Tribunal otvara pitanje odgovornosti Srbije za rat u BiH

angie01 RSS / 06.03.2009. u 14:45

Sudije Haškog tribunala potvrdile su novu optužnicu protiv Radovana Karadžića koju je sačinio glavni tužilac Serge Brammertz. Prema toj optužnici Karadžić se tereti za genocid počinjen u više bh. općina, ali i da je učestvovao u sveobuhvatnom međunarodnom zločinačkom planu zajedno sa Slobodanom Miloševićem, Vojislavom Šešeljem, Željkom Ražnatovićem Arkanom, Jovicom Stanišićem i Frenkijem Simatovićem. Ukoliko Karadžić bude osuđen za ono što mu se optužnicom stavlja na teret, ta presuda bi bila osnov za pokretanje revizije pred Međunarodnim sudom pravde jer bi se napokon dokazala stvarna uloga Srbije u proteklom ratu u BiH. Upravo zbog toga zvanični Beograd je već u panici i pokušava preuzeti kontrolu nad ovim suđenjem

U Haškom tribunalu je 16. februara potvrđena nova, izmijenjena optužnica protiv Radovana Karadžića kojom se bivši predsjednik Republike Srpske tereti za genocid počinjen nad Hrvatima i Bošnjacima u periodu od 1992. do 1995., ali i za zločinačko udruživanje kome je krajnji cilj bilo trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata sa teritorija koje su Srbi smatrali svojima. U zločinačkom udruživanju su, prema optužnici, osim vojske bosanskih Srba učestvovali i JNA, odnosno Vojska Jugoslavije, kao i MUP Srbije i srpske paravojne jedinice. Dakle, optužnicom je ponovo pokrenuto pitanje odgovornosti Srbije u ratu u BiH što niko u Beogradu nije očekivao, stoga ne čude reakcije i pritisci na Haški tribunal, ali i pokušaji iz Beograda da preuzmu kontrolu nad ovim suđenjem.

Brammertzova optužnica Kada je Boris Tadić, predsjednik Srbije, odlučio da izruči Radovana Karadžića, ušao je u direktni sukob s antihaškim lobijem u Beogradu kojeg su predvodili njegovi politički protivnici, među kojima je bio i Vojislav Koštunica, a koji su regrutirali oko 35 posto glasača u Srbiji. Međutim, Tadić je računao da će ovim potezom povećati svoj, ali i ugled Srbije na međunarodnom planu, u čemu je naravno i uspio jer je Srbija nakon toga krenula ubrzanim putem ka članstvu u Evropskoj uniji.

S druge strane, Tadić je računao da suđenje Karadžiću ne može nauditi Srbiji, za šta je imao dva argumenta: postupak BiH protiv Srbije je pred Međunarodnim sudom pravde dobro prošao za Srbiju (glavna odgovornost je prebačena na snage RS-a), a postupak protiv Karadžića se trebao voditi po optužnici koja je napisana 2000. i u kojoj se ne spominje odgovornost Srbije za rat u BiH. U prilog tome išla je i činjenica da je gotovo identičnom optužnicom Momčilo Krajišnik osuđen, ali bez odgovornosti za genocid, a u postupku uopće nije tretirana bilo kakva odgovornost Srbije.

U vrijeme hapšenja i izručenja Radovana Karadžića malo ko je pretpostavljao da će glavni haški tužitelj Serge Brammertz napisati novu optužnicu u kojoj će Karadžića teretiti za genocid i udruženi zločinački plan koji direktno uključuje i Beograd. Nakon prvih najava da bi moglo doći do pisanja nove optužnice, krenuli su napadi iz Srbije na Tribunal, ali i pritisci prema kojima se nije trebala pisati nova, već samo skratiti postojeća optužnica, zatim da se optužbe za genocid trebaju odnositi samo na Srebrenicu, pa čak i prijedlozi po kojima bi se Karadžiću trebalo suditi u BiH. Jasno je da BiH, nažalost, još uvijek nema toliko jako pravosuđe koje bi bilo u stanju napisati i odbraniti optužnicu kakva je Brammertzova.

Slučaj Perišić Vijeće Haškog tribunala, kojim je predsjedavao Ian Bonomy, usvojilo je prijedlog Brammertzove optužnice gotovo u potpunosti. Karadžić se tereti za genocid čak u dvije tačke optužnice, a u ostalim mu se na teret stavljaju progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana djela, teroriziranje civilnog stanovništva, nezakoniti napadi na civile i uzimanje međunarodnih talaca.

Nova optužnica najbolja je koju je Haški tribunal do sada napisao i Srbija sada zaista ima razloga za zabrinutost: pored izuzetno važnih procesa koji se u Tribunalu vode protiv Momčila Perišića, načelnika Glavnoga štaba vojske Jugoslavije od 1993. do 1998. koji je optužen za ratne zločine i za zločine protiv čovječnosti, Jovice Stanišića, bivšeg načelnika SDB-a Srbije, i njegovog pomoćnika Franka Simatovića Frenkija, optuženih za zločine nad nesrbima u Hrvatskoj i BiH 1991. - 1995., sada je Karadžić optužen za sveobuhvatni međunarodni zločinački plan u kojem su učestvovali Slobodan Milošević, Vojislav Šešelj, Željko Ražnatović Arkan, ali i Stanišić i Simatović. Ovaj zločinački plan obuhvata JNA, Vojsku Jugoslavije, MUP Srbije, specijalne jedinice (Škorpione itd.), ali i srpske paravojne jedinice koje optužuju za dva genocida i brojne druge zločine počinjene od 1991. do novembra 1995. Jedan od najvećih kvaliteta optužnice je što ukazuje na to da je postojao kontinuitet u vršenju ratnih zločina i genocida, a da je Srebrenica bila samo finiš tih zločinačkih planova.

U komentarima koji su uslijedili nakon presude Međunarodnog suda pravde u slučaju BiH protiv Srbije bilo je i onih prema kojima je rasplet ovog spora, pokrenutog još u martu 1993., došao donekle preuranjeno za bosanskohercegovačku stranu jer su u Tribunalu tek predstojala suđenja Momčilu Perišiću, šefovima tajne policije Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću, i lideru srpskih radikala Vojislavu Šešelju. Upravo ova tri suđenja trebalo bi da u potpunosti rasvijetle ulogu Vojske Jugoslavije i srpskih policijskih, paravojnih i dobrovoljačkih jedinica u ratu u BiH.

Za presudu Međunarodnog suda pravde posebno bi mogao biti zanimljiv slučaj Perišić u čijoj se optužnici navodi nekoliko nepoznatih detalja o ulozi Vojske Jugoslavije u srebreničkoj operaciji Vojske RS-a. Prema dokazima koje je Tužilaštvo Tribunala ponudilo protiv Perišića, oficiri Užičkog korpusa Vojske Jugoslavije učestvovali su u planiranju i pripremanju napada na zaštićenu zonu. Zatim se navodi da je Perišić 13. jula 1995. izdao naredbu tridesetorici oficira Vojske Jugoslavije da se jave Glavnom štabu vojske RS-a i preuzmu dužnosti u BiH, uključujući i područje Srebrenice, kao i da je Vojska Jugoslavije 1994. i 1995. godine organizirala tajnu obuku Desetog diverzantskog odreda - čiji su pripadnici učestvovali u brojnim srebreničkim pogubljenjima. Perišiću se, također, pripisuje da je naredio blokiranje granice između Srbije i Bosne, kako bi se srebrenički muslimani spriječili da pred Mladićevim snagama prebjegnu preko Drine, u Srbiju.

Revizija presude U slučaju da Radovan Karadžić bude osuđen za ono što mu se optužnicom stavlja na teret, zvanični Beograd će tada imati još većeg razloga za paniku jer bi ta presuda bila osnov za pokretanje revizije pred Međunarodnim sudom pravde. Ne treba, naravno, pri tome zaboraviti na važnost presuda protiv Perišića i drugih koje se očekuju u idućoj godini. Svjesni toga, u Beogradu igraju na kartu da je Rezolucijom UN-a rad Tribunala predviđen do 2010., što po svaku cijenu, uz podršku Rusije i još nekih država, pokušavaju i ostvariti.

Gašenje Tribunala prije donošenja ovih izuzetno važnih presuda bilo bi koliko dobro za Srbiju, toliko katastrofalno za BiH. U međuvremenu, kako bi što više odužili postupke, zločinci optuženi pred Haškim tribunalom na više načina pokušavaju opstruirati svoje procese. Stanišić tako odugovlači boravkom u bolnici i nastojanjima da se postupak protiv njega obustavi zbog "teške bolesti". Paralelno s ovim, iz Beograda, preko svojih agenata u Tribunalu, nastoje preuzeti kontrolu nad svim ovim suđenjima bez predstavnika RS-a. S tim ciljem pokrenuta je i inicijativa ukidanja Sekretarijata za saradnju sa Tribunalom RS-a, a na udaru se našao i srpski oficir za vezu iz BiH u Haagu.

Ukoliko Srbija pred Tribunalom uspije srušiti optužbu za sveobuhvatni zločinački plan, a dokaže se genocid u općinama koje se navode u optužnici, to će biti težak udarac za RS, jer bi to bila prva presuda za genocid izvan Srebrenice. Očito svjestan toga, Sefer Halilović ovih dana ponavlja kako treba sačekati ove presude pred Tribunalom pa tek onda ići u promjenu Ustava BiH.

Dokazi
Međupresuda protiv Miloševića osnova za optužnicu Karadžiću

Nova optužnica protiv Radovana Karadžića sadrži sve ono što je Tužilaštvo Tribunala prikupilo od 2000. godine. To su dokumenti iz slučajeva Milošević, Martić, Krajišnik, Perišić, Stanišić...

Ključni materijali su uzeti iz slučaja Milošević koji je međupresudom presuđen za genocid u osam općina u BiH. Nedočekavši kraj suđenja, Milošević je, kao što je poznato, umro. No, osnova za Brammertzovu novu optužnicu bila je upravo ova međupresuda.

Nova optužnica
Genocid u jedanaest općina

Vijeće Haškog tribunala, kojim je predsjedavao Ian Bonomy, usvojilo je novi prijedlog optužnice protiv Radovana Karadžića gotovo u potpunosti odbacujući samo tri navoda o ubistvu zbog nedostatka dokaza.

Nova optužnica Tužilaštva Tribunala tereti Karadžića za genocid nad nesrbima u Srebrenici i još 11. bh. gradova u dvije optužnice, a u preostalih devet tačaka za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana djela, teroriziranje civilnog stanovništva, nezakonite napade na civile i uzimanje međunarodnih talaca. Optužnica je sažeta na etničko čišćenje u BiH od 1992. do 1995, teror protiv civila tokom opsade Sarajeva, uzimanje UN osoblja za taoce u maju i junu 1995., te genocid tokom 1992. i 1995.

Prema novoj optužnici broj općina u kojima su počinjeni zločini smanjen je, ali osim genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, kada je sistematski ubijeno oko 7.000 muškaraca, Karadžiću se optužnicom na teret stavlja i genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u opštinama Bratunac, Brčko, Foča, Ključ, Kotor-Varoš, Prijedor, Sanski Most, Višegrad, Vlasenica i Zvornik.

Uloga CIA-e u ratu u BiH
Jovica Stanišić je osam godina bio glavni čovjek CIA-e u Beogradu

U najnovijem broju Los Angeles Timesa navodi se da je bivši šef srbijanske tajne policije Jovica Stanišić osam godina bio glavni čovjek CIA-e u Beogradu! Naime, Američka tajna služba je Haškom tribunalu, gdje se Stanišiću sudi, dostavila povjerljivi dokument s dokazima o pomoći koju im je pružio! Prema navodima Timesa Stanišić je 1992. sklopio dogovor s agentom CIA-e Williamom Lofgrenom, a opisan je kao "čovjek hladnog pogleda i loše reputacije, jer je bio šef obavještajne službe Slobodana Miloševića".

"Stanišić i Lofgren su na tajnim sastancima po brodovima i sigurnim kućama duž Save razmjenjivali detalje o funkcioniranju Miloševićevog režima. On je obezbijedio informacije o mjestu na kome se nalaze taoci NATO-a, pomagao je operativcima CIA-e u traženju grobnica i formiranju mreže tajnih baza u Bosni", navodi list, dodajući da je Stanišić, nakon podizanja haške optužnice, pozvao svoje američke saveznike koji su Tribunalu dostavili "povjerljivi dokument u kome se navode njegovi doprinosi i dokazi o pomoći koju im je pružio, ali taj dokument je i dalje zapečaćen". Lofgren, koji je sada u penziji, kazao je da je CIA sastavila dokument da bi pokazala da je "Stanišić, navodno zao čovjek, učinio mnoge dobre stvari". CIA nije željela da komentira dokument kojeg će Tribunal razmatrati na zatvorenom vijećanju, jer je sadržaj povjerljiv.

"Jačanje Stanišićevih veza sa CIA-om dovelo je do sukoba s Miloševićem, koji se plašio da njegov glavni 'špijun' kuje zavjeru protiv njega. Smijenjen je 1998. godine. Kada je 2003. ubijen srbijanski premijer Zoran Đinđić, Stanišić je uhapšen i u pritvoru je bio tri mjeseca, a zatim je bez objašnjenja izručen Haagu. Oficiri CIA-e koji su radili u tom regionu kazali su da su stekli utisak da Stanišić 'nije običan član hora', ali da nikada nisu vidjeli dokaz da je umiješan u ratne zločine. Štaviše, oni su ga smatrali ključnim saveznikom u situaciji koja je ubrzano izmicala kontroli", navodi na kraju američki dnevnik.

Svjedok u slučaju Perišić
Ratko Mladić je boravio u vojnoj banji gdje ga je posjećivao general Perišić

U nastavku suđenja Momčilu Perišiću, koje se odvija u Haagu, kao svjedok Tužilaštva pojavio se Milan Gunj, upravnik vojnog odmarališta Rajac, koji je izjavio da je general Ratko Mladić "od leta 1997. nekoliko puta boravio u odmaralištu Vojske Jugoslavije na Rajcu kod Valjeva i da ga je tadašnji načelnik Generalštaba VJ Perišić obilazio". Inače, general Perišić optužen je za pomaganje zločina nad muslimanima i Hrvatima u Sarajevu, Zagrebu i Srebrenici koje su u periodu od 1993. do 1995. po optužnici, počinili pripadnici vojski Republike Srpske i Republike Srpske Krajine. Optužnica protiv generala Perišića zasniva se na tvrdnji da su te armije bile dio Vojske Jugoslavije i da ih je on, kao načelnik Generalštaba, kontrolirao. Dokazi koji se izvode u slučaju Perišić dobrim dijelom će biti korišteni i u suđenju Karadžiću.

Kada je Mladić sa svojom pratnjom prvi put došao u Rajac, ispričao je Gunj, on je obavijest o tome dobio iz Generalštaba VJ. Mladić je tada ostao više od mjesec dana, da bi ponovo dolazio u februaru 1998., 1999. i vjerovatno 2000. Potrepštine za Mladića i njegovu pratnju donošene su iz glavnog skladišta VJ na Topčideru, o čemu, kako je svjedok rekao, nije vođena uobičajena evidencija. Svjedok je ispričao i da je po njegovim saznanjima Mladić odlazio i u drugo vojno odmaralište Stragar. Bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske, koji je tada već bio optužen za genocid u Srebrenici i BiH, general Perišić je, prema riječima svjedoka, na Rajcu posjetio bar dva puta 1997., a dolazili su i tadašnji komandant Prve armije VJ general Trajković i Mladićev nekadašnji pomoćnik Milan Gvero.

"Mladićevo obezbeđenje koordinirao je pukovnik Ljubiša Beara, zajedno sa Darkom Pećancem", ispričao je Gunj. Bearu i Gveru Haški tribunal je kasnije optužio za genocid, odnosno zločine protiv čovječnosti u Srebrenici i trenutno im se sudi.

Ko je Karadžiću omogućio da daje intervju?
Ukinite sudiju O-Gon Kwona?!

Iako je suđenje Radovanu Karadžiću u Haagu tek počelo, potresla ga je afera koja se može odraziti i na kredibilitet samog Tribunala. Naime, sudija O-Gon Kwon odobrio je Karadžiću da da intervju za jedne holandske novine što je presedan u postojanju Haškog tribunala. Ko je sudija Kwon koji je Karadžiću omogućio nastup u javnosti? Bio je član prvostepenog vijeća u slučaju protiv Slobodana Miloševića. U tzv. međupresudi koja se donosi nakon što tužilac završi svoje izvođenje dokaza, Kwon je izdvojio svoje mišljenje smatrajući da tužilac nije dokazao genocid, odnosno umiješanost Miloševića u genocid. No, tada je Kwon preglasan od sudija Richarda Meya i Patricka Robinsona. Osim toga, tokom cijelog postupka protiv Miloševića, Kwon je zagovarao da se pruži apsolutna zaštita srbijanskim arhivima, ustvari, bio je jedini sudija u prvostepenom vijeću koji je istrajavao da se Srbiji pruži zaštita za sve arhive, a posebno one koje je Srbija tražila da se zaštite. Radi se o hiljadama dokumenata, a ne samo o stenogramima sa sjednice vrhovnog savjeta odbrane, koji su bili ključni i za tužbu BiH protiv Srbije i Crne Gore. Niko ne zna šta je sve u tim dokumentima, ali se govori da postoje i fajlovi o Škorpionima, kao jedinici koja je djelovala u sastavu MUP-a Srbije. Kwon je, također, jedini sudija koji je podržao prijedlog Župljanina i Karadžića da se spoje njihova suđenja, što im ipak nije odobreno.

Na odluku sudije Kwona žestoko su reagirali predstavnici BiH u Haagu, ali i udruženja iz BiH koja okupljaju žrtve. Od predsjednika Tribunala je zatraženo da ne dozvoli Karadžiću javni nastup, u suprotnom, od Savjeta bezbjednosti će biti zatražena Kwonova smjena.

Istorijska presuda
Kosovska petorka osuđena zbog udruženog zločinačkog poduhvata

Prošle sedmice je Haški tribunal izrekao, s pravom se može reći, istorijsku presudu kosovskoj šestorci, jer je tokom postupka utvrđeno "postojanje udruženog zločinačkog poduhvata" s ciljem protjerivanja albanskih civila sa Kosova 1999. kako bi se na njima obezbijedila trajna srpska kontrola. Tako su Nikola Šainović i generali Pavković i Lukić osuđeni na kazne zatvora od 22, Dragoljub Ojdanić i Vladimir Lazarević od 15 godina, dok je Milan Milutinović oslobođen svih optužbi jer mu nije dokazana nijedna tačka optužnice.

Jedan od Miloševićevih "najbližih i najpovjerljivijih ljudi", po presudi, bio je potpredsjednik savezne vlade Nikola Šainović. On je, prema zaključku Vijeća, kao šef neformalnog tijela nazvanog Zajednička komanda imao de facto ovlaštenja nad jedinicama vojske i policije koje su počinile zločine na Kosovu. Šainović je, navodi se u presudi, "dijelio namjeru udruženog zločinačkog poduhvata za deportacije kosovskih Albanaca, a mogao je predvidjeti da će se u sklopu te kampanje dogoditi brojni drugi zločini poput ubistava i razaranja vjerskih objekata, mada ne i silovanja". Bivši načelnik Generalštaba vojske Jugoslavije, Dragoljub Ojdanić, osuđen je jer je, prema presudi, "svojim djelovanjem obezbijedio pomoć i podršku jedinicama VJ za koje je znao da će učestvovati u deportacijama kosovskih Albanaca". Osuđen je i Nebojša Pavković, najviši oficir Vojske Jugoslavije na terenu u proljeće 1999. i komandant Treće armije jer je bio "učesnik udruženog zločinačkog poduhvata i dao značajan doprinos njegovom sprovođenju". Dokazi, prema sudijama, ukazuju na Pavkovićevu bliskost sa Slobodanom Miloševićem i njegovo učešće u donošenju političkih odluka u vezi s Kosovom. Vladimir Lazarević je osuđen zbog doprinosa udruženom zločinačkom poduhvatu. Policijski general Sreten Lukić je osuđen na 22 godine zatvora jer je, prema presudi Vijeća, u proljeće 1999. imao kontrolu nad svim jedinicama Resora javne bezbednosti MUP-a na Kosovu i kao takav bio važan učesnik udruženog zločinačkog poduhvata s ciljem deportacije kosovskih Albanaca, a označen je i kao jedan od visokih zvaničnika koji su prisustvovali sastancima vojno-policijskog vrha u Beogradu na kojima su planirane aktivnosti snaga Srbije i SR Jugoslavije na Kosovu.

Pod naslovom Za istoriju, francuski list Le Monde ocijenio je da je ova presuda Haškog suda političkim i vojno-policijskim čelnicima režima Slobodana Miloševića "dala legitimitet NATO bombardiranju 1999" i zaključuje da je NATO bombardiranje Srbije "ipak bilo opravdano jer je omogućilo da se zaustave zločini". U uvodniku Le Mondea navodi se da je presuda Haškog suda "istorijska jer prvi put jasno utvrđuje odgovornost bivšeg režima jugoslovenskog predsjednika Slobodana Miloševića u tom sukobu". Le Monde smatra da je "remetilački element u presudi" to što je oslobođen bivši srpski predsjednik Milan Milutinović, za koga tvrdi da je "učestvovao na sjednicama na kojima su se planirala nepočinstva na Kosovu". Oslobađajuća presuda za Milutinovića će, dodaje pariski dnevnik, "biti korištena u Beogradu od svih onih koji odbijaju da sagledaju Miloševićeve mračne godine".

Ono zbog čega je presuda protiv kosovske šestorke istorijska i od velikog značaja i za BiH jeste činjenica da je Tribunal izrekao presudu zbog "postojanja udruženog zločinačkog poduhvata", a to je djelo koje se novom optužnicom stavlja Karadžiću na teret. Kao njegovi pomagači su također označeni visoki političari Miloševićevog režima, ali i policijski i vojni vrh. Ova presuda daje nadu da bi sud, ukoliko se, naravno, prezentiraju adekvatni dokazi, mogao presuditi Karadžiću za zločinačko udruživanje sa Beogradom, što bi cijeloj priči o ratu u BiH dalo novu dimenziju.

Preuzeto iz BH Dana



Komentari (154)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vracarac92 vracarac92 17:41 09.03.2009

Re: banovanje

ajd sad po kaficu.

Nes?
49 41 49 41 17:00 06.03.2009

Juce procitao - BOLJE DA NISAM!

Stanovao sam na 200 m od kotlarnice.
Zapitao sam se; u proteklih 17 god. 1000 puta - dal' bih i ja u njoj zavrsio?
Procitajte, imajte svoje misljenje.
Imam ga i Ja.
------------------
Spaljivanja živih i mrtvih u kotlarnicama

Velike su bile razmere „maštovitosti“ Izetbegovićevih „specijalaca“ tokom mučenja srpskih civila u Sarajevu.
U svojim krvavim pohodima „zelene beretke“ su pokazale veliku maštovitost u smislu metoda ubijanja: izmislili su 74 vrste mučenja - od kamenovanja do ubrizgavanja benzina u krv žrtve. Tu su i upotreba tzv. toplog zeca, kastriranje žrtava, metode zlostavljanja i ponižavanja - od pevanja ilahija i kasida do teranja žene i muškaraca na seksualne perverzije.
Zabeležene su metode psihičkog zastrašivanja - od oštrenja noža pred žrtvama do lažnog streljanja. Zatim ucene - od pretnji silovanjem do pretnji ubistvom dece, piše Srna.
Zabeležena su mučenja glađu i žeđu, udaranje glavom od zid, batinanje svim mogućim predmetima, sve vrste mučenja strujnim udarima, elektrošokovi strujom malog napona, gaženje, skakanje po trbuhu do izazivanja hernije, udaranje po polnim organima, batinanje „maljem“ - u stvari vrećom u kojoj je zavezano nekoliko kilograma soli, sve vrste pečenja - od gašenja cigareta po telu do prženja brenerom ili vrelim nožem, izbijanje zuba, sve vrste polnih perverzija... O različitim načinima mučenja svedoče ljudi koji su prošli kroz logor u Tarčinu. NJima je po dolasku priređen „topli zec“, odnosno prolazak kroz špalir onih koji su ih sa obe strane udarali letvama. Zatvorenici su bili u ćeliji, zapravo betonskoj komori dužine 10 metara, širine pet i visine pet metara, (gde je pre rata skladištena pšenica u zrnu), sa minimumom difuzne svetlosti.
Onda je zloglasni Daidža stigao u silos sa svojim „kobrama“ i dva dana provodio krvavo orgijanje.
Svedoci govore da su tučeni držalicama, lopatama, kundacima, bukovim gredicama - tučeni su u tunelu koji je bio pod velikim nagibom, a oni koje su izvodili iz tunela više nisu se nikad vratili natrag. Zbog batinanja umro je Slavko Sušić, koji je među zarobljenicima ležao mrtav nekoliko dana.
U hangaru, gde je bilo zatvoreno 250 ljudi, ubijeno je njih 16, a jednom 70-godišnjaku ukucana je kokarda ekserom na čelo. Umro je u teškim mukama. Reč je o Šćepanu Gotovcu, kome su kokardu na čelo zakucali Zijo Landžo, Azem Delić i Adem Ćosić.
Preživeli logoraši svedoče da su im velikim injekcijama vadili krv, palili kosu i stidne dlake.
Žene su silovane. Prema svedočenjima, nekada je u silovanjima učestvovalo po 18 ljudi. Devojke su poslije silovanja ubijali.
Zločina je bilo i na svim drugim lokacijama. Mučenja i bestijalna ubistva ređala su se u svim sarajevskim opštinama. Jedna žena je svedočila da je svojim očima gledala „kako neki Mrda na Dobrinji nosi ogrlicu oko vrata, načinjenu od ljudskih ušiju, odsečenih i nanizanih na neku vrpcu“. Svedoci tvrde da je to bio Nermin Mrdić.
Zločinac Nedžad Mehanović priznao je: „U neboderu „Zvijezda“ u Ulici Tome Masarika vršili smo pretres i našli smo jednu babu. Samo smo uzeli babu i bacili je kroz prozor. To se tada tako radilo“.
Da bi prikrili zločine, izvršioci su često spaljivali leševe masakriranih.... U kotlarnici na Alipašinom polju spaljen je veliki broj sarajevskih Srba. Svedoci iz susednih stambenih zgrada tvrdili su da su se svaku noć iz kotlovnice čuli krici i zapomaganja, a ujutro je vazduh bio zasićen mirisom pečenih ljudskih tela.
Prema do sada poznatim izvorima, zna se da su živi Srbi spaljivani u kotlarnici koja se nalazila u Olimpijskom naselju Mojmilo, tu su kao „ložači“ ordinirali Šefik Šanta, Rešad Gagula i Davor Matić.
Prema njihovom svedočenju, ostaci spaljenih Srba, prema naređenju Ejupa Ganića, odvoženi su i zatrpavani kod skladišta „Gorenja“ u Azićima.
Bilo je slučajeva da je igran poker u pojedine delove tela, naročito zarobljenih srpskih vojnika. U jednom dokumentu pod nazivom „Crno na bijelo“ piše: „Tako je Pero Tadić izgubio oči, a Siniša Pudić uvo“.
Ređaju se opisi mnogobrojnih zločina nad Srbima u muslimanskom delu grada. Evo citata iz spisa Okružnog vojnog tužilaštva iz Sarajeva: „Džipa Nisad je kundakom udario Boru Krajišnika i prebio mu grudi, a u tom momentu je ušla i Janja Krajišnik, u koju je Benjamin Škulj uperio automatsku pušku i ispalio joj nekoliko hitaca u grudi, od čega je na mestu ostala mrtva. Zatim je Džipa Nisad pucao u grudi Bori Krajišniku, koji je pao na kauč. Kada je pokazivao znake života, Benjamin Škulj je ispalio u njega još jedan rafal, a kada je Borka Krajišnik pokušala da se sakrije iza kauča Benjamin je ubio tako što je ispalio više hitaca u leđa i slabine. Ovaj zločin se desio u kući Krajišnika u Ulici Koste Racina br. 144.“ Zabeležen je i sledeći slučaj. „Četvrtog aprila 1993. godine Samir Petrović, Edin Kurtović i maloletni Benjamin Škulj došli su pred porodični stambeni objekat Branka Nikolić u Sarajevu u Ulici Adema Buće br. 28. Posle upada u kuću Edin je vezao Branku ruke na leđima električnim kablom od stone lampe, a potom mu je drugi kraj kabla u vidu omče stavio preko glave. Kada je Branko počeo da doziva pomoć, Samir mu je levom rukom zabacio glavu unazad, a desnom rukom, u kojoj je držao nož „rambo“, preklao ga“.
Jedan svedok priča: „Prvo su majku vezali za nekakav stub pred kućom pošto nije htela da kaže gde joj je muž, uzeli su joj dete od četiri godine stavili u mešalicu za malter i uključili mašinu. Majku nisu ubili i ona je, gledajući to, pomerila pameću“.
Zabeleženo je u svedočenjima prisiljavanje zatvorenika da međusobno spolno opšte, silovanje ćerki pred roditeljima, supruga pred muževima, odsecanje ušiju, sunećenje, čupanje noktiju na nogama i rukama, kastriranje, probijanje jezika nožem, probijanje šaka i stopala nožem i šrafcigerom, provlačenje žica kroz uši, lomljenje ekstremiteta logoraša itd.
Prema jednom svedočenju, bilo je i monstruozno bizarnih zločina poput onoga kada su zločinci pustili živu jegulju u vaginu jednoj ženi.
Priredio: Nenad Tadić
Sofroniye Sofroniye 17:13 06.03.2009

Re: Juce procitao - BOLJE DA NISAM!

49 41
Stanovao sam na 200 m od kotlarnice.
Zapitao sam se; u proteklih 17 god. 1000 puta - dal' bi i ja u njoj zavrsio?
Procitajte, imajte svoje misljenje.
Imam ga i Ja.
------------------
Spaljivanja živih i mrtvih u kotlarnicama

Velike su bile razmere „maštovitosti“ Izetbegovićevih „specijalaca“ tokom mučenja srpskih civila u Sarajevu.
U svojim krvavim pohodima „zelene beretke“ su pokazale veliku maštovitost u smislu metoda ubijanja: izmislili su 74 vrste mučenja - od kamenovanja do ubrizgavanja benzina u krv žrtve. Tu su i upotreba tzv. toplog zeca, kastriranje žrtava, metode zlostavljanja i ponižavanja - od pevanja ilahija i kasida do teranja žene i muškaraca na seksualne perverzije.
Zabeležene su metode psihičkog zastrašivanja - od oštrenja noža pred žrtvama do lažnog streljanja. Zatim ucene - od pretnji silovanjem do pretnji ubistvom dece, piše Srna.
Zabeležena su mučenja glađu i žeđu, udaranje glavom od zid, batinanje svim mogućim predmetima, sve vrste mučenja strujnim udarima, elektrošokovi strujom malog napona, gaženje, skakanje po trbuhu do izazivanja hernije, udaranje po polnim organima, batinanje „maljem“ - u stvari vrećom u kojoj je zavezano nekoliko kilograma soli, sve vrste pečenja - od gašenja cigareta po telu do prženja brenerom ili vrelim nožem, izbijanje zuba, sve vrste polnih perverzija... O različitim načinima mučenja svedoče ljudi koji su prošli kroz logor u Tarčinu. NJima je po dolasku priređen „topli zec“, odnosno prolazak kroz špalir onih koji su ih sa obe strane udarali letvama. Zatvorenici su bili u ćeliji, zapravo betonskoj komori dužine 10 metara, širine pet i visine pet metara, (gde je pre rata skladištena pšenica u zrnu), sa minimumom difuzne svetlosti.
Onda je zloglasni Daidža stigao u silos sa svojim „kobrama“ i dva dana provodio krvavo orgijanje.
Svedoci govore da su tučeni držalicama, lopatama, kundacima, bukovim gredicama - tučeni su u tunelu koji je bio pod velikim nagibom, a oni koje su izvodili iz tunela više nisu se nikad vratili natrag. Zbog batinanja umro je Slavko Sušić, koji je među zarobljenicima ležao mrtav nekoliko dana.
U hangaru, gde je bilo zatvoreno 250 ljudi, ubijeno je njih 16, a jednom 70-godišnjaku ukucana je kokarda ekserom na čelo. Umro je u teškim mukama. Reč je o Šćepanu Gotovcu, kome su kokardu na čelo zakucali Zijo Landžo, Azem Delić i Adem Ćosić.
Preživeli logoraši svedoče da su im velikim injekcijama vadili krv, palili kosu i stidne dlake.
Žene su silovane. Prema svedočenjima, nekada je u silovanjima učestvovalo po 18 ljudi. Devojke su poslije silovanja ubijali.
Zločina je bilo i na svim drugim lokacijama. Mučenja i bestijalna ubistva ređala su se u svim sarajevskim opštinama. Jedna žena je svedočila da je svojim očima gledala „kako neki Mrda na Dobrinji nosi ogrlicu oko vrata, načinjenu od ljudskih ušiju, odsečenih i nanizanih na neku vrpcu“. Svedoci tvrde da je to bio Nermin Mrdić.
Zločinac Nedžad Mehanović priznao je: „U neboderu „Zvijezda“ u Ulici Tome Masarika vršili smo pretres i našli smo jednu babu. Samo smo uzeli babu i bacili je kroz prozor. To se tada tako radilo“.
Da bi prikrili zločine, izvršioci su često spaljivali leševe masakriranih.... U kotlarnici na Alipašinom polju spaljen je veliki broj sarajevskih Srba. Svedoci iz susednih stambenih zgrada tvrdili su da su se svaku noć iz kotlovnice čuli krici i zapomaganja, a ujutro je vazduh bio zasićen mirisom pečenih ljudskih tela.
Prema do sada poznatim izvorima, zna se da su živi Srbi spaljivani u kotlarnici koja se nalazila u Olimpijskom naselju Mojmilo, tu su kao „ložači“ ordinirali Šefik Šanta, Rešad Gagula i Davor Matić.
Prema njihovom svedočenju, ostaci spaljenih Srba, prema naređenju Ejupa Ganića, odvoženi su i zatrpavani kod skladišta „Gorenja“ u Azićima.
Bilo je slučajeva da je igran poker u pojedine delove tela, naročito zarobljenih srpskih vojnika. U jednom dokumentu pod nazivom „Crno na bijelo“ piše: „Tako je Pero Tadić izgubio oči, a Siniša Pudić uvo“.
Ređaju se opisi mnogobrojnih zločina nad Srbima u muslimanskom delu grada. Evo citata iz spisa Okružnog vojnog tužilaštva iz Sarajeva: „Džipa Nisad je kundakom udario Boru Krajišnika i prebio mu grudi, a u tom momentu je ušla i Janja Krajišnik, u koju je Benjamin Škulj uperio automatsku pušku i ispalio joj nekoliko hitaca u grudi, od čega je na mestu ostala mrtva. Zatim je Džipa Nisad pucao u grudi Bori Krajišniku, koji je pao na kauč. Kada je pokazivao znake života, Benjamin Škulj je ispalio u njega još jedan rafal, a kada je Borka Krajišnik pokušala da se sakrije iza kauča Benjamin je ubio tako što je ispalio više hitaca u leđa i slabine. Ovaj zločin se desio u kući Krajišnika u Ulici Koste Racina br. 144.“ Zabeležen je i sledeći slučaj. „Četvrtog aprila 1993. godine Samir Petrović, Edin Kurtović i maloletni Benjamin Škulj došli su pred porodični stambeni objekat Branka Nikolić u Sarajevu u Ulici Adema Buće br. 28. Posle upada u kuću Edin je vezao Branku ruke na leđima električnim kablom od stone lampe, a potom mu je drugi kraj kabla u vidu omče stavio preko glave. Kada je Branko počeo da doziva pomoć, Samir mu je levom rukom zabacio glavu unazad, a desnom rukom, u kojoj je držao nož „rambo“, preklao ga“.
Jedan svedok priča: „Prvo su majku vezali za nekakav stub pred kućom pošto nije htela da kaže gde joj je muž, uzeli su joj dete od četiri godine stavili u mešalicu za malter i uključili mašinu. Majku nisu ubili i ona je, gledajući to, pomerila pameću“.
Zabeleženo je u svedočenjima prisiljavanje zatvorenika da međusobno spolno opšte, silovanje ćerki pred roditeljima, supruga pred muževima, odsecanje ušiju, sunećenje, čupanje noktiju na nogama i rukama, kastriranje, probijanje jezika nožem, probijanje šaka i stopala nožem i šrafcigerom, provlačenje žica kroz uši, lomljenje ekstremiteta logoraša itd.
Prema jednom svedočenju, bilo je i monstruozno bizarnih zločina poput onoga kada su zločinci pustili živu jegulju u vaginu jednoj ženi.
Priredio: Nenad Tadić


Nemoguce .... oni su vodili pravedan i odbrambeni rat. Srbi su krivi za sve. Ja sam siguran da je Seselj nekako i za to kriv ... verovatno Arkan i Milosevic a ako se pomuce dovoljno nekako ce ubaciti i Karadjordja i Milosa Obilica cisto da se nadju
angie01 angie01 17:17 06.03.2009

Re: Juce procitao - BOLJE DA NISAM!

Seselj nekako i za to kriv ... verovatno Arkan i Milosevic


neshto je neprimerena ova ironija-za ovako strashne stvari se ne komentarisje shaljivo, narochito shto se pomenuti, ne mogu pohavlliti nechim boljim.

evo, mi sada stojimo na kraju zavrshnog rachuna njihovog rada.
Sofroniye Sofroniye 17:42 06.03.2009

Re: Juce procitao - BOLJE DA NISAM!

angie01
Seselj nekako i za to kriv ... verovatno Arkan i Milosevic


neshto je neprimerena ova ironija-za ovako strashne stvari se ne komentarisje shaljivo, narochito shto se pomenuti, ne mogu pohavlliti nechim boljim.

evo, mi sada stojimo na kraju zavrshnog rachuna njihovog rada.


Pa hajde da se slozimo da razliciti ljudi imaju razlicite tragove trpljenja. Mozda je za nekog mnogo uvredljivije tvrditi kako je samo jedna strana kriva za sve ? Koliko ja znam ironija jos uvek nije kaznjiva zakonom a neprimerenost je licni stav te stoga totalno irelevantna. For some it is a freedom fighter for some it is a terrorist. Sve zavisi sa koje si strane barijere.
angie01 angie01 19:42 06.03.2009

Re: Juce procitao - BOLJE DA NISAM!

Mozda je za nekog mnogo uvredljivije tvrditi kako je samo jedna strana kriva za sve ?



ne, sushtina je da su zrtve na istoj strani-svi ostali nisu.


a celu prishu, shta i kako, smo vec prichali, svi je znaju i to shto krivaca ima na svim stranama, ne menja chinjenichno stanje.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 17:37 06.03.2009

Preuzeto

Da sam odmah, a ne na kraju, pročitao da je preuzeto iz BH Dana, ne bi ni čitao.
angie01 angie01 19:25 06.03.2009

Re: Preuzeto

Da sam odmah, a ne na kraju, pročitao da je preuzeto iz BH Dana, ne bi ni čitao


a shto?
Sepulturero Sepulturero 19:58 06.03.2009

Re: Preuzeto

angie01
Da sam odmah, a ne na kraju, pročitao da je preuzeto iz BH Dana, ne bi ni čitao


a shto?


Па зар није очигледно да су те новине све само не објективне и неутралне. Према њима Курир је једно озбиљно штиво.

Него да искористим прилику да вас питам: да ли ви стварно још увек верујете у ту причу о зарђалим кашикама? Зар нисте бар једном прочитали да се радило о шаљивом одговору на једно питање водитеља у САТИРИЧНОЈ емисији Минимакс?

Хашком братсву многе ствари могу да се опросте или разумеју, у стилу "Боже опрости им јер не знају шта раде", али никако не и недостатак смисла за хумор.
angie01 angie01 20:29 06.03.2009

Re: Preuzeto

Па зар није очигледно да су те новине све само не објективне и неутралне.


pa vi onda niste dobro informisani.

али никако не и недостатак смисла за хумор.


pa posle akcija dotichnog autora krilatice o kashikama-nije bash narochito smeshno.


Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:01 06.03.2009

Re: Preuzeto

angie01
Da sam odmah, a ne na kraju, pročitao da je preuzeto iz BH Dana, ne bi ni čitao


a shto?


Kakao to misliš, angie01, a što?
Nemoj mi samo reći da veruješ u sve to.
bik_koji_sedi bik_koji_sedi 21:22 06.03.2009

Re: Preuzeto

oh ja, Frau angie null eins glaubt, mit dem ganzen Herzen und Seele.
angie01 angie01 21:45 06.03.2009

Re: Preuzeto

eh ti indijanac u civilizaciji- samo da si ti pristigo sa svojim mudrolijama, pa smo kompletni.
angie01 angie01 21:46 06.03.2009

Re: Preuzeto

Nemoj mi samo reći da veruješ u sve to.


u shta da li verujem?

ja postavila chlanak iz ozbiljnih novina , da porazgovaramo, a ti reche, e da si znao da je odande???, ne bi ni chitao?
blackbox92 blackbox92 00:35 07.03.2009

Re: Preuzeto

Vojislav Stojković
Da sam odmah, a ne na kraju, pročitao da je preuzeto iz BH Dana, ne bi ni čitao.

Tačno, u pravu ste.To su novine na nivou ovih kod nas kao što je Pravda, Pečat, Kurir.
To što BH Dani pišu podseća na propagandu iz 90-ih.
angie01 angie01 16:18 07.03.2009

Re: Preuzeto

Tačno, u pravu ste.To su novine na nivou ovih kod nas kao što je Pravda, Pečat, Kurir.
To što BH Dani pišu podseća na propagandu iz 90-ih.



ovo je veoma maliciozna izjava i veoma netachna.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:20 07.03.2009

Re: Preuzeto

angie01
Tačno, u pravu ste.To su novine na nivou ovih kod nas kao što je Pravda, Pečat, Kurir.
To što BH Dani pišu podseća na propagandu iz 90-ih.



ovo je veoma maliciozna izjava i veoma netachna.


Tekst meni više liči na Borbu iz pedesetih.
angie01 angie01 16:43 07.03.2009

Re: Preuzeto

Tekst meni više liči na Borbu iz pedesetih.


izvinjavam se-ali mi je nepoznato shta to znachi, iz opravdanih razloga.
Inner Party Inner Party 17:42 06.03.2009

Mmmda...

Da. Slazem se. Sve je ovo sasvim moguce, cak i izvesno. Ali ja ne vidim sta ce buduce presude doneti. Istinu nece reci, pravdu nece doneti, malo ko ce biti zadovoljan njima...

Pritisak na RS znaci samo jedno - izlazak RS iz BiH. Pritisak na Srbiju znaci odustajanje Srbije od EU integracija i okretanje Rusiji. Ovaj proces je vec u toku i zaista je na EU i SAD da odluce da li ce ga zaustaviti ili podsticati. Najsmesnije je to sto Srbiji generalno odgovara i jedna i druga opcija.

Ma, okreni-obrni sve ce jednog dana odluciti EU i SAD. Da li im je vise stalo do Srbije ili do haskog montiranja (sto ne reci krivotvorenja) istorije. Srbi ce biti bad guys za sledecih pedesetak godina, i na to smo vidim pristali, ali je za ceo svet bolje imati Srbiju u EU nego Srbiju kao "rupu u tepihu". Mislim da su na zapadu toga svesni...

PS

Bas mi je palo na pamet da je u zadnjih par godina (!!!) sud u Hagu zaista postao neka vrsta monstruma koji se oteo kontroli i sa kojim niko ne zna sta bi. Da ga zatvore ne mogu jer nije ispunio ni jednu jedinu od predvidjenih funkcija, a da se sud ostavi u zivotu postaje skupa i besmislena avantura. Face it: the thrill is gone!

Sofroniye Sofroniye 17:47 06.03.2009

Re: Mmmda...

Inner Party
Da. Slazem se. Sve je ovo sasvim moguce, cak i izvesno. Ali ja ne vidim sta ce buduce presude doneti. Istinu nece reci, pravdu nece doneti, malo ko ce biti zadovoljan njima...

Pritisak na RS znaci samo jedno - izlazak RS iz BiH. Pritisak na Srbiju znaci odustajanje Srbije od EU integracija i okretanje Rusiji. Ovaj proces je vec u toku i zaista je na EU i SAD da odluce da li ce ga zaustaviti ili podsticati. Najsmesnije je to sto Srbiji generalno odgovara i jedna i druga opcija.

Ma, okreni-obrni sve ce jednog dana odluciti EU i SAD. Da li im je vise stalo do Srbije ili do haskog montiranja (sto ne reci krivotvorenja) istorije. Srbi ce biti bad guys za sledecih pedesetak godina, i na to smo vidim pristali, ali je za ceo svet bolje imati Srbiju u EU nego Srbiju kao "rupu u tepihu". Mislim da su na zapadu toga svesni...

PS

Bas mi je palo na pamet da je u zadnjih par godina (!!!) sud u Hagu zaista postao neka vrsta monstruma koji se oteo kontroli i sa kojim niko ne zna sta bi. Da ga zatvore ne mogu jer nije ispunio ni jednu jedinu od predvidjenih funkcija, a da se sud ostavi u zivotu postaje skupa i besmislena avantura. Face it: the thrill is gone!



A ne nikako :) Politicka uloga Haga je da opravda humantiarnu intervenciju naravno u to doba je to bilo jednostavno danas to ne bi bilo tako lako izvodljivo na svim teritorijama. Uostalom sve drzave su naucile lekciju, Iran a i Turska stoje u redu za nuklearnu bombu pa ces moci do sutra da im tupis o ljudskim pravima oni ce samo da izvade "utoku" na sto i kazu dodji :)
Inner Party Inner Party 17:54 06.03.2009

Re: Mmmda...

Sofroniye


A ne nikako :) Politicka uloga Haga je da opravda humantiarnu intervenciju naravno u to doba je to bilo jednostavno danas to ne bi bilo tako lako izvodljivo na svim teritorijama. Uostalom sve drzave su naucile lekciju, Iran a i Turska stoje u redu za nuklearnu bombu pa ces moci do sutra da im tupis o ljudskim pravima oni ce samo da izvade "utoku" na sto i kazu dodji :)


Ono jeste...

Filip2412 Filip2412 23:46 06.03.2009

Re: Mmmda...

Pritisak na RS znaci samo jedno - izlazak RS iz BiH. Pritisak na Srbiju znaci odustajanje Srbije od EU integracija i okretanje Rusiji. Ovaj proces je vec u toku i zaista je na EU i SAD da odluce da li ce ga zaustaviti ili podsticati. Najsmesnije je to sto Srbiji generalno odgovara i jedna i druga opcija.
U Srbiji mozes da se okreces ko cigra, moze da ti se zavrti u glavi od okretanja ali Rusije nigde. Srbija je sa svih strana okruzena NATO zemljama. Malo geografije za 1. razred osnovne pa prelistajte ako mi ne verujete

Dakle, nema na zalost niakkvog prostora za manevar, ostali smo zadnja rupa na svirali i sada mogu da nas gnjave do besvesti. Tek ce se pokazati koliko je bila kobna srpska sporost u izboru prave strane posle rusenja Berlinskog zida.
Inner Party Inner Party 12:16 07.03.2009

Re: Mmmda...

Filip2412
U Srbiji mozes da se okreces ko cigra, moze da ti se zavrti u glavi od okretanja ali Rusije nigde. Srbija je sa svih strana okruzena NATO zemljama. Malo geografije za 1. razred osnovne pa prelistajte ako mi ne verujete

Dakle, nema na zalost niakkvog prostora za manevar, ostali smo zadnja rupa na svirali i sada mogu da nas gnjave do besvesti. Tek ce se pokazati koliko je bila kobna srpska sporost u izboru prave strane posle rusenja Berlinskog zida.


Pazi, ja nisam za okretanje bilo kome. Ja sam za neutralnost Srbije. A ulazak Srbije u NATO je nemoguc jer nas je ovaj bombardovao pre samo 10 godina i zato ovde nikada nece biti vecine za jednu takvu odluku. Sa druge strane, NATO-m su okruzene i Svajcarska i Austrija, pa eto ih zive su i zdrave.

A sto se tice ulaska u EU, on ne zavisi od nas, to jer bar jasno.
Filip2412 Filip2412 17:13 10.03.2009

Re: Mmmda...

Sa druge strane, NATO-m su okruzene i Svajcarska i Austrija, pa eto ih zive su i zdrave.
Te zemlje su saveznici NATO i USA, njihovo neucestvovanje u NATO je formalnog karaktera. Valjda ne mislis da je je Austrija Ruski satelit?

Netralnost ne postoji, ponavljam, zemlje koje si naveo su crvrsti saveznici USA i NATO i nikada se nece okrenuti protiv NATO.

A sto se tice ulaska u EU, on ne zavisi od nas, to jer bar jasno.
EU postoji pod okriljem NATO pakta i nikako drugacije.
dali76 dali76 18:51 06.03.2009

crno bijela slika put u novi sukob

Ne sporim vaznost haskog suda ali on je sebi dozvolio toliko politickih svinjarija da dovodi u pitanje ne samo svoj kredibilitet nego I svrhu svog postojanja.
Ukoliko je svrha suda crtanje crno bijele slike s jednim sto cine zlocine a s drugim sto se svete te imamo zlocine koji se djele na zlocine I osvetu e onda posljedica je uzasavajuca.
Ikanda mi je malcice muka od tog nadobudnog razmisljanja da svatko onaj koji se usudi ukazati na propust suda je ustvari isti kao Milosevic!!
Paradoksalno ili ne ti I takvi upravo I pravdaju zlocine pocinjene u ime rezima Slobodana Milosevica.
I jos jedno meni zanimljivo pitanje; po kojoj zdravoj pameti drzava BiH moze tuziti Srbiju?
Pa jednom tvrde da RS je neotudjivi dio BiH a drugi put se ponasaju kao da RS nije nikad ni bila niti sad jeste dio BiH.Kako nam kad pase jelda!
PS
Vracarac dok se ovdje slazem s tobom oko diskusije ipak mislim da svi ljudi imaju pravo pisati I razmisljati zivjeli u Srbiji ili ne.
angie01 angie01 19:28 06.03.2009

Re: crno bijela slika put u novi sukob

Ukoliko je svrha suda crtanje crno bijele slike s jednim sto cine zlocine a s drugim sto se svete te imamo zlocine koji se djele na zlocine I osvetu e onda posljedica je uzasavajuca.


to da su neke presude neobichne-smo se vec slozili, ali ta chinjenica ne umanjuje krivicu krivih, pa je neobichno pravdati je na taj nachin.
dali76 dali76 20:22 06.03.2009

Re: crno bijela slika put u novi sukob

Kao sto rekoh haski sud ima I te kako vaznu ulogu ali nazalost ,kako ih vi zovete, neobicne presude, umanjuju njegov kredibilitet I opet kazem nazalost I ono sto je dobro ucinio postaje lako relativizirajuce I otvara se prostor za manipulacije a sto je po meni najgore I najopasnije prostor za neke nove osvete sutra a to smo vidjeli do cega je dovelo.
Grozim se onih izjava kad na spomen zlocina neko kaze “hej a oni nama”? ali smatram d ace ove neobicne presude imati dalekosezne posljedice.
Uovom ratu Srbija nije bila Njemacka a svi ostali partizani kako bi to rado neki htjeli crtati ; ovaj nesretni krvavi balkanski pir ima vise boja nego crno bijelu!
angie01 angie01 21:51 06.03.2009

Re: crno bijela slika put u novi sukob

pa fakat je rat bio na tudjim teritorijama i fakat je i na drugim stranama bilo zlochina, shto to ne menja tok stvari i pojedinachne uloge zaracenih.
vidomir pavlovic vidomir pavlovic 01:00 07.03.2009

Re: crno bijela slika put u novi sukob

Lov u mutnom je najbolji lov !

Ovaj "naš" zadnji rat je bio najkvarniji od postanka sveta čini mise? Nigde nisam čuo da je muž ubio svoju trudnu ženu i iz nje izvadio svoje rođeno dete u 6 mesecu isekao mu prstiće i držao ih kao ogrlicu oko vrata dok mu nisu toliko smrdeli da ih je moralo baciti. Samo zato što su mu rekli da je ona druge veroispovesti. Nigde nisam čuo da su bebe koristili u ratu, da su ispod njih u kolevke bombe stavljali, dete ib izgledalo napušteno pa kad bi ga uzeli bomba bi eksplodirala i svi bi u blizini sa detetom zajedno poginuli. Nigde nisam čuo da je protivnička vojska sa krvavom mržnjom jedna drugoj prodavala cigare i municiju...

Nikad niko nije javio zašto je zapravo počeo taj jebeni rat!
Javili su da je prestao, a dugo posle toga je bivši komšija klao i ubijao komšiju...

Nedaj Bože nikom...
malena1 malena1 01:38 07.03.2009

Re: crno bijela slika put u novi sukob

citam komente i vidim koliko je duboko ukorenjena podela kao i cinjenica da skoro nista nije nauceno.
Rat je poceo upravo zbog fiktivne razlicitosti. Posle toliko mrtvih, uzasnih prica zrtava i prezivelih, popaljenih gradova, miliona raseljenih i to sve u periodu 1991. pa do 1999. ne mogu uopste pojmiti postojanje mase ljudi koji i dalje zive matricu " Srbija je nevina", "Haski tribunal je jednostran"...

Gradjani bivse SFRJ nisu hteli rat, naprosto su/smo usisani a da se nisu/mo pitali. Ludacka Miloseviceva politika, Cosiceve propagande, evociranja zlocina iz 2.sv. rata i poziva na ravans kao i cuvena Karadziceva pretnja da ce Muslimani nestati samo su druge narode opomenule da se treba pripremiti. I pripremili su se kako su najbolje umeli i znali.

Srpska zlocnacka politika osudjivana je( tokom trajanja samih sukoba) i osudjena u Svetu na osnovu brojnih validnih dokaza. Silni novinari, brojni posmatraci, humanitarne organizacije, na hiljade pojedinacnih prica prezivelih, sudjenja i dokazi koji se na njima iznose govore da nije rec o zaveri protiv Srbije.

Milosevic je bio garant i uvek se on pitao bilo da se radilo o srpskim interesima u Hrvatskoj, Bosni ili Kosovu. I Raskovic i Babic i Karadzic su se sa njim prethodno konsultovali i ni jednom ne bi palo na pamet da nesto ucini na svoju ruku. Svi svetski politicari su sa njim razgovarali i dogovarali. Dejton je potpisao Milosevic a Milosevic je predstavljao srpsku stranu pa i drzavu Srbiju a ne samo Srbe u Bosni.
To su cinjenice. I drago mi je da imaju dokaze za takvu jednu prosirenu optuznicu pa neka i formalno istina bude validovana.
Filip2412 Filip2412 03:13 07.03.2009

Re: crno bijela slika put u novi sukob

Srpska zlocnacka politika osudjivana je( tokom trajanja samih sukoba) i osudjena u Svetu na osnovu brojnih validnih dokaza. Silni novinari, brojni posmatraci, humanitarne organizacije,
osudjivana je i zlocinacka politika drugih, samo manje, a Srbija je osudjivana i pre ratnih sukoba jer je Srbija jedina zemlja u Evropi koja posle rusenja Berlinskog zida nije pohrlila u zagrljaj Americi i Zapadu. To je najveca greska srpskih politicara i zbog toga ce Srbija da ispasta jos jako dugo bez obzira ko bio na vlasti.

Milosevic je bio garant i uvek se on pitao bilo da se radilo o srpskim interesima u Hrvatskoj, Bosni ili Kosovu. I Raskovic i Babic i Karadzic su se sa njim prethodno konsultovali i ni jednom ne bi palo na pamet da nesto ucini na svoju ruku.
Sticajem okolnosti ili ne Republika Srpska je bila pod ekonomskom blokadom i pod blokadom za uvoz oruzja od strane Srbije bas za vreme zlocina u Srebrenici. Ta teritorija bila je tada pod kontrolom Unprofora kao zasticena zona.

Gradjani bivse SFRJ nisu hteli rat, naprosto su/smo usisani a da se nisu/mo pitali. Ludacka Miloseviceva politika, Cosiceve propagande,
Nije bas sve tako crno belo. Muslimani su ratovali sami protiv sebe - Fikret Abdic, zatim protiv Hrvata... nije Milosevic srusio mostarski most. Slovenci su zapucali na nevine vojnike u povlacejnu mnogo pre nego sto je Milosevic zapoceo bilo kakav rat.



malena1 malena1 10:05 07.03.2009

Re: crno bijela slika put u novi sukob

Srbija uopste ne ispasta. Srbija i dalje bulazni po belom svetu i dalje se pravi da je neko i nesto pa kada opet dobije packu ili joj odseku prst opet ce reci krivi su drugi.
Republika Srpska nije nikada realno bila pod ekonomskom blokadom od strane Srbije. Sveralo se sve i svasta preko Drine. Isto onako je bila pod blokadom kao sto Srbija nije ucestvovala u ratovima u Hrvatskoj i BiH.
Milosevic je zapoceo rat '88 a ne '91.
Goran Vučković Goran Vučković 14:57 07.03.2009

Rat u glavi

Srbija uopste ne ispasta.

Ili bar nedovoljno za baš svaki ukus...
Isto onako je bila pod blokadom kao sto Srbija nije ucestvovala u ratovima u Hrvatskoj i BiH.

Nekima očigledno rat nije završen. Hajde, koliko još prstiju treba odseći, pa da to završimo?
ivana23 ivana23 15:26 07.03.2009

Re: crno bijela slika put u novi sukob

Milosevic je zapoceo rat '88 a ne '91.

Fascinirana sam onima kojima istorija propasti SFRJ pocinje 1988.g.
Kao da pre toga nije bilo upozoravajucih dogadjaja i desavanja koji su bili toliko upadljivi.

To je isto kao kada bismo rekli da je WWII poceo 1941. napadom na Jugoslaviju.


malena1 malena1 17:15 07.03.2009

Re: crno bijela slika put u novi sukob

ivana23
Milosevic je zapoceo rat '88 a ne '91.

Fascinirana sam onima kojima istorija propasti SFRJ pocinje 1988.g.
Kao da pre toga nije bilo upozoravajucih dogadjaja i desavanja koji su bili toliko upadljivi.

To je isto kao kada bismo rekli da je WWII poceo 1941. napadom na Jugoslaviju.




Milosevic je poceo sa ujedinjenjem "razjedinjene" Srbije ukidanjem autonomija Kosovu i Vojvodini. Kada je to 'ujedinio" onda se okrenuo ujedinjavanju Srba iz drugih republika, krilaticom Svi Srbi u jednoj drzavi. Metode su poznate-genocidom i etnickim ciscenjem trazili su teritoriju koja im procentualno kao najbrojnijem narodu u bivsoj SFRJ pripada. E pa zbog visokog % zato je najvise Srba u Hagu i zato je najvise Srba procesuirano.
malena1 malena1 17:15 07.03.2009

Re: Rat u glavi

Goran Vučković
Srbija uopste ne ispasta.

Ili bar nedovoljno za baš svaki ukus...
Isto onako je bila pod blokadom kao sto Srbija nije ucestvovala u ratovima u Hrvatskoj i BiH.

Nekima očigledno rat nije završen. Hajde, koliko još prstiju treba odseći, pa da to završimo?


Vojvodina, hehe
ivana23 ivana23 18:17 07.03.2009

Re: Rat u glavi

malena1

Goran Vučković
Srbija uopste ne ispasta.
Ili bar nedovoljno za baš svaki ukus...
Isto onako je bila pod blokadom kao sto Srbija nije ucestvovala u ratovima u Hrvatskoj i BiH.
Nekima očigledno rat nije završen. Hajde, koliko još prstiju treba odseći, pa da to završimo?
Vojvodina, hehe

malena1 malena1 19:14 07.03.2009

Re: Rat u glavi

ivana23
malena1

Goran Vučković
Srbija uopste ne ispasta.
Ili bar nedovoljno za baš svaki ukus...
Isto onako je bila pod blokadom kao sto Srbija nije ucestvovala u ratovima u Hrvatskoj i BiH.
Nekima očigledno rat nije završen. Hajde, koliko još prstiju treba odseći, pa da to završimo?
Vojvodina, hehe


bas mi je drago sto vam se povraca
isti nagon i ja dobih od ovoga :

ivana23 01:53 07.03.2009
ZETRA - Zelena Transferzala

Zasto bas taj naziv?
Jos tada!?
Goran Vučković Goran Vučković 00:35 08.03.2009

Re: Rat u glavi

bas mi je drago sto vam se povraca

Mislim da je Ivana prokomentarisala tvoj neukus. Ali evo, ako ti to nešto znači, ja mogu da pohvalim tvoju iskrenost.
malena1 malena1 07:34 08.03.2009

Re: Rat u glavi

Goran Vučković
bas mi je drago sto vam se povraca

Mislim da je Ivana prokomentarisala tvoj neukus. Ali evo, ako ti to nešto znači, ja mogu da pohvalim tvoju iskrenost.

Oh, koje viteštvo s Vaše strane Gorane!
Neodoljiva je ova vrsta patosa na blogu B92!
zaslužili ste ni manje ni više nego jedno iskreno
Goran Vučković Goran Vučković 12:07 08.03.2009

Re: Rat u glavi

Neodoljiva je ova vrsta patosa na blogu B92!

Mislim da je "patos" pogrešno odabrana reč - u pitanju je bila ironija.

Jednostavno mi je neprijatno videti tako iskrene i neinhibirane izlive nagonske (da iskoristim tvoju reč) mržnje prema nepoznatim ljudima, koja izbija čak i kad se pomene tako banalna stvar kao što je ime ledene dvorane Zetra - koje je moglo biti povezano sa Homeinijem (dosta je indikativan period), a moglo je biti i sprdnja na tu temu, zelene livade i ne tako zelene dvorane postavljene transverzalno (što reče ovaj novinar "sveti gral" dole) i štošta drugo.

A i sve da je ime dato po Homeinijevoj transverzali, to je sitan detalj, stvar davno prošla, posle koga se dogodilo sve što se dogodilo i reakcija na nešto što čak nije formulisano kao tvrdnja, nego kao pitanje - u obliku sečenja prstiju i povraćanja - nije baš nešto čime bi se hvalio onaj ko može sebe da kontroliše za tolicno.

Tako da mislim da si malko promašila temu. To nije patetika i nema veze sa blogom B92. Ima samo veze sa Malenom1 i njenim neobičnim ponašanjem.

I verovatno si promašila način za trošenje slobodnog vremena - osim ako te ovo "pražnjenje" ne relaksira, da tako kažem.
ivana23 ivana23 01:53 07.03.2009

Sarajevo,1982.

ZETRA - Zelena Transferzala

Zasto bas taj naziv?
Jos tada!?
malena1 malena1 01:56 07.03.2009

Re: Sarajevo,1982.

pa zato sto je Boosna puna suma i livada koje su zelene boje
dunja73 dunja73 02:41 07.03.2009

Re: Sarajevo,1982.

Zasto bas taj naziv?
Jos tada!?


zetra - je zeleno na turskom ili ( staroturskom) neka me neko ispravi
Jedni kazu - zbog "zelene transferzale " i Homeini ideje i ono vec sve ...bla bla..
Drugi kazu - imaju tamo neke ulice u Sa , bla bla , pa iz verskih razloga ..
Ja kazem - da kad bakar oksidira , stvara se patina koja je zelene boje ..
I krov ovoga stadiona je trebao da bude zelene boje ( vremenom)
U ratu je izgoreo krov od "Zetra stadiona"
e sad kakav je , stvarno ne bih znala
Goran Vučković Goran Vučković 10:44 07.03.2009

Re: Sarajevo,1982.

pa zato sto je Boosna puna suma i livada koje su zelene boje

Ok, to je "zelena"... a šta ćemo sa "transverzala"? Pesnička sloboda?
Goran Vučković Goran Vučković 10:48 07.03.2009

Re: Sarajevo,1982.

zetra - je zeleno na turskom ili ( staroturskom) neka me neko ispravi

Google slabo nešto hvata turski...
malena1 malena1 11:44 07.03.2009

Re: Sarajevo,1982.

Goran Vučković
pa zato sto je Boosna puna suma i livada koje su zelene boje

Ok, to je "zelena"... a šta ćemo sa "transverzala"? Pesnička sloboda?


brine me zaborav ove "transverzale"
kliknuti na BiH, Hrvatsku i Kosovo na interaktivnoj mapi
angie01 angie01 11:47 07.03.2009

Re: Sarajevo,1982.

Ok, to je "zelena"... a šta ćemo sa "transverzala"? Pesnička sloboda?


)))))))))))))))))))
Goran Vučković Goran Vučković 12:28 07.03.2009

Re: Sarajevo,1982.

brine me zaborav ove "transverzale"
kliknuti na BiH, Hrvatsku i Kosovo na interaktivnoj mapi

Pa je l' od te transverzale koja te brine Zetra dobila naziv po zelenoj travi, ili šta?
dunja73 dunja73 15:49 07.03.2009

Re: Sarajevo,1982.

Pa je l' od te transverzale koja te brine Zetra dobila naziv po zelenoj travi, ili šta?

Hvata meni sa nemackog na turski (google)
Zeleno se ne kaze "zetra" to mora da je iz starog ili posloveniziranog jezika kao sto je masa bosanskih ,a i nasih reci
U svakom slucaju rec Zetra je mnogo starija na nasim prostorima od " transferzala"
tako da nam ne treba ni google , ni bas neko preterano znanje
vec malo logike
Jedino ako se neko javi da me ubedi da je ova rec" nepostojeca" i da je izmisljena od istih .
Goran Vučković Goran Vučković 16:47 07.03.2009

Re: Sarajevo,1982.


U svakom slucaju rec Zetra je mnogo starija na nasim prostorima od " transferzala"
tako da nam ne treba ni google , ni bas neko preterano znanje vec malo logike

Nije bitno znanje, nije bitan google - kako se odatle stigne do logike, ako nije tajna?
sveti_gral sveti_gral 18:19 07.03.2009

Re: Sarajevo,1982.

malena1
pa zato sto je Boosna puna suma i livada koje su zelene boje

Naravno. Sve drugo su tlapnje i naknadne improvizacije.

Malo istorije: pok. Pavle Lukač je bio što bi se reklo glavni PR zimske Olimpijade. Čovek neviđene energije, poreklom mislim iz Sarajeva. Dakle, on je tada radio apsolutno sve poslove oko marketinga i kontakta sa stranim i domaćim novinarima. Sada je nezamislivo da to radi jedna osoba, onda je moglo. Svijevremeno je bio i sekretar Politike. Nedelju dana pre ZOI napravim intervju sa njim. U Sarajevo sam došao pod utiskom rastućih kafanskih priča u BG da "ta zetra sigurno ima veze sa islamom i Turcima" i da će "Srbi opet najebati a svi drugi gledati". To je dakle bio januar 1984. Nije smelo javno da se lupeta, no onako sotto voce.

Pitam Pavla da li je čuo te priče o Zetri. Kaže čuo sam. I? On ode do jednog plakara i izvadi jumbo poster - borilišta snimana iz vazduha, poster prva liga, vrh. I te sekunde shvatim da je ZE zapravo zelenilo bh šuma koje iz aviona izgledaju nepojamno lepo. Pitam Pavlja jel to zbog šuma, kaže naravno. Onda mi objasni šta je TRA: glavna borilišta ZOI su, gledano iz vazduha, koncentrisana oko jedne zamišljene ose (transverzale) na čijem je kraju, u gradu ta dvorana. Njeno ime je dakle skraćenica - Zetra. "...em lepo zvuči, em je strana ". I to je sve.

Skoro istu priču sam kasnije, na samoj Olimpijadi čuo od više Sarajlija koji su znali sve živo što je u bilo vezi sa ZOI. Uostalom, sastav Organizacionog komiteta ZOI (predsednik je bio mislim Mikulić, tu je bio i Uglješa Uzelac) je apsolutno isključivao bilo kakvu mogućnost povezivanja sa islamom i sl. bedastoćama. Posle su razni pjesnici i borci za prava Zetri pripisali šta god su hteli i bili ustanju da smisle.

49 41 49 41 15:47 08.03.2009

Nije na odmet PROCITATI

Osveta poraženih
Politièko preureðenje Balkana u 19. i 21. veku, slièni su planovima centralnih sila. Suoèeni smo sa revizijom rezultata svetskih i balkanskog rata, evropske istoriografije i èinjenica o narodima Balkana
Neki elementi savremenih projekata istorijskog revanšizma koji su na delu kada je reè o „nezavisnom Kosmetu“, imaju kontinuitet sa idejom Treæeg rajha. Za dr Slavenka Terziæa, istorièara sa prestižnog Istorijskog instituta SANU, današnje „zatvaranje oèiju pred etnièkim èišæenjima Srba sa Kosmeta u vremenu 1878-1912. i posle 1945. godine, je revanš politièkih snaga poraženih u oba svetska rata“.
Ovih dana pratimo posledice stvaranja lažne „države Kosovo“, a naroèito reagovanja evropskih èinilaca meðunarodnog života. Šta vi kao istorièar uoèavate?
- Mislim da je Evropa, a naroèito jugoistoèna Evropa suoèena sa revizijom rezultata Prvog balkanskog i oba svetska rata. Takoðe prisustvujemo reviziji evropske istoriografije, reviziji opšteprihvaæenih èinjenica i znanja o narodima ovog dela kontinenta“.
Šta je to što je podložno reviziji?
- Na primer, višegodišnja propaganda Zapada uporno ponavlja neistinu da su 1912. godine, Srbi vojnièki zauzeli i „okupirali“ Kosovo i Metohiju, kao da je to bila neka zasebna albanska politièko-teritorijalna celina. U svetskoj politièkoj javnosti najmanje èetiri pitanja su lažno predstavljena. Prvo, kosovski vilajet je 1912. godine bio samo jedan vilajet meðu nekoliko desetina ovakvih administrativno-upravnih oblasti Osmanskog carstva.
KONTINUITET ANTISLOVENSTVA
Od vremena Albanske lige (1878-1881), pa do danas, u nekim uticajnim krugovima Evrope i SAD izražava se jaka antislovenska orijentacija. S druge strane, Albanci se veoma vešto predstavljaju kao brana navodnom panslavizmu u jugoistoènoj Evropi. Albanski pisac Ismail Kadare tvrdi „Kosovo je zemlja gde je prekinuta slovenska najezda u ranom srednjem veku. Ono je preseklo panslavenski san: osvajanje i slavizaciju glavnog evropskog poluostrva“. Za razliku od Nemaèke, Turske, ili Austrije èiji stavovi otkrivaju revanšizam prema Srbiji i Srbima, SAD srpsko pitanje vide u širokom kontekstu svoje politike od Baltika do Mediterana. Glavna meta je Rusija, a u okviru te strategije Bliski i srednji istok i srednja Azija. U težnji ka novoj podeli sveta, Balkan je važan radi uspostavljanja potpune kontrole u pozadini velikog „prodora na Istok“. Zanimljivo je da Albanci nikada nisu pristajali da uðu u savez sa ostalim balkanskim narodima u borbi protiv Turske. Uvek su produžena ruka neke od velikih sila koja želi da dominira na Balkanu. Oni sada smatraju da je došao trenutak za stvaranje „velike Albanije“ i u tome imaju podršku Zapada. Naglašavaju navodni istorijski i etnièki „ilirsko-albanski identitet“ još od antièke Dardanije.
VEÆ VIÐENO
- Zapanjujuæa je podudarnost politike Austrougarske, fašistièke Italije i nacistièke Nemaèke iz prve polovine 20. veka sa politikom voðstva zapadnih sila okupljenih oko NATO na èelu sa SAD krajem prošlog i poèetkom ovog veka. Radi se o širim vojnostrategijskim i politièko-religioznim projektima prema jugoistoènoj Evropi, Bliskom istoku i srednjoj Aziji. Austrougarski ambasador u Berlinu poèetkom 20. veka Gotfrid Hoenloe je meðu „noseæe stubove“ spoljne politike monarhije smatrao podršku „razvijanju i jaèanju albanskog faktora kao protivteže Slovenima na Balkanskom poluostrvu“. U vreme Prvog balkanskog rata 1912. godine, kada su osloboðeni i Kosovo i Metohija, ministar spoljnih poslova Leopold Berthold smatrao je da je „životni interes“ Austrougarske da stvori jaku Albaniju kao „protivtežu dvema srpskim sestrinskim državama“, èije granice treba proširiti „što više prema istoku na raèun Srba“.
ŠTA SADA DA SE UÈINI?
- Ovo nije kraj veæ poèetak duge i duboke krize na Balkanu. Projekat „velike Albanije“ ruši meðunarodno priznate granice sa Srbijom, Crnom Gorom, BJR Makedonijom i Grèkom. Evropa i SAD su otvorili brojna pitanja, a nisu rešili nijedno. Srpsko pitanje je jedno od pitanja bez èijeg rešenja je nemoguæe uspostaviti mir na Balkanu. Srbija mora strpljivo i mudro graditi dugoroènu strategiju reintegracije Kosova i Metohije - politièku, diplomatsku, ekonomsku, nauènu, kulturnu, vojnu, stavljajuæi uvek interese države i naroda iznad partijskih i liènih interesa. Veliku prepreku može predstavljati malodušnost i prenebregavanje kosovskog pitanja koji su vidljivi u veæini medija, pa i državnih. Srbija mora u svakoj prilici i na svakom mestu insistirati da su Kosovo i Metohija neotuðivi deo Srbije.

Nije to bio „albanski vilajet“. On je obuhvatio celu Staru Srbiju, znaèi, Rašku oblast Kosovo i Metohiju i Skopsko-tetovsku oblast. Drugo, u tom vilajetu Albanci nisu èinili veæinu, veæ Srbi i ostali Sloveni. Treæe, Srbija 1912. godine, nije ratovala protiv Arbanasa, veæ zajedno sa balkanskim hrišæanima za osloboðenje od Osmanskog carstva. Èetvrto, Albanci su kao deo osmanskih trupa fanatièno ratovali protiv balkanskih hrišæana do kraja rata.
Hrišæanska Evropa zna da su Srbi uèestvovali u zaustavljanju Osmanlija u pohodu prema Evropi, a potom i u proterivanju iz Evrope od kraja 17. veka. Ta istina je svojevremeno motivisala i Henrija Kisindžera da temelje krize na KiM potraži u viševekovnoj interakciji islama i hrišæanstva.
Islamska Turska je manje-više uklonjena sa Balkana 1912. godine. A procesi koje pominjete su nastavljeni. Kakav je istorijski predtekst angažovanja regionalnih i velikih sila u ovom sluèaju?
- Turska je udruženim snagama balkanskih hrišæana potisnuta iz Evrope, ali ima se utisak da želi da se vrati na Balkan. Albanija i Turska imaju ugovor o odbrambenom savezu od 1992. godine. Turska je požurila da odmah prizna samoproklamovanu državicu na teritoriji Srbije. Bivši turski predsednik Ozal je isticao da su bivše granice Osmanskog carstva na Balkanu granice turske interesne svere. Neki istraživaèi ukazuju da su SAD Nemaèkoj i Turskoj poverile brigu o ureðenju odnosa na Balkanu.
Kada je reè o istorijskoj pozadini Austrougarska je na Berlinskom kongresu 1878. godine preuzela kljuènu ulogu u rešavanju Balkanskog i Istoènog pitanja. Glavni cilj Beèa bilo je potiskivanje uticaja Rusije i uspostavljanje kontrole ne samo nad zapadnim nego i nad istoènim delom Balkana. Austrougarska je i po cenu rata, radila na spreèavanju nastanka veæe, kompaktne, srpske i slovenske države, pre svega srpskog ujedinjenja. Jedan od vodeæih ideologa austrougarske balkanske strategije je bio Benjamin Kalaj, konzul u Beogradu (1868-1875) i okupacioni upravnik BiH (1882-1903). Težilo se stvaranju sistema malih satelitskih državica na Balkanu, meðusobno zavaðenih, sa što je moguæe manjom srpskom državom. Austrougarski ministar spoljnih poslova Ðula Andraši nazvao je ovu strategiju „programom za buduænost“. Veæ juna 1880. u Beèu je zakljuèeno da se Albanci mogu iskoristiti kao „razarajuæa sila“ u južnoslovenskom prostoru u kome treba da igraju ulogu „Rumuna jugozapada Balkana“.
Istorièar H. D. Šanderl smatra da je, u poèetku, vodeæu ulogu u organizovanju albanskog nacionalnog pokreta imala Velika Britanija. Lord Edmond Ficmoris je aprila 1880. izneo stav da je u interesu Evrope da se stvori „jaka Albanija“ koja bi ukljuèivala skadarski, janjinski, kosovski i bitoljski vilajet, pod sultanovim suverenitetom. Kasnije je tu ulogu preuzela Austrougarska. Šta je drugo danas politika Zapada i SAD nego politika stvaranja „jake Albanije“, zapravo, „velike Albanije“.
U jugoslovenskoj kraljevini, potom republici, na kartu albanske manjine je igralo nekoliko, sada to vidimo, nimalo dobronamernih država. Kakva to nit povezuje ideološki razlièite države u kontinuiranom destabilizovanju nekoliko Jugoslavija?
- Povezuje ih uporno nastojanje da se spreèi ujedinjenje Srba i stvori srpska nacionalna država. Za njih je to, u skladu sa starim predrasudama i klišeima, istovremeno i borba protiv Rusije.
Na prvom mestu uoèava se višestruka instrumentalizacija albanske manjine, radi razbijanja jugoslovenske i srpske države i širenja njihovog uticaja. Setite se da je NATO bombardovao Srbiju da navodno zaštiti albansku manjinu, a sada vidimo da je reè o otimanju temelja srpskog državnog i kulturnog identiteta. Takozvani slobodni i demokratski svet, apsolutno se ne obazire na to kakvim se sredstvima služi albanski separatistièki pokret na KiM - od pojedinaènih zloèina i etnièkog èišæenja do teroristièkih akcija kaèaka izmeðu dva svetska rata, ili OVK krajem dvadesetog veka.
Platforma za rešenje albanskog nacionalnog pitanja Akademije nauka Albanije u Tirani od 20. oktobra 1998. godine konstruiše, pored ostalog, nekakvo „istorijsko Kosovo“ koje pored sadašnjeg Kosova i Metohoje obuhvata i Vranjsku kotlinu, koju oni zovu „istoèno Kosovo“, zatim, Kumanovsko-skopsku oblast („južno Kosovo“), i delove severne Crne Gore koji se nazivaju „zapadnim Kosovom“. Sedište takvog Kosova, koje je jednostavno izmišljeno kao region, treba da bude u Skoplju jer je tu, kaže se, bilo i sedište antièke provincije Dardanije.
Kakva je to antika, kada se zna da su Albanci, narod sa obale Kaspijskog mora, tek oko 1050. godine, dovedeni na Balkan sa Sicilije? Ko im je napisao takvu istoriju?
- Postoje tri teorije o poreklu Albanaca: da su poreklom sa Kavkaza (zastupao je u 19. veku i francuski konzul u Janjini Anri Pukvilj), da su mešavina razlièitih starobalkanskih elemenata, i da su poreklom Iliri.
Na ovoj poslednjoj teoriji najviše je radila austrougarska diplomatija, iako izmeðu poslednjeg pomena Ilira i prvog pomena Albanaca traje period od osam vekova. Krajem 1896. u Beèu je državni vrh doneo odluku da se ide na stvaranje autonomne Albanije pod protektoratom Austrougarske. Veæ 1897. godine Lajoš Taloci (civilni komesar okupirane Srbije 1915-1916) piše Popularnu istoriju Albanaca, a zatim Bukvar raðen po uzoru na bukvare za osnovne škole BiH.
Taloci je 1906. godine pokrenuo zajedno sa poznatim istorièarem Jireèekom, Milanom Šuflajem i drugima objavljivanje izvora za srednjovekovnu istoriju Albanaca. Prvi tom Acta Albaniae pojavio se u Beèu 1913, a drugi 1918. Pod Talocijevim uredništvom objavljeno je u Minhenu i Lajpcigu 1916. dvotomno delo Ilirsko-albanska istraživanja. U Beèu od pre dvadesetak godina izlazi èasopis Dardanija, a 1990. godine poznati nam Volfgang Petriè objavio je sa Karlom Kazerom i Robertom Pihlerom tendencioznu knjigu Kosovo-Kosova. Ima, meðutim, u Austriji istraživaèa koji objektivno sagledavaju prilike na Balkanu. Pomenuo bih knjigu Hanesa Hofbauera „Balkanski rat: Razaranje Jugoslavije 1991-1999“, ili Maltea Olševskog „Novi boj Srbije za Kosovo“.
Projekcija albanske države na srpskom delu Balkana, poèela je dakle, krajem 19. veka. A ko su danas sledbenici austrougarske politike?
- Današnja politika vodeæih zemalja EU i SAD prema Srbima i jugoistoènoj Evropi u dobroj meri podseæa na koncept Velike srednje Evrope Fridriha Naumana iz 1915. godine (sistem „trabantskih država na Balkanu, s tim što Srbija nije „zaslužila“ da bude ni trabantska država), a jednim delom i na neke ideje Velikog nemaèkog rajha. Društvo za jugoistoènu Evropu osnovano u Beèu 1940. godine, izradilo je krajem 1941. godine opširan elaborat za „poredak mira na Balkanu“.
Poznato je kakav je bio taj „poredak mira“. Ne podseæa li ovo neodoljivo na to da se razbijanje Jugoslavije i rasparèavanje Srbije godinama uporno predstavlja kao napor za „uspostavljanje stabilnosti na Balkanu“.
Ahtisarijev zamenik Albert Roan, jedno vreme i izvršni direktor u kabinetu generalnog sekretara OUN Kurta Valhajma, ispoljio je neskriveni revanšizam prema Srbima i Srbiji. U intervjuu Politici (21. jun 2006) izmeðu ostalog je rekao: „Ne bih želeo da prièam o srpskim zloèinima, radije ne bih pominjao ulogu Srbije u Prvom svetskom ratu. Srbija sasvim sigurno nema nikakvo pravo da obnovi svoju nekadašnju vladavinu nad Kosovom, to se mora prihvatiti“.
Srbija je i 1914. i 1941. i 1991. satanizovana kao remetilaèki faktor koji se mora eliminisati. SAD su sada stale na èelo takve politike. Krajnji cilj je vraæanje Srbije u granice pre 1912. godine, a možda još uže. Radi instaliranja satelitske kvazidržavice na teritoriji Srbije NATO je bombardovao i surovo razarao Srbiju 1999. godine. Sada je valjda svima jasno da cilj nije bio „spreèavanje humanitarne katastrofe“ i „demokratizacija Srbije“, nego sakaæenje Srbije.
Zašto nam je prošlost iznedrila ovakav, zdravom razumu neprihvatljiv sled dogaðaja, odnosno proglašenje „nezavisnog Kosova“ uz podršku zapadnih sila?
- Ovo je slom meðunarodnog prava i sistema meðunarodnih odnosa stvaranih tokom dvadesetog veka. Kosovo i Metohija su meðunarodnopravno priznati kao deo Srbije, a zatim jugoslovenske države, odlukama Konferencije ambasadora u Londonu 1912/13, Bukureškim mirovnim ugovorom 1913. godine, Versajskim mirovnim ugovorom 1919. godine, odlukama Pariske mirovne konferencije 1946. godine i nizom drugim meðunarodnih ugovora.
Nasilje nad Srbijom se može porediti jedino sa Minhenskim sporazumom 1938. godine izmeðu Hitlera, Musolinija, Èemberlena i Daladjea. kojim je Èehoslovaèka morala da preda Sudetsku oblast Nemaèkoj, dok je Hitler izjavio da Nemaèka nema više teritorijalnih pretenzija u Evropi. Danas skoro svi vodeæi zapadni lideri govore da je Kosovo „jedinstven sluèaj“ i da neæe biti presedan. Ovim se obmanjuje svetska javnost.
Autor:
Jovan Nikoliæ

P.S.
("Sutnuo" u folder pre nekog vremena).

Gde je istina?!?

U krvavom Balkanu sa milionima pobijenih, milionima raseljenih, nestalih, raskucenih. Zatrvenim grobljima. Zatrtim familijama,...?!?

ivana23 ivana23 20:30 08.03.2009

***

19:05 : 8.3.2009
ОБЗЕРВЕР: АМЕРИЧКА ВОЈСКА ОДБИЛА ДА УХАПСИ МЛАДИЋА

ЛОНДОН – Америчка војска је имала прилике да ухвати Ратка Младића, али је то одбила из страховања од распламсавања насиља, што би за последицу могло да има америчке жртве, преноси лондонски лист „Обзервер” тврдње америчког историчара Чарлса Инграа, директора Академске иницијативе на Универзитету Перђу.

Иако тврдње о тајним споразумима између страних снага и руководства босанских Срба, о чему је у Хагу сведочио и Радован Караџић, циркулишу већ годинама, необично је да најновији наводи долазе од групе историчара који су се посветили задатку да разбију митове који постоје око рата у бившој Југославији, констатује „Обзервер”, a преноси BBC.

Како каже Инграо, један бивши амерички официр који је био у тиму задуженом за праћење Младића након Дејтонског споразума, ступио је у контакт с Академском иницијативом и испричао како је лично, у пратњи једног америчког пуковника, присуствовао састанцима с Младићем, на којима су Американци покушавали да преговарају с њим о предаји, упркос томе што је већ постојао међународни налог за његово хапшење.

Инграо каже да су ову информацију потврдила четири различита извора, који су сви тврдили да им је било наређено да не хапсе Младића, преноси лондонски лист.


Танјуг

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana