Tebalo mi je vremena, faza intimnog razvoja da formiram stav o Queer javnom umetničkom identitetu. Tačnije, u mom slučaju umetnički angažman je na neki način prednjačio i upitio me u Queer savremenu umetnost, stvaranjem, zapisivanjem misli i stavova svakim danom sam bio bliži senzibilitetu koji me je hrabrio i koji je bio neminovan da priznam sebi da je Queer poziciranje moje umetničko polazište. :) Sva sreća pa mi Queer nije izmakao, prepoznao sam ga u sebi... Izučavam njegov estetski i socijalni aspekt...
Teško se izboriti sa homofobnom sredinom... Queer je za mene iskrenost. Iskrena kvalitetna borba unutar sebe i društva, koje nija naklonjeno razlikama i koje ti na mnogobrojne načine pruža otpor. Bolna, često i zločinačka iskustva o tome najbolje svedoče.
Queer umetnost je nezaustavljiva, bez obzira na posledice. Onaj umetnik koji prihvata sebe, a pripadnik je seksualnih ili drugih manjina prihvatiće i svoj Queer. Ako sam iskren prema sebi i sredini neću se prilagoditi većini, zaraditi puku egzistenciju i odbaciti, izigrati, ukaljati sve ono što jesam. Gledati ljubav u oči i reći mu; ti nepostojiš! Biti srećan u pohlepi, laži, malograđanštini, pripadati mrziteljima ili biti Queer i biti gay? U mom slučaju izbor je jasan. Radije sam da me etiketiraju za ono što jesam nego da budem lažni moralista.
Queer je dakle i refleksija društvenog bića. Kada će Queer učestvovati u javnom životu i kreiranju kulturne politike? Od onog trena kad alternativne i marginalne grupe probude interesovanje šire javnosti za smisao različitosti, prezentuju svoje stavove, odpočnu aktivizam, sve u cilju da se izbore za svoje ravnopravno mesto u društvu. Uz njihov aktivizam menjaće se svest samih aktera, a malo po malo i šire zajednice. Na tom nesagledivo teškom i dugom putu Queer misleći ljudi, umetnici, kreativni i preduzimljivi ljudi, stručno i profesionalno, imaće povećanu odgovornost. Queer je kritička i samokritička kultura. Queer mora da postane realnost društvenog života. Queer mora da rešava i socijalnu i psihološku krizu seksualnih i drugih manjina, ali i većine u odnosu sa manjinom. Queer ne deli već uspostavlja odnos. Zbog svega navedenog Queer mora biti vidljiv, on se izučava, prenosi i primenjuje.
Queer treba obelodaniti.
Da bi menjali nazadne nehumane norme u društvu, moramo prvo na njih ukazati, pronaći ispravnije, humanije rešenje i promovisati ga. Za primer, u slučaju Queer umetnosti; treba da nastane takva umetnička produkcija kojoj se lako obezbeđuje jasan nastup na tržištu; u galerijama, knjižarama, pozorištima, bioskopima, koncertnim dvoranama, zajedno sa svim ostalim delima svrstati u ponudu. Queer umetnost da bi postojala mora biti dostupna svim zainteresovanima bez razlike. Najveći protivnik Queer umetnosti je upravo marginalizacija Queer umetnosti i zatvaranje u krugove malobrojnih „fanatika“ posvećenika...
Na kraju, napominjem, da posmatram Queer iz trenutne sopstvene perspektive i mogućnosti – ne postoji ni jedno opravdanje ni dokaz da to činim ispravno... i to je Queer. Nastaviću sa izučavanjem, istraživanjem, ispitivanjem... Lepo je, kao da učim da vozim monocikl, a kad savladam mogućnost da se održim na točku prvu vožnju ću obaviti na trgu i to u najvećoj gužvi. Sve mogućnosti su u opticaju... ;)