Bože kako me ponekad nervira ta kuja.Svi kažu-kako je pametna. Pa jel to pamet da otvara sve kvake na vratima i ulazi gde hoće a ja moram posle da izmišljam kako da je sprečim u toj nameri.
Onomad je otvorila vrata na letnjoj kujni i maznula dva svinjska papka spremna za sušenje.I kad je grdim podvije rep i pobegne u dno dvorišta. I gleda me onako pokajnički. Zna da je kriva ali to je jače od nje.
Kad mi sa svojih 60 kila stane na nogu mislim da me nagazio slon. A ona bi samo htela da je mazim.
Pre neki dan mi pregrizla crevo od pumpe.Hteo sam da je ubijem. Dva dana nisam pričao sa njom. Al’šta vredi ušlihtovala se pa sam je mazio.
Megi mi juče rekla:-Znaš tata izgleda da joj čulo mirisa nije baš najbolje. Zakopa kosku u bašti a posle ne može da je nađe.
Ali zato uši,ogromne, kao radari.Čuje svaku seosku džukelu iz trećae ulice i laje. Nije to lajanje to je rika.I mora kao svako pošteno žensko da njena bude poslednja. Ustanem svaki put kad se ona olajava sa džukcima da je smirim al’ šta vredi kad se rasanim.Ona legne i spava snom pravednika a ja se probudim i pijem čaj do ujutru.
A tek rep. Ja joj kažem -sa tolikom repinom mogla si da budeš majmun. Zakačiš se repom za granu i jedeš trešnje. Al’ ona neće trešnje.
Preferira meso. Ma nemoj.
Večeras je opet dobila kuvanu večeru. Hleb udrobljen sa mašću i neka kosčica.
Nije imala primedbi.
Kad mi svrati neko od prijatelja odmah nosi grančicu da joj bacaju a ona da donese. I tako 101 put.
Zadnjih dana zavija kao vuk. Doduše tiho ali ipak čujno.
Rekao sam Margareti da je izgleda u teranju i da joj treba dečko.
Megi je rekla –A šta ako ošteni pet kučića i svaki nosi po jednu grančicu?