Pritisak je počeo već nakon osvojenog Rolan-Garosa, pri čemu ne treba objašnjavati koliko je to veliki poduhvat zbog tradicije i Rafaela Nadala, a onda i nakon Vimbldona, gde je Novak unapred proglašen ubedljivo najvećim favoritom. Kad je reč o AO, on je osvojen već na početku sezone, samo što se tada na ovu temu nije ni razmišljalo, pa nije bilo ni nekih imperativa, pritisaka...
Još pre Vimbldona, naročito posle skoro rutinske pobede na istom, formirala se nova, velika tema, veliki zadatak, i to realno ostvariv zadatak na osnovu Novakovih igara i neprikosnovenosti na vrhu teniske liste i neprikosnovenosti tokom desetak godina: Zlatni slem. Sva četiri GS i zlatna olimpijska medalja u jednoj kalendarskoj godini. Većina domaće i inostrane javnosti ga je maltene već proglasila. Brujalo je to sa svih strana. Presija divovska. Ako su tačne neke vesti iz Novakovog štaba, njemu je savetovano da ne igra na Olimpijadi. I sam je isprva rekao da se premišlja, da mu se ne igra jer neće biti publike... Onda je ipak odlučio da igra. Ne samo da igra, nego da igra i dubl. Po neverovatno lošim vremenskim uslovima i ogromnim pritiskom desilo je ono što je moralo da se desi, ili makar nije nelogično što se baš tako desilo, a desilo se i u singlu i u dublu, koga je u borbi za bronzu otkazao zbog iznurenosti !
Što se mene tiče, tu glavni žal ostaje što se Nina nije okitila olimpijskom medaljom, a ne zato što se nije okitio Novak, kod koga je želja bila veća od racionalnih procena. Zaista bi bilo divno da je ova devojka donela medalju. Dakle, na napornu sezonu i ispražnjenost nakon velikih pobeda na Gren-slemovima dodat je i taj napor, i to pod ogromnom presijom, da se osvoji zlato, i najmanje bronza u dublu, dakle dve medalje odjedanput, što bi značilo i priliku za Zlatni slem. Umesto odmora između Vimbldona i US opena, radi kalendarskog Slema, istorijskog, natovario se taj negativni psihološki udar nakon velikog kraha na Olimpijadi, plus veliko trošenje fizičkih rezervi u uslovima "hiper-omorine" koja je valjda najcrnji vid trošenja energije kod čoveka (čoveka koji ne živi u takvim uslovima). Najlošija "priprema" za kalendarski Slem koja se može zamisliti. Iscrpljeni skoro svi resursi.
Eto, to je prvo poluvreme Novakovog poraza u trci za Kalendarski slem.
Drugo poluvreme počinje, tj. nastup na US openu.
Da su skoro svi resursi iscrpljeni videlo se tokom prvih Novakovih mečeva. I oni koji su trebali da budu "lagani" bili su teži nego bilo koji Novakovi mečevi u toj fazi svih dosadašnjih GS turnira (one na kojima je ispadao u ranoj fazi turnira ne računamo, naravno). Bivalo je često da sam Novak bude kriv, štedeći energiju i čekajući da protivnik počne da greši zapravo razigra protivnike, pa mora da ubaci u drugu ili treću brzinu i da uz silnu nervozu, ali rutinski, prođe dalje. Sećam se kad je na Vimbldonu pre 5-6 godina protiv Kevina Andersona gubio sa 2:0, ali sam nekako imao osećaj da će to da preokrene. Bio je miran, koristio retke servis padove Andersona i korak po korak došao do preokreta i prolaza dalje. Mečevi na US openu nisu bili od takvih. Videlo se da Novak ne kipti od sigurnosti. Beretinija je dobio jer ovaj ipak ima silne rupe u igri, vrsti udaraca... Već sa Zverevim je bilo za Novaka finale, ako se gleda istrošenost, motivacija protivnika i njegova svežina, verovanje u pobedu jer je Novaka pobedio nedavno u Tokiju u neopisivo važnom meču i to nakon preokreta... Jeste prošao, ali uz ogroman, ogroman napor, i iskustvo, i to sa 3:2 u setovima. Izuzetno iscrpljivanje, kao i poruka Medvedevu da se protiv njega, broja 1, i te kako može. Takođe, Medvedev je uz daleko manje zamaranje tokom turnira imao još i pola dana prednosti što se odmora između mečeva tiče. Novak se već grčio, hrabrio sebe, pozivao se na iskustva iz sličnih situacija...
Ne treba zaboraviti da sve vreme traje sve veći pritisak zbog mogućeg, maltene očekivanog Slema koji znači istorijsko osvajanje Kalendarskog Gren-slema.
Zao naslut, što se mene tiče, bio je već prvi gem, odnosno stav pri servisu. To je ličilo na sve, samo ne na čoveka koji autoritativno otvara meč. Kombinacija istrošenosti tela i psihologije, kombinovana sa saznanjem da su zbog čuvanja snage preko potrebni dobri prvi servisi, i kratki poeni - napravili su rezultat kakav smo videli: mlohavost, nesigurnost, stegnutu ruku pri udarcima, loš izbor udaraca... Istovremeno je to ohrabrilo i pozvalo Medvedeva da zaigra najbolje što može, punom snagom, kao u transu, ali sa dovoljno racionalnosti pri tempiranju i miksovanju udaraca. Manje-više, tako će proteći ceo meč, osim prilika za Novaka u drugom setu i kasnije, u poslednjim gemovima meča.
Loš tajming pri udarcima je direktna posledica umora, jer da bi se imao tajming morate biti gipki i puni snage, ali i posledica pritiska zbog važnosti meča, i pritiska zbog lošeg početka meča. Posledično, protivnik igra sa još više samopouzdanja, kao na uspešnom treningu. Generalno, sve smo videli.
Hajdmo sada van generalije koja se zove laganih 3:0, na neke sudbonosne "detalje".
Što se mene tiče, prelomni trenutak meča se desio kad je u drugom setu Novak propustio 0:40, odnosno tri brejk-lopte.
Koliko je važan taj psihološki momenat kod Medvedeva videli smo u njegova dva poslednja servis gema kada je kao neko ko nikada nije osvojim GS bio "pod pritiskom pobede" i kad je pri 5:1 servirao za meč. Napravio je dve duple greške. Znojio se, izmenio izraz lica, gledao levo-desno grozničavo tražeći plan za sledeći potez... A tokom celog meča je servirao po dva prva servisa u proseku oba preko 200 km na sat, i to mu je u visokom procentu "ulazilo". Čim je važnost gema porasla do visoke važnosti servis je počeo da klima. Ako ovo sada na kraju meča nije u pitanju bio baš ogroman premor, a to sigurno nije bio slučaj, to znači da je u pitanju psihologija. Dakle, da je Novak napravio brejk u drugom setu, kako bi se razvijao meč? U najmanju ruku bi bio tesan, a ako mene pitate, uz velike šanse da se pod pritiskom igra Medvedeva raspadne, pa da bude 3:1 za Novaka, "ni iz čega". To sada zvuči preterano s obzirom na rezultat od 3:0, a posebno za one koji nisu gledali meč. Nakon što je prebrodio ovaj kritičan momenat (u drugom setu) Medvedev se dodatno ohrabrio i nastavio da igra iz sve snage, a pošto je skoro sve ulazilo (i mreža ga je redovno služila), meč je izgurao do kraja neverovatnim procentima servisa koji je Novaka (kao što bi i svakog drugog igrača) stavio pod još veći i sve veći pritisak, jer se na taj način stvara imperativ da mora da se osvoji svaki svoj servis. Ako je Medvedev klecnuo ovako pred kraj već dobijenog meča, kako bi tek poklekao da je u drugom setu Novak napravio brejk, i verovatno izjednačio u setovima? Što se mene tiče, 3:1 za Novaka u tom slučaju. On bi zaigrao normalno, Medvedev bi svoj trans pretvorio u grčevitu igru.
Eto. Ništa ovo neće poremetiti već dogođeno, no, nije loše da se stvari osmotre iz više ravni i uglova.
Novak je u rukama već držao istovremeno sva četiri GS, pre 4-5 godina. Niko to ovih dana nije pomenuo. Evo, pomenimo i to. Važno je. Baš u ovom času je još važnije, i najvažnije.
Tu je još nešto. Sva je prilika da će još jednom završiti godinu kao broj 1. Time bi i u tom smislu postao rekorder. Prestigao bi Samprasa. A o broju nedelja na 1. mestu na ATP listi da i ne govorimo. To svakako neće biti prevaziđeno, ikada.
Sa jednim svojim prijateljem, koji iz nekog čudnog razloga navija protiv Novaka od samih početaka, razgovarao sam o ovom finalnom meču na US openu. Kod njega 1/3 patriotizma, a 2/3 zadovoljstva zbog Novakovog poraza. Rekao sam mu: Ovih 3:0 je zato što je Novak hteo da provede što manje vremena na terenu kako bi se pripremio za AO.