Seinfeldizam

Upravo se navršilo godinu dana od prvog gostovanja na mom blogu. Nema razloga da sa takvom praksom ne nastavimo i u 2009. 
Gasa nam možda pomalo i nedostaje ali talenata, svakako – ima.
Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo da Vam predstavim : darkonduty
 

  Ovaj događaj odigrao se prije dvije godine u zgradi Marije, moje najbolje prijateljice sa faksa.
  Mare, kako je od milja zovem, živi u četverokatnici u zapadnom dijelu grada i kućepaziteljica je zgrade (što u prijevodu znači kad god iskrsne neko sranje nju zovu da sanira problem). Njena služba za dobrobit i veseli suživot sustanara tu ne završava, jerbo je mnogi stanari zdravo za gotovo uzimaju kao kućnog psihijatra pa tako ima direktan uvid u intimu koja se odigrava iza svih tih zaključanih vrata. A tu se već nađe svega i svačega na čiji račun se ponekad svjetski nasmijemo i zezamo.
 

Jedan od njenih sustanara neko vrijeme bio je i dotični Bosanac Darko, ex Slovenac kako to već biva sa Bosancima, koji se nakon ratnog vihora skrasio u Zagrebu. Po prirodi brbljav, izgovarao bi brzopotezno pedesetak spojenih rečenica mješavinom bosansko-hrvatskog sa primjesom slovenskog naglaska i ma koliko se god netko trudio biti i najkoncentriraniji sugovornik, u najbolju ruku razumio bi tek desetinu onoga što prepričava, oko pet-šest rečenica u dovoljno odmjerenim intervalima, tek toliko koliko je potrebno da se donekle poveže priča i shvati o čemu je riječ. Darkov stančić nalazio se u povišenom prizemlju, u stražnjem djelu zgrade sa pogledom na ulaz u zajedničku ostavu.
  Jedne ljetne večeri Darko se po običaju provodio uz upaljeni televizor gledajući kasnonoćne reprize Seinfelda koje kod nas svako malo prikazuju na različitim kanalima. Izvalio se u fotelju i preživao neke grickalice uz širom otvoren prozor jer je to jednini način da se čovjek nakon dnevne sparine malo skulira i dođe k sebi, što bi rekli 'da oladi jaja'.

  I tako gleda on Seinfelda kad ono negdje oko ponoći započne neka nepodnošljiva buka i lupanje iz smjera ostave. Pogledao je na sat i pomislio koja sad budala lupa i u ovo doba noći izvlači stvari iz šupe? I to baš sad kad ide Seinfeld? No nije se dao tako lako omesti, nastavio je gledati omiljenu seriju. Buka je ubrzo utihnula, ali se nakon nekih pet minuta opet vratila i pojačala. Iritantno škripanje više se nije se moglo ignorirati. Sve ga je sve to zasmetalo, al bilo mu mrsko vadit se van iz fotelje. Digao bi se i opsovao nekome mater samo da nije serije. Kud baš da se sad ustaje i makne pogled sa ekrana kad je najuzbudljivije? Eee, pa neće njega zajebat nitko! I tako je Darko odgledao omiljenu seriju do kraja, poslije nje još jednu i otišao u krevet.
Sljedeće jutro osvanulo je sa polomljenim lokotom na ulazu u šupu koja je potpuno opljačakana. Stanari su svi do jednoga bili pokradeni osim Marije. Ona je jedina na lageru držala samo neke stare papire i knjige koje valjda nisu uzbudljive niti lokalnim štakorima.
  Uskoro se formirao skup ispred zgrade, Marija je žurno pozvala policiju na uviđaj, a ljudi polako prebrojavali štetu uz uobičajeno jadikovanje. U jednom trenutku pojavio se i Darko kojeg je probudila sva ta graja ispod prozora. Nakon što je shvatio što se dogodilo te da je pokraden, uhvatio se za glavu baš onako kao George Costanza.
'Jeb'o im ja mater! Ja gledam Seinfelda, a oni meni provaljuju šupu!' izderao se izbezumljeno i odjurio do spremišta. Kad je otvorio vrata imao je šta i vidjeti, bolje rečeno ništa, sve je bilo odneseno. Vratio se bijesan i ljut na lopova, na sudbinu, zlu kob. 
'Ukrali mi gojzerice, sve ženine cipele, ulje, krumpir ma sve odnesoše, banda' zavapio je. Pridružili su mu se ostali pokradeni stanari čije su šupe svanuće dočekale proluftane. I dok su ljudi prepričavali tko je ostao bez čega došli su plavci, krenuo je uviđaj i pravljenje zapisnika. I tako od jednog do jednog sustanara, po pričama i svjedočenju, nitko ništa nije opazio. Osim Darka. Kad su ga pitali je li čuo ili vidio nešto prethodne noći odgovorio je kako je gledao TV i da mu se ništa nije učinilo sumnjivim. Nakon nekoliko sati očevid je završen, umorni stanari su se razišli i zavukli u svoja četiri zida.
  Sljedeći tjedan Darko je pozvonio na Marijina vrata. Došao je da pita kako napreduje istraga i da se izjada u stilu 'ej živote što me snađe'. Tjeran grižnjom savjesti ili tko zna čim, to samo on zna, u jednom trenutku otvorio je dušu i priznao što se zbilo one noći kad su opljačkani.
'Čuo sam ja neku buku i pomislio da možda netko krade. Ali gled'o sam Seinfelda i rek'o ma i ako krade neće vala baš moju' pojasnio je u maniri Costanze svoj proročanski zaključak.