Moja divna drugarica, prijateljica, rod rođeni, pre neki dan dok smo pušili ispred Narodnog Muzeja posle razgledanja izložbe Jana Fabra i čekajući moju bolju tričetvrtinu da izađe, videvši me sa štapom, pitala me je da li je to toliko ozbiljno? Odgovorio sam joj da su me stavili na listu za ugradnju veštačkog kolena. Ajao, rekla je ali ako će ti biti bolje onda uradi to. U to izađe moja bolja tričetvrtina. Izljubiše se i zagrliše. Raspričasmo se, pridružiše nam se deca pokojnog nam prijatelja, prelepi, visoki, brat i sestra. Kad oni odoše naiđe i žena mog/našeg prijatelja i kolege, slatka, vesela, inače Istoričarka umetnosti kao moja bolja tričetvrtina. Ne spavam više od četiri, pet sati, onda idem na posao i tamo provedem 12 ili 15 sati ali se ne osećam umornom... Mila moja, kako to izdržavaš... Da vam kažem, dala sam otkaz, odnosno, tražila sam da me smene sa mesta zamenice direktora... Osećam se fantastično, jedva su posle nekoliko meseci pristali... Pa naravno, sav posao si vodila ti i to skoro trideset godina, a takvu osobu više nikada neće naći! Za nekoliko dana sam uradila godišnji izveštaj i to sa osmehom jer znam da mi je poslednji.
Setim se ne izgovarajući to glasno, kako je ona organizovala nebrojene filmske festivale i susrete, na BELEF ( Beogradski letnji festival) je dovodila alternativne i poznate pozorišne trupe koje su svoje predstave izvodili u Knez Mihailovoj, Studentskom parku... pripremala a bila je stvorila ekipu stručnih saradnika, nebrojene izložbe renomiranih stranih i naših umetnika. Jednom reči, bila je svuda i na svakom mestu!
Kada je, ima tome osam, devet godina, tadašnja direktorka je postavljena na drugo mesto, svi zaposleni u... su bili jednoglasni da ona teba da postane direktorka jedne tako važne institucije. Niko od njih nije zaboravljao njen enorman doprinos kulturi i umetnosti. Čak sam i ja kao građanin i umetnik, napisao pismo gradskom Sekretarijatu za kulturu da je ona jedina osoba na ovom belom svetu koja zaslužuje to mesto. Dobrano sam to obrazložio iako su oni sve to znali. Nije izabrana! Nikada ni u jednoj partiji, stranci, to joj je bila osnovna mana. Do srži posvećena kulturi i umetnosti, organizator ogromne imaginacije i snage, mentalne i fizičke, sve do totalne iscrpljenosti! A uvek vedra, spremna za razgovor i razmenu mišljenja, benevolentna do bola. Nije bilo ni jedne normalne osobe koja je ne bi na prvi mah zavolela.
E još malo i onda počinjemo da se družimo, kuvamo jedni drugima, spremamo preslačke, pijemo kafu i pričamo, razgovaramo, razgovaramo, ne vodeći računa o vremenu. Jedva čekam! Zagrli me i reče: Ja sam ti žena sa odjavne špice.