Dijalog (od staro Grčkog Dialogos što znači razgovor), predstavlja vođenje usmenog ili pismenog razgovora.
Svesna upotreba dijaloga počinje kod Sofista, koji im služi za saznavanje ili raspravljanje problema u smislu klasične Dijalektike (Teze i Antiteze). Literalno se može naći u Sokratovim dijalozima koje je objavio Platon, jedan je od vrhunaca dijalektike. U Humanizmu dijalog doživljava svoj razvoj tek kod Erazma Roterdamskog i kod Ulriha od Hutena.
Dakle dijalog! Ma koliko nam se razlikovala mišljenja i stavovi, dijalog podrazumeva iznošenje istih koji ponekad mogu kao rezultantu da daju slaganje u bar nekoliko stvari. Ali čak iako svako ostane tvrdo pri svom stavu, to ne mora da izazove pljuvanje, ponižavanje i dezavuisanje onog drugog. Dijalog se ovde na blogu može voditi sa više osoba istovremeno, što se često i dešava. Dok god je dijalog u okvirima pristojnosti i poštovanja drugog/drugih, nema mu se šta zameriti. Ali zlo i naopako, dijalog neretko prerasta u svađu, raspravu ispod svakog ljudskog nivoa, suparnici su spremni da vrlo lako nipodaštavaju, ne više stavove i mišljenja, nego izričito autora komentara. Dijalog počinje da se svodi na lični obračun koji ume da nadraste u pljuvačinu i vređanje nedostojno bilo koga.
U pamet se dobri ljudi! Može se i mora se dijalog voditi argumentovano poštujući temu kojom je započeo. Nipodaštavajući druge ljude, njihove stavove i mišljenja, ni zeru ne postajete bolji, pametniji i pobednici.