Slučaj Jovović. Nazivanje ulice po njemu. Slučaj Srbija. Jedni su ekstremno odobrili, povučeni strašću, a bez ikakve svesti o proširenim značenjima takvog akta, dok su drugi isto to ekstremno osudili, vođeni ledenom intelektualštinom i uz nimalo iskazanog sluha za "duševni motiv" u slučajevima odmazde zbog nekog neizrecivo gnusnog postupanja, u slučajevima koji se ne mogu matematički oivičiti naučničko-istoričarskim modelima, niti pojednostavljenim nvovskim principijelnostima. Ni jedan ekstremizam nije dobar. Ni ovaj ostrašćeni, ni ovaj ledeni. Kod oba je svest sužena. Ne brzati. Ovo nije samo nacionalna ložnja i osećaj dostizanja pravde, već je u pitanju i ugled pravne države, taktičnost, diplomatska mudrost... Pavelić je bio jedan od nagorih krvnika ikada i papstvo mu je beskrajno zahvalno na milion ubijenih i proteranih "šizmatika" (Srba pravoslavaca); najmanje što je moglo da uradi za njega jeste da ga kao nenadmašnog ratnog zločinca kroz Pacovske kanale skloni od ruke pravde. Da nekome zamerite što ga je, takvog, iz zasede ubio? Teško. To je krajnja, radikalna dilema za čoveka. Ta vrsta odmazde se mora razumeti, ne i opravdati, jer ogroman broj ljudi je više nego ogorčen sotonijom ovog papskog izvršnog organa. Ovde, u Srbiji, kad je o ovom slučaju reč, po sredi su lična osećanja većine ljudi, osećanja za čije objašnjenje na žalost ne manjka materijala. Ipak, ipak, treba gledati i širu sliku, tj. Srbiju kao civilizovanu zemlju, koja mora da gali nekakve principe i mere ponašanja. E, tu već nema o-ruk odluka i načina razmišljanja. Jednostavno nije pametno, nije dozvoljivo za državu da svesno pusti da jedan ipak izvršitelj ubistva, Jovović, koliko god nama možda godilo to što je uradio, bude zvanično pohvaljen tako što će neka ulica dobiti ime po njemu. Definitivno, to je neproduktivno po državu. Po sliku ozbiljnosti države. Posebno naše koja je stalno pod prismotrom i spolja se samo čeka neka brljotina. Treba razdvojiti ličnu strast i državni interes. Bez ikakve sumnje, država je ceo ovaj slučaj isprodukovala u svom starom maniru, da bi se dodvorila osećanjima većine ljudi. Zloupotrebila je emotivni odnos ljudi prema ovom pitanju. Dakle, isturila je onog nesretnog vEsića da stvar sprovede u delo. Pravi čovek za takve stvari. Em završi posao, em vam se gadi da komentarišete bilo koje njegove postupke, pa se u temi ne zadržavate mnogo, što se odozgo u krajnjoj liniji i hoće. Ukoliko neko baš stavi primedbu cela ta rabota će se medijskim finesama ponajviše preusmeriti na njega kao izvođača, a ne na sam vrh države, koji će se ako treba ograditi i reći da je to bila jedna lokalna odluka u koju oni, kao veliki poštovaoci nezavisnosti institucija, neće da se mešaju. To je funjarska politika koja dnevno, po niskoj ceni, kupuje osećanja ljudi, a od koje Srbija ima samo štete.