Poslala mati frajlicu da odnese ručak dedi, jer je baba umrla od jektike,a deda živeo sam na salašu.
Što zbog tradicije što da ne smeta po kući.
Mati ne vole kad joj se vrzma oko šporeta i otklapa lonce i šerpe, to bož da ne zagori a u stvari da vidi dal’ je po njegovom guštu.
I tako pođe ona sa crvenom kapicum a mož’ biti da je bila i zelena.
A mati joj kaže: Odnesi ručak onom matorom jer od njega ni ovako nema koristi. Ali pazi,drži se aleja između njiva i nikako ne skreći u kukuruze!
Kad je bila u ataru frajlica reši da prepreči put i skrane kroz kukuruze jer šume nije bilo ni za lek.
U jednom trenutku ispred nje iskoči vuk i onako fini pita je: -Izvinte frajlice dal ste krenuli na unterhaltovanje?
Ona se malo zbuni,skoro pocrvene u obrazima i kaže mu:- A čerez čega me to pitate?
Malo sam ljubopitan ali sam lepo vospitan pa tek da divanimo. Dočim mu se u glavi motalo: –Aj’ kad nema baba može i deda samo da nije puno žilav.
Devojčura mu rekla da deda ima brisu al da neće da kolje,’oće samo da rovaši.
Vuk tu brzo izračuna kolko bi ga koštala reparacija krzna kod krznara i odmah odustane od te namere. I još mu je rekla da je on jedan matori olinjali vuk i da mu baš fali jedan dobar kozmetički tretman. Izvadila je vizit kartu svog kozmetičara i dala mu je,za svaki slučaj.
Vuk podvije rep pod noge pa brže-bolje natrag u kukuruze. Izgleda da je bio zdravo uvređen.
Ubrzo frajlica donese dedi ručak i krene kući.
Deda joj savetovo da se pazi vukova a ona rekla:- Ne brini deda sa’ću da proguglam i izvadila najnoviji huavej 5G.
-Nema vukova u blzini.
Deda je ipak kao oprezan čovek spremio sačmaru,zlu ne trebalo.