Pade Konstantinopolj, prođoše vekovi, Sanstefanski sporazum i Berlinski kongres, Srbija se menjala i teritorijalno i organizaciono... Sve se promenilo, osim da je evet efendija nakon toliko vekova u našoj sultaniji ostalo i dalje najisplativije zanimanje.
Istina, sada se zovu drugačije: „nezavisni" su analitičari, „spin" i ostali doktori, „angažovani" novinari, ministri... Pun ih je Informer, Happy i Pink. Ko uspe da odgleda, na primer, samo jutarnji program ružičaste televizije bez većih psihičkih deficita, naći će ih sve na gomili, na istom zadatku... Pa Nebojša Krstić (zvani „začuđeni"), Dragomir Anđelković, Dejan Vuk Stanković ili Aleksandar Vulin češće emituju ružičasto i od Željka Mitrovića ili Dragana J. Vučićevića, što se - priznajem, u prvi mah čini nemogućim. Samo je potrebno da naš Sultan obnaroduje neku mudrost na polzu naroda i grupa evet efendija će zauzeti mesto čak i najangažovanijeg novinara kakav je Sarapa. Nadgornjavaće se u intelektualnom pojašnjavanju dalekovidosti našeg sultana, njegovog čojstva i junaštva (kako im ne padne na pamet da je jedan od njegovih turskih prethodnika imao nadimak „Veličanstveni", baš bi moglo lepo da se spinuje?). Bojim se da ako ovo potraje, neko od navedenih efendija ne preuzme Sarapino pink komandno mesto!
Da li će iko od evet efendija ikada progovoriti koju o problemima Srbije? Naravno ne - i to ne samo zbog toga što ih Sarapa to neće nikada ni pitati, već zbog svesti da će se na taj način potencijalno izgubiti sve privilegije: unosne apanaže, zadovoljenje ega, blizinu Sarape... Da li je za njih, na primer, vest da je Srbija na listi zemalja pojačanog nadzora zbog netransparentnosti poreske administracije zajedno sa Fidžijem, Omanom ili Bocvanom? Ne, njima je vest da li je Bocvana priznala Kosovo i šta bi naš šef diplomatije morao da otpeva na bocvanskom da oni tu odluku promene! Da li je za efendije vest da je Srbija stavljena na listu zemalja sa nedostacima u sistemu borbe protiv pranja novca, zajedno sa Vanuatom, Jemenom i Trinidadom i Tobagom? Naravno ne, njima je važnije što su „Šiptari u šoku" (citat iz filantropskog i mondijalističkog Informera), s obzirom da Trinidad i Tobago navodno želi da povuče priznanje Kosova! Da li je njima vest da na listi za skorašnje izbore ime dva „Dosta je bilo" Radulovića, da se Preletačević zaista rodio i dobio ličnu kartu za jedan dan? Naravno ne - efendijama je važno da naša uprava navodno radi efikasno i izdaje dokumenta za dan, te tako neće biti nemoguće odbraniti ni da se birački spisak za Beograd može promeniti u poslednji čas, kada za to dođe vreme kod gospodina Marića ili Sarape.
I naravno da nije najgore što se efendijski posao tako dobro utemeljio kod Mitrovića, Vučićevića ili gospodina Marića. Najgore je što se na ovaj način suštinski formira javno mnjenje i društvena svest. Umesto kritički nastrojenog društva, posebno njegovog intelektualnog dela, dobijamo klimoglave i podaništvo kao danas dominantni, gotovo jedini način opstanka u sultaniji. Nije ovde više ni potrebna cenzura. Kao u nekom od kapitalnih Fromovih dela, ljudi ovde odustaju od kritičkog mišljenje svesni da će im ono doneti samo probleme!
Kada mogu doktor i analitičar, pa može onda valjda i bezimena Bojana „iz centrale SNS" koja ovih dana besomučno vrti brojeve potencijalnih glasača ubeđujući ih da magarac ima dve noge a Beograd dve kule. I kod Bojane i inih nije najgora ta bestidnost, već ta količina samoponiženja kojoj se svakodnevno izlažu ona i mnogi drugi, unapred svesni da žive u državi bez izbora i sa jednim sultanom.
Gde su danas svi oni prosvetitelji koji su tvrdili da se čovek rađa po prirodi dobar i da mu je duša čista kao neispisani list hartije, te da će njegovu suštinu definisati odnos prema znanju? Kod nas suštinu čoveka određuje njegov odnos prema sultanu. Ako odnos nije evet, lako će osvanuti u otužnim skečevima mlađahnog Pajkića.
Koliko se danas nas stidi magični Volter, koji je uporno stavljao čoveka u središte naučnog, filozofskog i umetničkog interesovanja i favorizovao kult razuma, obrazovanja i prosvećivanja? Umesto uticaja Žana Marije, sada u sultaniji imamo uticaj Bojane iz Centrale.
Odričemo se teritorije, isterali smo mlade i pametne ljude, sada su na udaru razum i moral! Dokle tako? Bojim se da je 4. mart jedan od poslednjih datuma kada će makar Beograd moći da stavi prst na čelo. Ako pobede Bojana iz Centrale, Nebojša sa Pinka i srećni gospodin Marić, onda će se morati roditi neki novi Ivo Andrić i opisati kako je moguće da se u srcu Evrope u 21. veku zapati sultanija gde reč "da" (evet) i dalje jeste važnija od reči razum, moral ili dostojanstvo...
Saša R. Živić je profesor Medicinskog fakulteta u Nišu
"DANAS", 27. 2. 2018.
P.S. Filmski i književni kritičar i novinar Milan Vlajčić ocenio je da je intelektualna elita u Srbiji moralno propala, jer ne pokazuje znake da razume vreme u kom živimo.
Govoreći o aktuelnoj situaciji u društvu i o tome koliko "nazadujemo", Vlajčić je za Televiziju N1 rekao da "proces mora da se preokrene, jer mi tonemo svi, svi na prostoru bivše Jugoslavije".
"Rođen sam u okupacijsko dobra, odrastao sam u titoizmu. Svi ovde misle da je titoizam bio jednoumlje, međutim, mi smo na studijama čitali Andrića, Crnjanskog, Mešu Selimovića, Miroslava Krležu, to je obilje kulture. Koja mi danas kulturna imena imamo? Malo se čita, u Crnjanskog se kunu, kao u Pekića, kad počnu da govore ti vidiš da je to bilo površno čitanje", kaže Milan Vlajčić.
"Svaki građanin treba da pokaže hrabrost i da se suoči sa istorijskim trenutkom. To je poruka, moramo da se suočimo sa svim. Sad je pitanje ko ima snage da to uradi, jer smo mi sirotinjsko društvo gde je moral slomljen", smatra on, dodajući da je loše što živimo u društvu gde ima toliko sirotinje.
P.P.S. Uporedjujući rezultate beogradskih izbora 2014. i 2018. godine, dolazi se do zanimljivih zaključaka:
Izlaznost je bila skoro ista: 2014. na birališta je izašlo 805 000 gradjanki i gradjana, a 2018. 814 000.
SNS je 2014. osvojio 351 183 glasova, a SPS 92 539 glasova, što u zbiru daje ukupno 443 722.
SNS je 2018. osvojio 370 000 glasova (19 000 više nego 2014.), a SPS 51 000 glasova (41 000 glasova manje nego 2014.), što u zbiru daje 421 000 glasova.
Dakle, sa svim medijskim neslobodama, režimskim zloupotrebama, bezočnom propagandom... SNS i SPS su 2018. godine u Beogradu osvojili manje glasova nego 2014. godine.
SPS je na putu da padne ispod cenzusa, poput DS, DSS, SRS, LDP..., dok je SNS na ovim izborima dostigao svoj istorijski maksimum, za 19 000 glasova više nego na izborima 2014. godine.