Pa ništa pametno. Zakovan za neudobno sedište lowcost kompanije ja čekam. Ekipa oko mene uglavnom naša. Svi se upicanili da bi tamo blesnuli ubedjeni da svi čekaju samo na njih.
U rukama mi je Ulebekovo "Pakovanje" u ušima Majls (1957).
Jednu stjuardesu znam sa nekog od prethodnih letova. Zgodna mačka.
Pišem brzo jer sam u tripu da svaki čas možemo da poletimo. Opusti se Spiridone. Svršićeš.
Svaki put kad gledam onu prezentaciju za slučaj prinudnog sletanja čekam da na kraju kažu ono "Blow to the rubber tube". Znači ako sve ode u qurac, ode mašina, sletimo na vodu, nekako izadjemo iz zapaljenog aviona, ja povučem onaj kanap na prsluku i on se ne naduva... Blow to the rubber tube.
Polećemo