Budućnost| Društvo| Planeta| Region

Evropa, istekla garancija

Đorđe Bobić RSS / 05.10.2018. u 07:46

J.bi ga, odoh ja na pivo ... ovde EU lageri zaribali, nema rezervnih delova, garancija istekla ... ovo sranje je nepopravljivo ...

 

Atačmenti

Tagovi



Komentari (15)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tasadebeli tasadebeli 08:46 05.10.2018

5. октобар?

J.bi ga, odoh ja na pivo ... ovde lageri zaribali, nema rezervnih delova, garancija istekla ... ovo sranje je nepopravljivo ...


Ју, гос'н Бобићу! Па Ви почели да пишете као Душан Јагликин!








Занимљив текст на овом нашем сајту Б92 Аутор је Спасоје Веселиновић.



Slatka, mala, izvrnuta demokratska Srbijo...

Kada je i ko odredio da se sa navršenih 18 godina života stiže do pravno-krivične, tehničko-taktičke, emotivno-socijalne i svake druge nominalne zrelosti? Nije mi to poznato, niti sam se trudio da saznam. Nije mi bitno, niti bi trebalo da bude, niti je moguće da baš svako biće ili pojava bude okarakterisano kao punoletno kada stigne do propisanog broja svećica na torti.

SPASOJE VESELINOVIĆ PETAK, 5.10.2018. | 08:42





Možda bih uveo neku komisiju i jasne kriterijume po kojima bi se sticao status "odraslog", naročito u ovo moderno vreme kada se je sve teže od sise odvojiti.

Rekao bih da to ima veze i sa nedostatkom obaveznog služenja vojnog roka, odnosno škole života za dečake, kako bi rekli oni koji su mogli da steknu pravo na JNA tetovažu.

O devojčicama ne bih da sudim, kažu da brže sazrevaju od dečaka i to poštujem. Ne mogu da im stoprocentno verujem, niti da negiram, prihvatiću.

Džentlmenski je, kao...

Ipak, jedna devojčica danas puni 18 godina i nekako je nužno prokomentarisati je, podvući nekakvu crtu, proceniti da li je naučila sve što je trebalo da nauči.

Da li je postala dovoljno jaka, samosvesna, stabilna, nezavisna, pametna, pronicljiva, racionalna?

Da li ume samostalno da nastavi život, da li je kalibar za fakultet ili bi odmah trebalo da počne da razmišlja o zaposlenju na nekoj od fabričkih traka koju joj tako lepo, divno i sa mašnicom nude brojni investitori?

Ili, pak, treba da se vrati unazad i dobro pročita gradivo koje je propustila uživajući u prividu bezbrižnosti svog najranijeg detinjstva?





Demokratska Srbija, kako su je krstili njeni roditelji 2000. godine, negde u predvečerje 5. oktobra, rođena je posle desetogodišnjih pokušaja da se začne.

Razni su pokušavali, razni su i sprečavali da se to desi, a razni su, boga mi, i uspeli da je naprave.

Kontraceptivno sredstvo koje je sprečavalo njeno začeće je tokom godina izgubilo dejstvo. Bilo je tu svakakve pomoći i "pomoći", sa milosrdnim i "milosrdnim" prizvukom, sa željom da se ona zaista desi jer treba da se desi i željom da se desi kako bi se jednostavno desila, "jer je to ideja nekoga tamo".

Pucanje prezervativa se dogodilo ispred porodilišta, onog u samom centru Beograda, gde danas obitavaju i zarađuju plate razni pojavni oblici koji se predstavljaju kroz čovečju formu. I koji bi trebalo da je čuvaju, neguju i paze kao svoje rođeno dete. Možda i više od toga.

Pre 18 godina je puklo ono što je trebalo da pukne toliko jako da se čulo na sve strane. Nije bilo vatrometa, ali je dim zakuljao. Roditelji, rodbina i kumovi su slavili, neki se i baš zaigrali u tome pa su odneli koješta za uspomenu na taj dugoočekivani momenat.

Radost je bila onolikih razmera da se tog dana pojavila i svojevrsna kolevka, sa velikim točkovima.

Džo je bio dobre volje i punog rezervoara pa je novorođenče odneo pred televiziju, kao onaj babun malog Simbu u onom prelepom crtanom filmu.

Narodu koji ne spada u roditelje, rodbinu i kumove trebalo je pokazati da je beba tu i da je konačno počeo jedan novi život kome se velika većina nadala.





Veselilo se toliko da je sledećeg dana cela svita bila mamurna pa je jednostavno iskulirala da se pojavi na babinama. Za to vreme oni koji se nisu nadali onome čemu se nadala šira i uža familija gledali su kud će i šta će.

I manje-više, svi su se snašli. Iako tako ne izgleda, snašao se i glavni negativac. Nikada se zapravo nije suočio sa kompletnim dijapazonom manevara koje su učinili on i oni oko njega, a sve u nameri da se ne poveća natalitet.

Dok je beba rasla, mamurluk od kog su se prvog dana razboleli roditelji je postao hronična pojava i na njen 18. rođendan se može konstatovati da pijanstvo i dalje traje, kao i da niko od njih nije imao trezven pojam niti istovetnu ideju kako se gaji dete.

Na proslavu 18. rođendan demokratske Srbije skoro da više nema ko da dođe. Ne dolazi više ni ona. Jer ne zna šta je. Ne zna ko je šiša, ko joj klacka koske, ko joj je drugarica, ko "drugarica", ko je voli, a ko bi samo da sa njom opšti.

A mnogi bi. Lepa, je ma koliko bila izgubljena, otrcana i smušena, ma koliko god je ružili, farbali pre vremena, oblačili u stil koji joj nije prirodan, naticali na štikle iako pojma nema kako se pravilno u njima hoda - lepa je...

Ali, sada ima 18. godina i ne sme da joj bude dovoljno samo to što je i dalje lepa. U preseku stanja može i sama za sebe da konstatuje da joj je pored toga odlikuje još samo činjenica da je glupa.

A gore kombinacije nema.

Možda joj je vreme da se potrudi za mogućnost da za sebe i sebi sme da kaže da je punoletna. A možda i nije. Uvek postoje dve opcije i od izvora su, učila nas je drevna kulturna baština, uvek dva putića.





Ali, mora da ne bude glupa, inače će je i dalje jebati ko stigne, za jednu lepu reč, za jedan bezvredni kompliment od onih koji su želeli da se ona desi upućen onima koji joj se nisu baš obradovali, a sada joj vode život.

Život...

Kao devet godina mlađoj od mene, slatka, mala, izvrnuta demokratska Srbijo, želim ti da odrasteš. Želim ti slobodu. Želim ti pamet. Ostalo ti, za sada, ne treba.

Ako ti se budu ostvarile moje želje, onda ćeš moći da kažeš da si postala čovek. Svoj čovek. Tada ćeš znati šta treba da radiš i neće ti biti neophodne ničije želje, čestitke, pozdravi, komplimenti...

Bićeš dovoljna sebi takva kakva jesi, jaka, samosvesna, stabilna, nezavisna, pametna, pronicljiva, racionalna.

Na rodbinu ne računaj, i dalje su mamurni. Probaj sa svojom generacijom, možda će te shvatiti, prihvatiti i dati ti volju da se promeniš. Moraćeš da ih poslušaš, inače će te i oni napustiti, na ovaj ili onaj način, svojim životom na nekom drugom mestu ili svojom smrću u tvom glupavom, nezrelom zagrljaju.

Još ništa ne znaš, a trebalo je... Ali, nisu deca kriva. Na deci je samo da ne ponavljaju greške svojih roditelja i da umeju da razlikuju dobro od lošeg.

Da li ti to umeš demokratska Srbijo? Ti, nezrela tinejdžerko sa pubertetskim manifestacijama koje traju godinama? Nadam se da da, ali sumnjam u to. Ako ne znaš, nauči... Vreme ti je, nisi više dete.

Spasoje Veselinović




romi.daba romi.daba 12:58 06.10.2018

Re: 5. октобар?

Ćao Taso, ti si jedini pouzdan ovde, ni malo kriptičan ili autističan, pa te molim napiši (bez zen poezije pliz) o čemu piše autor (ne pokušavaj sličicu da tumačiš). Odakle on piše? Iz Evrope? Iz Srbije? Gde mu je zaribalo?
tasadebeli tasadebeli 13:33 06.10.2018

Re: 5. октобар?

romi.daba
Ćao Taso, ti si jedini pouzdan ovde, ni malo kriptičan ili autističan, pa te molim napiši (bez zen poezije pliz) o čemu piše autor (ne pokušavaj sličicu da tumačiš). Odakle on piše? Iz Evrope? Iz Srbije? Gde mu je zaribalo?


Ја мислим да гос'н Бобић пише о жал' за младос'.

(Тако сам га барем разумео... Пети октобар, Еуропа, нострадамус Лабус предвиђа још пет дина свирања у фалус и те муње...)

Или ако не за младос', а оно за неким временима када је њему било много боље него данас.

Не тол'ко фис'ћки (јербо године нам свима иду) кол'ко пси'ићки.

Е сад, уопште не мора да значи да сам у праву...


maksa83 maksa83 14:25 06.10.2018

Re: 5. октобар?

Ćao Taso, ti si jedini pouzdan ovde, ni malo kriptičan ili autističan

2 stvari.

1) Mislim da smo se dogovorili ovde da nećemo koristiti izraz 'autističan' za nešto što nam se ne sviđa.

2) S tim u vezi, ako nije problem da se isto to dogovorimo za reč 'kancer' koju omladina voli da koristi za neki glup toksičan sadržaj na Internetu. Dakle, to nije kancer, to je budalaština na Internetu, a kancer je ono od čega umiru ljudi oko tebe. Eto, pa ako neko naleti na nekog ko to tako koristi, da ga podseti. Hvala.

mariopan mariopan 15:25 06.10.2018

Re: 5. октобар?

maksa83
Ćao Taso, ti si jedini pouzdan ovde, ni malo kriptičan ili autističan

2 stvari.

1) Mislim da smo se dogovorili ovde da nećemo koristiti izraz 'autističan' za nešto što nam se ne sviđa.

2) S tim u vezi, ako nije problem da se isto to dogovorimo za reč 'kancer' koju omladina voli da koristi za neki glup toksičan sadržaj na Internetu. Dakle, to nije kancer, to je budalaština na Internetu, a kancer je ono od čega umiru ljudi oko tebe. Eto, pa ako neko naleti na nekog ko to tako koristi, da ga podseti. Hvala.




Lepo od tebe Makso što si opomenuo na upotrebu reči koja je uvredljiva a neko to možda ne zna.

maksa83 maksa83 15:59 06.10.2018

Re: 5. октобар?

Lepo od tebe Makso što si opomenuo na upotrebu reči koja je uvredljiva a neko to možda ne zna.

Zastrašujuća količina ljudi oko mene umire od raka, ili je na putu. Aj' moj otac pre 4 godine, on je imao 74, a i taj prečanski rak jetre (+ plave oči) prenosimo s kolena na koleno, ali od tad sam ispratio još dvoje koji su tu oko sedamdesetog godišta, a evo pre neki dan čujem i za jednog još mlađeg sa slučajno otkrivenim metastazama. Zato me to kad vidim "nemoj da gledaš taj video, to je kancer" lepi na plafon.
vrabac_onaj vrabac_onaj 19:51 06.10.2018

Re: 5. октобар?


Meni keva umrla od kancera u 54. godini i još neki drugi dragi ljudi, pa me opet koriščenje te reči u nekom drugačijem izvedenom kontekstu ni malo ne pogađa, mada je sam ne koristim. Nemam naviku.

Tako da u mom prisustvu slobodno možete to da koristite. Možete čak i ako i sam (nedajbože) obolim od istog, bar dok još uvek budem bio pri zdravoj pameti, uprkos bolesti.

Hvala na razumevanju.
mariopan mariopan 07:54 07.10.2018

Re: 5. октобар?

vrabac_onaj

Meni keva umrla od kancera u 54. godini i još neki drugi dragi ljudi, pa me opet koriščenje te reči u nekom drugačijem izvedenom kontekstu ni malo ne pogađa, mada je sam ne koristim. Nemam naviku.

Tako da u mom prisustvu slobodno možete to da koristite. Možete čak i ako i sam (nedajbože) obolim od istog, bar dok još uvek budem bio pri zdravoj pameti, uprkos bolesti.

Hvala na razumevanju.

Dobro, ali da si ne daj bože bolestan od autizma ne bi ni znao da tebe ljudi zovu "autističan" kao da si gubav a ne bolestan, a da znaš ne verujem da bi ti bilo svejedno. Pogađalo bi i vređalo tvoju porodicu što te tako zovu. Zato nije lepo.
vrabac_onaj vrabac_onaj 10:20 07.10.2018

Re: 5. октобар?

Bojim se da nisi razumela.

Radi se o upotrebi reči koje označavaju bolesti ali u nekom prenesenom smislu.

Kao npr. "šizofrena situacija", "anemično pisanje", "paranoidna teorija", "ko da je ne daj bože gubav" itd.

EDIT:

mariopan
kao da si gubav a ne bolestan

mariopan mariopan 11:34 07.10.2018

Re: 5. октобар?

vrabac_onaj
Bojim se da nisi razumela.

Radi se o upotrebi reči koje označavaju bolesti ali u nekom prenesenom smislu.

Kao npr. "šizofrena situacija", "anemično pisanje", "paranoidna teorija", "ko da je ne daj bože gubav" itd.

EDIT:

mariopan
kao da si gubav a ne bolestan


od mene ti je i preporuka, samo da znaš

Da, tačno si primetio, to je stari izraz i primer kako je ušlo u žargon da čovek i ne primeti. Izvini ali ni ja neću to više da radim.
MOramo da se menjamo, nisam ja ništa bolja od tebe nego obraćam pažnju jer se ljudi zaista vređaju a nema potrebe za to.
Od autizma su uglavnom bolesna deca i ružno je zalepiti im etiketu zato što su bolesni. Neke navike bi trebalo da menjamo pa ću tako i ja, lepo si to primetio.

Pozfdravljam te
karabasbarabas karabasbarabas 09:59 05.10.2018

Prasa dva

Prasa dva u najavi

Черевићан Черевићан 10:18 05.10.2018

in continuo

nepopravljivo je ovo

када се заруше
многе карте Kуле,
нада нек' потраје
жеље омакнуле
romi.daba romi.daba 12:59 06.10.2018

Re: in continuo

Važno je probuditi se međ nogami?
mariopan mariopan 15:28 06.10.2018

Re: in continuo

romi.daba
Važno je probuditi se međ nogami?



Žal za mlados, nešto je zaribalo?

Черевићан Черевићан 09:50 07.10.2018

omni iure

Žal za.... međ nogami

тема поста... деликатна
а да би је на sex свели,
(но право је сваком дато
да је рааби како жели)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana