palme vrište same

ok, bilo je lapsusa i mrlja od virtuelnog mastila, al' ...

Ma, nema veze.
Nadam se da i "tvoji" (Novljani) vide ovo?
docsumann docsumann 19:15 20.11.2017

Re: dok palme vrište same

Nadam se da i "tvoji" (Novljani) vide ovo?


ili ovo ili original (što je vjerovatnije, i to ne mojom krivicom ) će im kat-tad doći u ruke...

Janković, inače, umje da čovjeka okarakteriše, kroz malu usputnu gestu, da ga opiše sitnicom, u par riječi, tek u prolazu konstatujući da se neki čovjek inače komunista osjećao nelagodno, i vidno ga je bilo stid, kad je morao da ... vidi se da umje da razumje.
i cijeni ljudskost...
takođe, one koji su se trudili da budu veći neljudi nego što se od njih zahjevalo, znao je itekako da urami u s vojim sjećanima, sve sa par detalja, kao manjih fotografija utaknutih u ram...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:33 20.11.2017

Re: dok palme vrište same

Je li vraćena imovina njegovim naslednicima?
docsumann docsumann 19:39 20.11.2017

Re: dok palme vrište same

Predrag Brajovic
Je li vraćena imovina njegovim naslednicima?


proces u postupku...
docsumann docsumann 11:08 21.11.2017

park Boke


prošetah jutros do parka



usput naiđoh na momke koji tertiraju palme hemijom radi zaštite od surlaša.
naslušo se priča i teorija... zanimljivihjavascript:;

kažu u okruženju svi gube bitku sa surlašem, Dubrovnik, Italija, Tunis...

odakle surlaš?

iz labaratorije, čekaju da još malo štete napravi, pa će da patentiraju lijek.

hmm, a šta ako to (ne)iJma veza sa palminim uljem i nekontrolisanim zasađivanjem površinama pod industrijskim palmama...

a, evo ga i ono kaktus drvo...



ono dopola drvo obično, domaće, sivo, otpole - kaktus
tyson tyson 16:16 21.11.2017

Re: park Boke

ono dopola drvo obično, domaće, sivo, otpole - kaktus

Kakva je luda žurka bila, dobro je da ne laje


hoochie coochie man hoochie coochie man 17:35 21.11.2017

Re: park Boke

ono dopola drvo obično, domaće, sivo, otpole - kaktus


Verovatno najobičnije kalemljenje.
Nemoj se, bre, uzbuđuješ :)
docsumann docsumann 17:51 21.11.2017

Re: park Boke

hoochie coochie man
ono dopola drvo obično, domaće, sivo, otpole - kaktus


Verovatno najobičnije kalemljenje.
Nemoj se, bre, uzbuđuješ :)


malo sam sumnjičav prema toj teoriji pošto sam izdanke ove čudne vrste vidio i na jednom skroz nepristupačnom mjestu.
hoochie coochie man hoochie coochie man 17:55 21.11.2017

Re: park Boke

Neko se igrao pa kalemio tamo gde niko ne očekuje :)

Milsim, ništa ne znam o tome osim da je kalemljenjem veoma lako postiči da do pola bude jedno a od pola nešto drugo.

Druga mogućnost je već daleko, neuporedivo pipavija, skuplja i manje verovatna.
docsumann docsumann 18:01 21.11.2017

Re: park Boke

Druga mogućnost je već daleko, neuporedivo pipavija, skuplja i manje verovatna.


a zar ne postoji mogućnost da je to prirodna vrsta...

mism, od prirode sam gledao i veća iznaneđenja.

za početak, pogledaj pod japansko katus drvo, ili pak - krasule... ne pravim se pametan, samo objavljujem rezultate ličnog guglanja.
hoochie coochie man hoochie coochie man 18:22 21.11.2017

Re: park Boke

a zar ne postoji mogućnost da je to prirodna vrsta...


Ja sam razumeo da nije jer ti kažeš da je do pola jedno a od pola drugo.
Ako je to tačno onda nije prirodno (ako je kalemljenje neprirodna stvar)
A da li postoji neka vrsta čiji donji deo potseća, liči, na nešto tebi poznato, moguće je.
Pričam napamet, samo na osnovu ovoga što vidim ovde.
docsumann docsumann 18:30 21.11.2017

Re: park Boke

Ja sam razumeo da nije jer ti kažeš da je do pola jedno a od pola drugo.


tako izgleda, a o čemu se radi...nagađam
docsumann docsumann 12:21 22.11.2017

PDF


koga interesuje nek javne na PP kako da mu pošaljem PDF ovog dijela (ratnih) sjećanja MJ, koji su očigledno dio šireg spisa...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana