To je ime „tražim pomilovanje iako vam ga ne bih dao". To je ime sudije koji stanovnicima Vranića kaže da im ne može dozvoliti da prisustvuju procesu za rehabilitaciju „jer to nije parnični proces". To je ime bacanja zaklanih muslimanskih žena, dece i staraca u Drinu, Lim. To je ime osobe kojoj se preko kurira šalju hvalisanja o takvim delima. To je ime svih četničkih ugovora sklopljenih sa NDH, svih toplih pohvala u izveštajima nemačkih oficira, svog provijanta i naredbi uručenih od italijanskih fašista.
To je ime poslanik SPSa koji je samo skulptura poslanika SPSa. To je ime stambeno-neposlovnog centra koji je podignut na mestu fabrike u centru grada a koja je kupljena sa sve placem za 200 hiljada maraka a pri tom nekoliko stotina radnica i radnika izbačeno na ulicu. Na poslednjem spratu te bivše fabrike, u kojoj stanove mogu imati samo najokoreliji ratni profiteri i tranzicioni pljačkaši-bogataši, radnici bez ikakve osiguravajuće opreme po kiši popravljaju klizavi krov, to je ime te štednje na opremi. To je ime inspektora kom se to javi a on ode na teren i kaže: Pa tamo više nema nikoga.
To je ime smrznutog izbeglice koji stražari pored imenovog murala za 20 evra po noćnoj smeni. To su stotine procesa za rehabilitaciju u kojima nema mesta za bilo kakvu raspravu a sudije na brzinu, na pauzi između dve presude studiraju istoriju, iz udžbenika koji su napisani na globalnoj pauzi naučnih vrlina. To su urednici rubrike Među nama, koji revizionističkom tekstu daju tri puta više mesta (od maksimuma za rubriku) a onima koji odgovaraju na te laži skraćuju tekstove. To je sećanje tinejdžera SKOJevca, kako četnici silom skupljaju seljane i traže da žene dođu zabrađene, da im objasne „političku suštinu fašizma". Ta sila i to traženje su to ime. To je ime službenih prazničnih priredbi - falsifikata i prezime organizovane državne laži o dva antifašistička pokreta, za koje čuju i začude im se čak i revizionisti iz subimperijalne Rusije.
To je ime prvog ustanika u Evropi koji nikada nije ni zvao na ustanak nit se igde ikad izjasnio kao antifašista. To je ime za takvu mogućnost ustanka protiv istorije.
To je ime koje je bez razloga okrivila komunistička istoriografija a na osnovu podataka iz engleskih, američkih, ruskih, nemačkih, italijanskih, ustaških, nedićevskih i, gle, samih četničkih arhiva. To je ime sadejstva sa okupatorima: „Nismo sarađivali, mi smo sadejstvovali" - kaže to ime na suđenju - „A sa kim ste sadejstvovali?" - „Pa sa dejstvima". To je ime i te dovitljivosti. „Je li to izdaja?" - „Jeste, ali..." - to je ime tog ali.
To ime je podrška Evropskog parlamenta procesima rehabilitacije ratnih zločinaca i saradnika okupatora, restitucije imovina njihovih ratno-zločinačkih političkih i ekonomskih sponzora i mentora kao i današnje, klasno-ratne deložacije sirotinje i svakovrsne deprivacije „tranzicijskih gubitnika". To je ime buržoaskih eurobotizovanih aktivista koji na takvu podršku kažu „Ne želimo da protestvujemo protiv toga, ne želimo ni da ih kritikujemo, ne želimo da ih uznemiravamo jer mi sa njima treba da sarađujemo (sa evropskim poslušnicima kapitala). A to je ime baš tog kapitala u klasno-ratnom, vandalskom nasrtaju na tekovine socijalizma. To je ime predstavnika EU koji se hvališe kako je ta antikomunistička i antiradnička filijala Vašingterne ove godine dodelila toliko i toliko pomoći Srbiji, a na pitanje a koliko su EU preduzeća izvukla koristi, viška vrednosti iz Srbije kaže: „Pa ja ne znam, nemam veze sa tim, ono jeste da smo silom i ucenama uveli propise i procedure koje su potrebne našem kapitalu da bi se plodio ovde ali nećemo valjda da se mešamo u njihovo poslovanje" - pa šapatom: „Oni nam plaćaju kampanje uostalom" - to je ime tog suflera. To je ime domaćih političara u upravnim odborima stranih kompanija, pre i tokom onog, i sada, nakon ovog rata.
To je ime za 80% drvenih ralica u većini jugoslovenskih i balkanskih sela između dva svetska rata. To ime zapaža, onda kada komunisti izvlače te zemlje iz najbednije ekonomske pozicije i dovezu traktor u svaku zadrugu kao i u mnoga za poljoprivredu zainteresovana domaćinstva - „Upropastili su selo"! To je ime za poviku „Ali oteli su (nam) vile na Dedinju!", onda kada vrhunski američki ekonomski stručnjaci kažu da su stanovnici Istočne Evrope u ogromnoj prednosti jer imaju stanove pa i vikendice u vlasništvu a bez duga, bez kredita. To je ime za dečiji rad od jutra do sutra u srpskom Mančesteru pedeset godina pošto je taj rad zabranjen u engleskom Mančesteru. To je ime kralja i dvorske kamarile koja se besramno bogati dok više od polovine stanovništva živi ispod granice siromaštva a ratni invalidi čiste cipela ratnim liferantima opreme koja je svojim kvalitetima značajno doprinela tom invaliditetu.
To je ime za zajedničku bahatost a neukost srpske urbane i seoske buržoazije koja patriotizam i požrtvovanje narodnih masa prisvaja, unovčava i političarenjem pretvara u namet i teror nad drugačijim političkim, kulturnim, nacionalnim, istorijskim i ideološkim pogledima i htenjima. To je ime bogataša koji vojsci daje par volova, porez manji od mita koji je dao u regrutnom centru a veš mu pere samohrana majka koja je u rat poslala jedinca sina. To ime zvuči poznato. To je ime za otkriveni smisao života pod okupacijom: pritajiti se, zapucati malo na divljač, podmetnuti nogu ili potkazati pokušaj otpora, u stvari zatući svaku pomisao otpora jer ima tu negativnu dimenziju da ocrtava sopstveni kukavičluk, kolaboraciju, izdaju. Nema veze kaže ime, na kraju rata je plan postati neko i nešto, možda i ministar neki. To je ime tog i takvog plana.
To je ime za ideju banditskih upada na Kosovo za koje će ceh plaćati kosovski Srbi.
To je ime za burleskne likove koji rade u naučnim institutima, državnim komisijama, ime njihovih bezobalnih laži i manipulacija. To je i kodno ime kolegijalnosti drugih, neburlesknih naučnika koji sa prvima sede na naučnim većima, pišu u istim časopisima i kucaju se na institutskim i fakultetskim slavama. To je ime u takvim prilikama konstruisanog strukturnog slepila i moralnog imuniteta.
Gle, ti likovi su na istom poslu kao i ime. Ime je služilo kao haračlija pod nacistima, Skupljalo je harač tamo gde Nedić nije smeo ili mogao. Hranilo je nacističku mašineriju tolike godine, i da vidiš, nisu ih ostavili na cedilu; nacisti i njihovi posleratni mentori NATOisti, natisti, prigrlili su ih i spremali za povratak u službu, štampali im novine, podmetali mikrofone, kuražili i tetošili njihove najbizarnije, u zločine okorele vojvode, poglavnike, čauše i skutonoše, decenijama.
To je ime Operacije Halijard koje ćuti kad je pitaju, ako je to zaista četnička operacija, zašto nema neko četničko ime?
To je ime za američku hladnoratovsku medalju koja se dodeljuje, za apel na francuskom koji se upućuje, kanadskog ignorantskog spomenika koji se podiže, sve to ljubaznošću neokolonijalnih gospodstvenih ideja, a sve u ime povratka privremeno neposlušne periferije pod ekonomsku i političku kontrolu Zapadnih saveznika. Ime za nivo minimalnog dohotka negde tamo ispod potrošačke korpe, zakona o radu koji radnike zavijaju u crno a kojem aplaudiraju kapitalisti, i zakona o uvođenju drvenih ralica na mesto rastrgnutih i razvučenih industrijskih postrojenja. Ali te ralice nisu više u upotrebi, one su sada ukrasi u hacijendama četničkih apologeta, poslanika, eksperata, urbane i ruralne kompradorske buržoazije. To je ime te dekoracije koja dokazuje vezanost za tradiciju i naciju pod kontrolom stranog i domaćeg kapitala.
To ime kaže: „Ali nije bio pravedan proces" - pa kad mu se ponudi - „Ok, ajde da ponovimo celo suđenje, sa svim dokazima iz svih arhiva, evo, ne moraju naše „komunističke arhive", dovoljno su one gore nabrojane" - „E pa, ko će to sada sve da čita" -- kaže ime polupismenosti tranzicione pravde.
To ime kaže - „Vidi, korupcija, zapošljavali ste preko veze, živeli ste u vilama!" - Da, ali te vile nisu ostavljene deci i to se makar smatralo deformacijom a nije bilo pravilo i sistem kao kod vas. A to je ime za veštinu videti samo i jedino to a dok traje jedini ozbiljan pokušaj izvlačenja zemlje i naroda iz kandži imperijalizma. To je ime za to „E pa nećeš".
To je ime za dete političkih emigranata u rAzVijeNe zapadne zemlje, koje hoće da plati da se naslika u nekoj crkvi u istočnoj Bosni lik pretka koji je stradao u poslednjim četničkim izgubljenim bitkama. A kad mu kažu, pa nacrtaj onda tamo i Nemce, posveti i njih, zajedno su se borili i tu i tada, konkretno one iz E grupe armija, u bežaniji iz Grčke. A to dete je odraslo i vojni je stručnjak postalo u zapadnij razvijenoj zemlji. Ali ne zna za te nebitne detalje iz WW2. To je ime tog neznanja i tog crteža tj. neonacifreske.
To je ime pitanja zašto se ginulo na Sremskom frontu a ćutanja o tome kako su četnici pomagali i produžavali tu smrtonosnu agoniju nacističke soldateske svojom kolaboracijom do poslednjeg daha.
To je naravno i ime old-tajmer automobila koji drug iz škole koji se obogatio u ratu pokazuje drugu iz iste škole koji je izgubio nogu u ratu.
A Draža Mihailović je i ime leka kojim se to ime zaboravlja.
P.S. To je i ime liberalno-demokratskog dnevnika koji objavljuje specijalni dodatak-panegirik autoritarnom ali bogatom predsedniku daleke zemlje a široke ruke, a kada umetnik udene taj broj dnevnika sa tim dodatkom-panegirikom postavi tamo gde je i sama dospela - u ruku novoizgrađenog spomenika - liberalno-demokratski dnevnik prestane da izveštava o radu tog umetnika. To je ime tog uredničkog postupka padanja u šake kapitala.
To je i ime naučnog časopisa koji se zove Hereticus a svi tekstovi posvećeni pitanjima rehabilitacije nerehabilitativnog su u stvari propaganda i vladajuće ideologije i ideologije vladajućih, to je ime te svesti koja sebe shvata kao jeretika, naučnika-pobunjenika dok kolportira ideje i principe lojalne i ugodne vlastima.
To je ime misli koja misli da je protiv fašizma a divi se organizaciji proizvodnje, disciplinovanju radnika tako da postanu dodatak mašinama i budu presrećni da ne uzimaju više od četiri-pet dana odmora godišnje (iako im je zagarantovano čak 10 dana) a kao životni cilj i najveću moguću sreću smatraju doživotno zaposlenje kao mašinskih dodataka u Tojoti.