Društvo| Ljudska prava| Mediji

Sloboda govora na raspeću ... pa da, ovde ...

Đorđe Bobić RSS / 08.07.2019. u 11:30

a

 

Atačmenti



Komentari (21)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:32 08.07.2019

Dobro

To raspeće je stvorilo određenu društvenu avangardu...
... Otvorio sam "Danas", da vidim neki nagoveštaj onoga što pričate, kada, pa da - Dačićeva politika, usamljeni u svetu u diplomatiji...
loader loader 14:13 08.07.2019

Re: Dobro

Pa, da ...
usamljeni u svetu u diplomatiji

Sirak tužni ...
<_<

Petljamo uzduž i popreko. C. Gora ovamo, Bugarska onamo. Albanija odozdo, desni krak Hrvatske odozgo.

Elem, pomalo je nezgodno stalno gajiti neprijatelje, jelte. Posebno ovako, sa sve četiri strane. I vrlo je nezgodno kad se neke inače svetle ideje slobode brane isključivo radi patologije i radi očuvanja sada već enormnog imetka ove gomile tajkunsko-političkih potomaka zločinačkih dela od kraja II sv. rata i, u novije vreme (od pre tri decenije na ovamo), najveće pljačke u istoriji Srbije. Veoma nezgodno je tu bezuslovno slediti zvanični damar slobodarstva, zakonitosti (međunarodne ili već koje), zatim pravde, časti ... Koliko god da se čovek odrekne čula mirisa i ukusa - ne ide baš glatko pridruživanje toj, takvoj zadaći ponosa i slobodarstva.


Srđan Fuchs Srđan Fuchs 07:09 09.07.2019

Re: Dobro

vrlo je nezgodno kad se neke inače svetle ideje slobode brane isključivo radi patologije i radi očuvanja sada već enormnog imetka ove gomile tajkunsko-političkih potomaka zločinačkih dela od kraja II sv. rata i, u novije vreme (od pre tri decenije na ovamo), najveće pljačke u istoriji Srbije. Veoma nezgodno je tu bezuslovno slediti zvanični damar slobodarstva, zakonitosti (međunarodne ili već koje), zatim pravde, časti ... Koliko god da se čovek odrekne čula mirisa i ukusa - ne ide baš glatko pridruživanje toj, takvoj zadaći ponosa i slobodarstva.



Tragični heroj Osme sednice, Dragiša Buca Pavlović (1)
nedelja, 01. novembar 2015.
Dragiša Pavlović
Dragiša Pavlović
Photo: Draško Gagović/Vreme

Političke poruke i upozorenja Dragiše Buce Pavlovića (1943-1996), zaboravljenog prvoborca borbe protiv nacionalizma i tragičnog heroja Osme sednice, ne gube aktuelnost ni u današnjim danima. Pavlović je u svojim javnim nastupima septembra 1987. prvi upozorio na strukturne probleme i poguban uticaj koji na društvene odnose imaju zapaljiva politička retorika, neodgovorni štampani mediji, nacionalistička intelektualna elita i nekontrolisane tajne službe. Naš utisak je da sa većinom ovih pojava i centara moći srpsko društvo i država još uvek nisu izašli na kraj, pa nam se utoliko čini značajnijim podsećanje na Bucu Pavlovića koji se prvi hvatao u koštac s njima.

Fenomen koji danas prepoznajemo kao tabloidizaciju štampanih medija, Pavlović je prvi uočio u rastućoj histeriji i neodgovornim i zapaljivim tekstovima koji su izlazili na stranicama Politike i Politike Ekspres počev od događaja na Kosovu Polju u aprilu 1987. i naročito od masakra u Aleksinačkoj kasarni u septembru iste godine. Novi trendovi u uređivačkoj politici Politikinih izdanja sledili su promene u javnoj retorici čiji je glavni protagonista Slobodan Milošević. U vreme socijalizma decenijama su strpljivo negovani principi međunacionalnog uvažavanja i krajnje opreznosti u pristupanju temama iz domena međuetničkih odnosa. Ovi principi, obziri i zacrtana pravila proklamovane politike bratstva-jedinstva imali su svoj izraz i u novinarstvu. Iznenađujuće je kako se za svega nekoliko meseci tokom 1987. čitav ovaj sistem mogao izroditi u svoju suprotnost.

Pavlović je upozoravao na oblikovanje nove matrice u žurnalistici u kojoj se „težište pomera sa činjenica u sfere mitskog čak i sfere fantastike“ i u kojoj se u javnim medijima „kroz patetične i paraliterarne detalje“ ustanovljava i dan-danas prepoznatljivi model pisanja: „što više iracionalnog, što manje racionalnog, potpaljivati do usijanja“. Izazvan prvim jasnim manifestacijama tog novog pravca u srpskom novinarstvu, Dragiša Pavlović je kao predsednik Gradskog komiteta OSK u Beogradu pozvao predstavnike štampanih medija na satanak 11. septembra 1987. Okupljenim novinarima i urednicima održao je govor čije delove donosimo u produžetku.

Zborovi na Kosovu su pritisak; dolasci Srba i Crnogoraca s Kosova u Beograd su pritisak; oštrina u javnim glasilima je pritisak; radnički štrajkovi su pritisak.

Na ukupno stanje u društvu danas se, dakle, reaguje pritiscima.

U ostvarivanju politike međunacionalnih odnosa i ravnopravnosti naroda i narodnosti, komunisti i svi progresivni ljudi u SR Srbiji nalaze se danas pred svojim možda najvećim, najsloženijim i najodgovornijim zadacima u novijoj istoriji.

Ukupno stanje na Kosovu, koje se ne popravlja ni potrebnom, ni poželjnom, ni olako obećanom brzinom, stvara opasnu atmosferu u kojoj kao da se svaka izgovorena reč protiv srpskog nacionalizma doživljava kao popustljivost prema albanskom separatističkom nacionalizmu.


U takvoj atmosferi, sa upozoravajućim odlikama političke napetosti širih razmera, lako se gubi orijentacija, brkaju se opredeljenja, blede linije preko kojih se ne sme preći. [. . .]

Zapaljive reči ne donose ništa drugo nego požare. Neodmerenim rečima stvara se samo histerično raspoloženje koje vodi do najgoreg, a da rešenja nema.


Prostor za rešavanje kosovskog problema sada je toliko sužen da i najmanja greška u potezima, ma koliko da se ti potezi povlače iz najboljih namera, može da bude tragična i za Srbe i Crnogorce na Kosovu, i za srpski narod, i za ukupnu stabilnost Jugoslavije.


Logika da se zbog stanja na Kosovu mora činiti sve, makar i uz greške koje će se kasnije ispravljati, klasična je logika pragmatične i birokratske politike s kojom se stiže do aplauza danas i velikih nevolja već sutra.

Dlanovi Srba i Crnogoraca na Kosovu iz aplauza već prelaze u pesnicu, a to je granica preko koje dalje sve vuče u tragičan razvoj događaja.

Kome je to danas za zamišljena ili umišljena rešenja, potrebna krv? Ta zastrašujuća reč sve učestalije se i javno izgovara a izostaju i politički i zakonski odgovori na nju pa i ljudska zabrinutost zbog njenog prisustva.

Šta treba da se dogodi da bismo shvatili da obarač na oružju povlače i neodmerene, histerične reči na javnoj sceni, ponekad i jedan jedini red u novinama? Koliko izloga albanskih radnji treba da bude razbijeno da se uverimo da antialbansko raspoloženje ne postoji samo u upozorenjima najviših organa SKJ već da ga ima i na našim ulicama? [. . .]


Ali ako borbu protiv albanskog nacionalizma prate netrpeljivost i mržnja prema albanskoj narodnosti, čega ima u pojedinim javnim glasilima, onda je ta borba sve dalja od socijalističkih načela a sve je bliža nacionalizmu. [. . .]


Hrana srpskom nacionalizmu nije više samo stanje na Kosovu, već su to i razne neodmerenosti povodom Kosova, koje dolaze sa stranica naših javnih glasila, iz pojedinih javnih istupa, iz nekih naših institucija sistema. U tom pravcu već kao da smo na nekim mestima prešli najopasniju granicu kada srpski nacionalisti u našem ponašanju i delovanju, u tekstovima pojedinih novinara komunista vide podstrek za sebe. [. . .]


Uređivački kolegijumi i novinari u javnim glasilima koji ne mogu ili neće da razumeju šta danas u borbi protiv albanskog nacionalizma znači i stalna borba protiv srpskog nacionalizma uzimaju u suštini za svoju uređivačku politiku raspirivanje nacionalnih strasti. Uređivački kolegijumi i novinari koji hoće i umeju da vide gde su opasne granice između pozitivnih nacionalnih osećanja i nacionalizma, brane danas i čast srpskog naroda, i čast svoje profesije, i politiku socijalističke Jugoslavije.


Dragiša Pavlović, Olako obećana brzina, Zagreb: Globus, 1988, str. 95-9.

Priredio: Aleksandar R. Miletić


ПС. Звучи логично. Замазивање очију друштву медијском хистеријом, док јој сисаш вампирски крв са последњег атома привредне виталности... Овакву пљачку, у суштини, могу само полиција и војска да зауставе, а они су зауздани са 37000 динара платама и страхом од егзистенцијалне неизвесности уколико се побуне.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:57 09.07.2019

Re: Dobro

„Ја вас толико волим, ми смо такви пријатељи, како су могли да ме тако схвате... Увек сам говорио 'они морају да се позабаве Косовом'. Никада нисам говорио ништа друго. А сада позивамо амбасадоре... А ја ништа нисам рекао“, рекао је Борисов Брнабићевој.

Бугарски премијер је такође додао да никада није имао лоше намере према Србији и да није покушао да се меша у унутрашње послове државе.

„Била си тамо (у Познању)... Ја се враћам, а он (Дачић) каже да не треба да делим савете шефу дипломатије... А ја имам најбоље намере према њему“, објаснио је Борисов.
jadragoljub jadragoljub 11:06 09.07.2019

Re: Dobro

Srđan Fuchs
„Ја вас толико волим, ми смо такви пријатељи, како су могли да ме тако схвате... Увек сам говорио 'они морају да се позабаве Косовом'. Никада нисам говорио ништа друго. А сада позивамо амбасадоре... А ја ништа нисам рекао“, рекао је Борисов Брнабићевој.

Бугарски премијер је такође додао да никада није имао лоше намере према Србији и да није покушао да се меша у унутрашње послове државе.

„Била си тамо (у Познању)... Ја се враћам, а он (Дачић) каже да не треба да делим савете шефу дипломатије... А ја имам најбоље намере према њему“, објаснио је Борисов.

pa teško će me ubedi da se nije umešao. vi mi se smejete kad kažem da bugarima ne sme da se veruje.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:56 09.07.2019

Re: Dobro

To je i Dučić isto govorio, to me je čudilo uvek - što bre, Bugari. Čudno je to stvarno - da imamo rivalitete, sa svim susedima na svim granicama...
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:17 09.07.2019

Re: Dobro

SPUTNJIK
Bugarski evroposlanik: Pravo je vreme da se Srbiji kaže
"Bugarska bi nakon izjave Ivice Dačića trebalo da pokaže čvršći stav u vezi sa pristupanjem Srbije Evropskoj uniji".

To je izjavio bugarski evroposlanik iz partije Savez demokratskih snaga (SDS) i bivši ambasador Bugarske u Severnoj Makedoniji Aleksandar Jordanov.

„Pravo je vreme da se Beogradu kaže da će evropska integracija Srbije početi nakon što se ova zemlja prijavi za članstvo u NATO-u. Proširenje Evropske unije na Zapadnom Balkanu je proces koji se može garantovati jedino ako zemlje garantuju svoju bezbednost... To jest, Srbija treba da se pozdravi sa svojom idejom da će jednog dana postati članica Evropske unije ako ne postane članica NATO-a“, rekao je on dodajući da se o tome govori u Briselu zbog čega on „tako otvoreno govori o tome“.

Na komentar da je Bojko Borisov sigurno znao za stav Evropske unije o Kosovu, odnosno da Unija ne priznaje njegovu nezavisnost, Jordanov je odgovorio da je u EU teško postići jedinstven stav o tako osetljivim pitanjima.

„Jasno je da je ovo odvojena država i jasno je da u svom odnosu prema njoj Srbi imaju neke zastarele istorijske ideje“, rekao je poslanik.

Jordanov se složio i sa mišljenjem Borisova da je Dačić svojim izjavama demonstrirao svoj balkanski manir.

„Nažalost, takvi maniri, takav način izražavanja mišljenja u Beogradu predstavljaju izraz za tu zemlju tradicionalne antievropske i antibugarske politike“, rekao je Jordanov i dodao da je politika Srbije usmerena protiv Bugarske od srpsko-bugarskog rata, kada je Beograd bio instrument politike Rusije. Poslanik evropskog parlamenta takođe je konstatovao da je u susedstvu Bugarske zemlja koja želi da postane članica EU, ali je „proruski nastrojena“.

„Na Balkanu su važne zemlje one koje pokreću razvoj regiona. To su članice Evropske unije: Bugarska, Grčka i Rumunija. Ostale bi trebalo da izmere svoje korake, upoređujući ih sa nama: kako smo mi uspeli da postignemo takav uspeh i postanemo članice EU, kakve reforme smo sproveli”, rekao je on, savetujući srpskim političarima „da budu skromniji u svojim izjavama” na račun „takvih lidera kao što je Bugarska”.

Ministar spoljnih poslova Ivica Dačić je ranije komentarisao izjavu bugarskog premijera u vezi sa samoproglašenom nezavisnosti takozvanog Kosova i preporučio mu da ne daje savete novom šefu evropske diplomatije.

On je rekao i da je razgovarao sa bugarskom koleginicom Ekatarinom Zaharijevom o svemu što se dogodilo posle nedavne izjave bugarskog premijera Bojka Borisova o Kosovu i budućem šefu evropske diplomatije, istakvši da se radi o pogrešnoj interpretaciji u srpskim medijima i da su izglađeni svi nesporazumi.

„Razgovarali smo o svim ovim nesporazumima koji su se ovih dana odvijali na našim relacijama, što je obavljeno i kroz razgovore sa ambasadorima u našim Ministarstvima, ali danas smo ustanovili, analizirajući kako je to preneto u pojedinim medijima, da je očigledno da je došlo do pogrešne interpretacije onoga što je rekao Borisov i onoga što je objavljeno u medijima“, rekao je Dačić.

jadragoljub jadragoljub 17:17 09.07.2019

Re: Dobro

palo izvinjenje dačića
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:19 09.07.2019

Re: Dobro

mbla. treba da cuga manje, mislim, ili cuga ili javna služba...
jadragoljub jadragoljub 19:28 09.07.2019

Re: Dobro

Srđan Fuchs
mbla. treba da cuga manje, mislim, ili cuga ili javna služba...

ma jok njemu to od prirode.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:47 09.07.2019

Re: Dobro

Kosovo pa Kosovo, pokači Srbiju sa svim saveznicima...
freehand freehand 16:27 10.07.2019

Re: Dobro

Srđan Fuchs
To raspeće je stvorilo određenu društvenu avangardu...
... Otvorio sam "Danas", da vidim neki nagoveštaj onoga što pričate, kada, pa da - Dačićeva politika, usamljeni u svetu u diplomatiji...

"Osetio sam se usamljenim kao Izraelac u zgradi UN".

Efraim Kišon, onomad

P.s. Nije Buca Pavloić prvi reagovao na buđenje nacionalizma javno. To je bio Branislav Milošević.
A citirani Bugarin klasični je serator, ni po čemu značajanili drugačiji od stotina ili hiljada sličnih.
freehand freehand 16:30 10.07.2019

Re: Dobro

duplo
loader loader 10:44 12.07.2019

Re: Dobro

... upozorio na strukturne probleme i poguban uticaj koji na društvene odnose imaju zapaljiva politička retorika, neodgovorni štampani mediji, nacionalistička intelektualna elita i nekontrolisane tajne službe. Naš utisak je da sa većinom ovih pojava i centara moći srpsko društvo i država još uvek nisu izašli na kraj ...


Нема ту места за "чини ми се": то је несумњиво тако. Све је казано у тих пар кратких набрајања. Та појава се иначе онда могла широко и увелико видети. Крајем 80-их је лукава трулеж поратног, наглавачке окренутог система прошла кроз своју нужну метаморфозу и претворила се у другачију форму, нахрањену историјским околностима, претворила се у оно што (мање-више неизмењено) имамо и данас. То није случајно опстало тако успешно. Сијасет разлога има за тај диктирани, императивни развој догађаја. Но, то захтева сасвим посебан блог.
loader loader 11:14 12.07.2019

Re: Dobro

Srđan Fuchs
To je i Dučić isto govorio, to me je čudilo uvek - što bre, Bugari. Čudno je to stvarno - da imamo rivalitete, sa svim susedima na svim granicama...

Навале на нас чим осете да смо слаби. Крену да траже права за своје мањине овде, или територију ако је згодно ... А зашто смо слаби? Јер немамо, готово никада немамо крупног савезника. Тога је свака шуша око нас свесна и ствари се понављају скоро до истоветности. Такође, константна је фрагментација српског етничког простора. И, како се ко одвоји од матице, претвара се у противника, а онда и у крвног непријатеља Србије. Цео процес се, поједностављено речено, дешава из два главна разлога. Један је верски, који не треба пуно експлицирати (унијаћење, потурчивање), други је већ одавно знани мотив западног света према Русији, где смо ми маркирани као истурена руска тврђава, мала, али значајно ометајућа. Вековима, перманентно смо у ванредном стању, или у суровим (по нас геноцидним) ратовима. То онда производи мањак времена и простора за развој, односно производи друштвено заостајање свих врста, па управо из тога настаје и цивилизацијски асинхронитет у односу на западнији свет, па и спорији ход у односу на најближе суседе. Сви периферни делови српског народа су или асимиловани, или физички уништени, често кроз незамисливе крваве бестијалности (које нигде ван Србије нису као такве званично убележене, ни историјски, ни дипломатски). Компликована прича. Ту је Србију, као нов сабирак зла, и идеологија дотукла, у неким аспектима чак и више него било који завојевач. И, онда, као истурено руско одељење, никакво чудо да смо стално у проблему, и да смо, поред осталог, у непрестаном ривалитету са скоро свим суседима, али и многим несуседима, а који су врло моћни. На све то имамо због невероватно штетног комунистичког наслеђа и унутрашњи проблем, помањкање разних друштвених вредности, те смо у фази диктатуре, која по својој природи не може да реши ни један суштински проблем, него проблеме, заједно са својим славодобитним паролама, само гомила, депонује их за наредне генерације. Како год, нимало једноставна прича коју је малтене грехота сабијати овако, у један пасус.
Черевићан Черевићан 17:22 08.07.2019

tacite

pa se prisetiše

тазе норме потребно увести
(да не буде надаље лутања),
не пречити слободу говора
већ увести забрану ћутања

п.с.
реч је тешко ућуткати
учимо од школске клупе,
ако немо'ш другачије
проговориш упс,на дупе


jadragoljub jadragoljub 20:20 08.07.2019

Re: tacite

већ увести забрану ћутања

mislim da u srbiji niko više ne bi progovorio izinat.
romi.daba romi.daba 21:29 08.07.2019

Re: tacite

Черевићан
pa se prisetiše

тазе норме потребно увести
(да не буде надаље лутања),
не пречити слободу говора
већ увести забрану ћутања

п.с.
реч је тешко ућуткати
учимо од школске клупе,
ако немо'ш другачије
проговориш упс,на дупе


Svaka čast! Čitava DVA stiha!
Muška pitijska proročanstva!
Mislim na obojicu u ovom slučaju
i Čerevićana i Bobića
tj. na njihove tekstove na ovom blogu.
Šteta! Jer obojica su veoma dobri prozaičari
i tekstopisci, naročito M. Cher, a ovde nam bacaju
dvosmislene ili trosmislene "proročke" mrvice,
KOJE NAM NIKAD NEĆE PROTUMATIČITI
iz nekog samo njima znanog principa.
Kakva elita! I RA CI O NAL NA.
A kakvi smo onda mi?

Speak through your ass!
Черевићан Черевићан 23:31 08.07.2019

ајд' још мало о ономе

KOJE NAM NIKAD NEĆE PROTUMATIČITI

римованoм кажом
нема шта се таји,
подоста баш укажу
строфа садржаји,

сугестивно би личило
бити тумач ....више,
с'мало труда читајућег
међу стииха ....пише


Speak through your ass!


засад мош' и 'вако гласно
(мада неким је нејасно),
но кад кааже ....се накупе
мораће се упс......на дупе,

г. romi.dabо
Черевићан Черевићан 11:02 10.07.2019

ускурац

mislim da u srbiji niko više ne bi progovorio izinat

знамо бити... инаџије
како лично тако скупа,
историја јасно указује
да оглаву то се лупа
jadragoljub jadragoljub 12:01 10.07.2019

Re: ускурац

да оглаву то се лупа

to znamo , al smo spremni da platimo svaku cenu zarad zadovoljstva dasmo nekom terali inat čak i na najveću našu štetu, evo već 30g. to dokazujemo.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana