Prvi put sam za tu družinu čuo za trpezarijskim stolom u kući devojke sa kojom sam se tada zabavljao. Neki momci i devojke pričali su o nečemu novom u gradu.
Ukoliko ste mislili da je zaboravnost isključivo loša, i da bi pre mogla da znači kako bi zbog nečega trebalo da se zabrinete, više međusobno nezavisnih istraživačkih timova bi imali štošta da dodaju na tu temu. Naime, ukoliko ponekad i zaboravite nečije ime ili rođendan, kao i razne druge detalje, to bi, pored mnogih stvari koje bi vam inače verovatno prve i pale na pamet, moglo da znači i - da ste hiperinteligentni.
Guma. Ja sam desna prednja guma, točak, najnovijeg tipa Mercedesa. Kada su kola mirovala ili bila parkirana, osećala je pritisak ogromne količine gvožđa na sebi. Kada bi Mercedes bio u pokretu, u vožnji, pritisak se manje osećao ali ravnomerno raspoređen po njoj. Nije joj prijalo kotrljanje, mahnito vitlanje iako je bilo bolje od mirovanja. Bila je iznenađena da jedna guma ima svest! Pokušala je da uspostavi kontakt sa ostale tri gume. Ništa, muk, praznina. Jedne noći u garaži, mrak joj nije smetao, počela je da razmišlja. Da li sam oduvek bila guma, točak, imam
Htedoh reći,
u Srbiji ima više državnih službenika na ulici, u crnim kapuljačama,
nego onih službenika u kancelarijama, bez kapuljača.
To dostignuće bi moralo biti predmet pažnje, izučavanja, zar ne?
Naravno da ne. Ovde se ništa ne izučava. Ili se dotična pojava međ ljudima (i možda još nekim ljudima pride) upražnjava, ili se dotična pojava međ ljudima (i možda još nekim ljudima pride) još uvek ne upražnjava.
На страну где смо у континууму радикални ад хок антиваксери – радикални ад хок ваксери... под условом да смо у свемиру у коме се признаје постојање заразе, 'ајде и да помиримо и варијације, да није вирус него је бактерија, да није бактерија него је гљивица итд., још неке ствари осим непредузимања неопходних мера превенције, не ваљају.
или.....сасвим је природан искорак из наше тренутне визуелне сензације
уз звуке Погорелић-евог извођења (инсерта) Концерта за клавир и оркестар бр. 2 у f молу ,опус 21, Фредерика Шопена (запис за Dojče gramofon из 1983.), опуштеност у викенд стилу лигештулске заваљености на баштенској тераси, помаже ми да осетим притајени дaх самозадовољства као контрапунктa недорека данашњице и то у ево предвечерњем викенд тренутку док дан тоне ка мраку, а Сунце на дневном заласку потврђује примат смислу живота.