Sažeta, edukativna, efektna, TED predavanja su među ovdašnjim blogerima uvijek uživala visoko uvažavanje. S druge strane banovanje je jedna od omraženijih blog-kategorija, naročito međ' onim banovanim;)
A, evo i jednog priloga koji objedinjuje obje te "krajnosti" - banovani TED talk:
Moje prvo iskustvo sa blogom od kako sam došao u Ambasadu Velike Britanije u Beogradu će biti veoma uzbudljivo jer kombinuje moja profesionalna interesovanja u oblasti ekonomskog razvoja sa ličnim interesovanjem za sport. Pre nekog vremena sam u Danasovom konferencijskom centru učestvovao u raspravi o „Privatizaciji i investicijama u sportsku infrastrukturu". Mislim da neke ideje, pomenute na ovoj konferenciji, zavređuju da ih podelim sa vama.
Verovatno bi trebalo da se podrazumeva, ali on o čemu sam posle najviše razmišljao jeste koliko je komplikovano projektovati i izgraditi sportski objekat! Tom prilikom smo videli nekoliko fascinantnih prezentacija, među kojima su bile i dve građevinske firme, Mott MacDonald i Arup. Ove dve kompanije su učestvovale u izgradnji nekih od najimpresivnijih stadiona na svetu. Stručnost koju su pokazali tokom prezentacije naterala me je da shvatim koliki je izazov projektovati stadion poput Gradskog stadiona u Mančesteru ili Olimpijskog parka u Londonu. Shvatio sam i da će srpski sportski klubovi, ali i gradonačelnici i investitori imati puno tema za razmišljanje pre nego što uđu u proces modernizacije objekata i obnavljanja zajednice.
„Tri strasti, proste ali nezadrživo jake, me vode kroz život: čežnja za ljubavlju, potreba za znanjem, i nepodnošljiva tuga zbog ljudi koji pate" - Bertrand Russell, iz Autobiografije.
Ovaj blog je o mogućem, značajno štetnom uticaju jednog Monsatovog pesticida, i jednog herbicida, na zdravlje ljudi.
Pre mračenja jedna prosta činjenica: povećanje prihoda uz pomoć hemije i genetskog modifikovanja (GMO) je spasilo ili produžilo ogroman broj života.
Oko devet sati, kao i obično, teme su bile "Vreme života i vreme smrti". To je trajalo neko vreme. Posle se pričalo i o tome ko je peder a ko ne, na srpskoj političkoj sceni. Nikada neću biti sigurna kada je ta reč upotrebljavana kao seksualno opredeljenje a kada kao karakterna osobina. Ni da li to spada u "Vreme vlasti" ili "Vreme zla". U svakom slučaju, gde god da je otac nacije bio noćas, štucao je.
Dok levo-desni, liberalno-autoritativni progresivni konzervativci i konzervativni progresivci evropice i kolektivnog zapadčića gledaju kako da nekreativnom kontrolom nad narativom povrate nemačku industriju, britansku vlast i američki mojo, pa Ukrajinu, Bliski Istok i ostala mora, sa pridruženom potrošačkom korpom pridruženih satelitića od vazalčića, svet ide dalje (uveo sam 3 dimenzije, ostale 4 dame i džentlmeni biraju)
Ko bi reko, a logično je bilo da sačekaju i ljube ruku višim duhovnicima evropske bašte, eliti endemskog evropskog pa sad zapadnog nacizma, sa IQ-ovima čak i par desetina iznad sobne temperature?! (ideju za deminutive i atributivno kvantno komešanje sam maznuo od Magičnog - s tom razlikom što je on talentovan - a šta drugo raditi ako već ne želimo da kleknemo i molimo se budalama za milost kad su nas saterali u ćošak, osim da poginemo boreći se dok im se cerimo u lice)
...
Meanwhile, nači dok su britanski konzervativci pred najvećim porazom u možda čak i 120 godina, pred ogromnim brojevima ljudi na ulicama, 80% Nemaca odobrava proteste poljoprivrednika, 40% želi da im se pridruži (bolji znalci kažu nečuveno za disciplinovane Nemce), veliki broj zapadnih većih država pred bankrotstvom u sledećih sad manje od 10 godina, ...
Evo nas tamo gde nam je i mesto.
Konačno imamo TIM.
napravio ga je i vodi ga
trener Dušan Ivković.
Igrači:
4 Bojan Popović
5 Milenko Tepić
6 Miloš Teodosić
7 Ivan Paunić
8 Nemanja Bjelica
9 Stefan Marković
10 Uroš Tripković
11 Miroslav Raduljica
12 Nenad Krstić (kapiten)
13 Kosta Perović
14 Novica Veličković
15 Milan Mačvan
Pošto se na predhodnom, netom zatvorenom blogu, diskusija o (is)hrani tek zahuktala, na sugestiju blogerke kick otvaram novi blog, namjenjen prevashodno toj temi.
Toše Proeski poginuo jutros.
Uvek je i tužno i strašno kad nestane čovek, ali kad u nesreći nastrada neko tako mlad, uspešan, blistav i nekako mio, sve zaliči na prave antičke tragedije.
Bilo je nečega u njegovom glasu, u načinu na koji je pevao što je ličilo na veliku buduću karijeru, na mnogo pesama koje će se slušati i koje će se pevati devojkama.
Jedna stara makedonska pesma
Pripreme nisu bile ništa posebno. Žena je kupila meso, tašta ga lepo ispekla. Pripremiše i pileću salatu sa susamom (mnogo lepu), pitu krimpirušu, paprike punjene orasima (za šuraka koji se pridržava posta), jaja u renu. Ssupa pod obavezno, za ujutro. Ja, za svaki slučaj, svratih popodne do mesare i uzeh još dva kila jagnjećine, da se nadje. Srećom. Bilo je desetak gostiju. Donesoše i oni ponešto: brat i snaja piće, kum Voja i Branka proju, Mira salatu od tunjevine (opet za šuraka), šurnjaja rolat od mesa. Pun astal - lepo za videti i kušati.
Pogledajte najbolji predizborni spot iz ove kampanje. Uradio ga je ko drugi nego Hattori Hanzo.
Ostalo je još sedam dana do dana odluke!
Kažu da iskusni prodavci automobila već na prvi pogled znaju koji model će privući kog kupca. Tako, „brze mašine" kupuju muškarci mlađi od trideset godina. Oni prednost daju atraktivnom dizajnu, koji će privlačiti poglede svih, naročito pripadnica lepšeg pola. Ulaskom u mirniji perod života, dakle posle tridesete, odlučuju se prvenstveno za udobna i sigurna kola koja ih neće izneveriti na putu, i u koja će moći da spakuju sve što im je potrebno - dečja sedišta i kolica, sportske rekvizite i prtljag svih članova porodice.
Ni posle kratke ali efektne kampanje o obeležavanju 65.godina od oslobođenja Beograda nije ništa jasnije da li smo kao država načistije da li je to bilo oslobođenje ili okupacija.
Da li sve to organizovano u čast dolaska predsednika Medvedeva ili olobođenja Beograda.
Čak ni svečana akademija u Sava centru nije dala nedvosmislen odgovor, osim što je program tako koncipiran da se svaki odgovor izbegne.
Mašta može svašta pa i da zameni partizanime sa Soluncima, Staljina sa carom Nikolajem, 1941. sa 1914., a 1944. sa 1918., ulazak partizana u Beograd sa dolaskom Crvene armije u Moskvu, da se partizanske pesme prekomponuje kako se ime ne bi spominjalo, da se filmski zapisi tako odaberu da se se slučajno ne bi video i Peko ili pomenuo Tito, i po cenu da se ne vide ni Ždanov ni Tolbuhin.
Medvedev pomenu i partizane i moralnu obavezu da se ne dozvoli da se revizijom istorije od kvislinga prave heroji, da se okupatori prikazuju kao oslobodioci, a oslobodioci kao okupatori. Kao da je čovek pratio državni projekat i medijsku kampanju kod nas kojom se partizanski pokret želi prikazati kao zločinački, a kolaboracionisti kao patriote.
Tome su bila posvećena i dva tematska “Utiska nedelje” gde je voditeljica