1.Nakon tri meseca na jednom mestu, duh i telo jedva čekaju pokret. Ali čak ni nomadu poput mene, vazda sviklom na kretanje i stalne odlaske, nije uvek jednostavno da samo potrpa sve u bisage, ove okači na bicikl i otisne se na put. Treba najpre raščistiti
24. mart 2020.
Ovih dana često se prisećam vremena bombardovanja, ekonomskih sankcija i potpune izolacije Srbije 1999, a ponajviše onog osećaja da si prepušten na milost i nemilost nekom neprijatelju, kog (skoro i da) ne vidiš, jer njegovi avioni lete superbrzo, a od preciznosti njihovih pilota zavisi tvoj život. Osećala sam se bespomoćnom, kao da sam ovca u toru, zarobljena, bez mogućnosti da izađem, bez prilike da se borim. Ta nemogućnost da se suprotstaviš, to čekanje žrtve na milost i nemilost agresora, saznanje da
11. decembar
Casa del Ciclista - kuća biciklista je projekat u nekoliko latinoameričkih zemalja: Argentini, Čileu, Kolumbiji, a postoji i u Meksiku. Ideja je da se cikloputnicima ponudi siguran i besplatni smeštaj. Obično je reč o prostoru u koji se ubaci nekoliko kreveta, a omogućeno je i korišćenje toaleta, tuša i kuhinje. U januaru sam odsela u jednoj takvoj kući u argentinskoj Patagoniji - teretani koja je preuređena u sobu.
U San Antoniju, na pacifičkoj obali, nalazi se jedina čileanska Casa del ciclista - Ciclo Vía Para San Antonio - Casa de Acogida para
Već više godina, kao poslovni telefon, koristim uslugu Vip mobilne telefonije i nisam imao nekih posebnih problema u takozvanom „post-paid" profilu. Pošto se početkom godine pojavila mogućnost prenosa mobilnog telefonskog broja iz jedne mreže u drugu, moja supruga i ja smo rešili da promenimo mobilnog operatora za potrebe naših privatnih telefona. Do tada, koristili smo usluge domaćeg MTS-a i vrlo često smo bili iznenađeni visinom računa koji objektivno nisu odgovarali broju utrošenih impulsa . Naravno, nismo oko toga pravili problem jer nismo ni mogli argumentovano da dokažemo da nas neko permanentno potkrada na sitno. Rešimo da naše privatne telefone preselimo u Vip mobilnu telefoniju, „pobednika testa kvaliteta mobilnih mreža za period 2011/2012 god", kako glasi njihov, valjda, reklamni moto. Rešimo da uzmemo ponudu koja glasi „postpaid tarife za mala i srednja preduzeća" jer nam se po opisu očinila najprilkadnijom.
Можда се сећате кад сам у марту писао како су Србијагас и многе сличне фирме постале презадужене због компликованог клупка односа са друштвеним и комуналним предузећима. Грађани Србије су онда, као порески обвезници, изнова и изнова плаћали тај рачун, мада је у исто време било недовољно пара за боље здравство и школство.
Прошле
Zatvaramo aprilsku temu, Naša prva šetnja, sa čak četiri priče:
1. Uživanje u svežem vazduhu
2. Čelična šetnja
3. Šetnja obalom mora
4. Bebina prva šetnja
Glasanje je otvoreno 72 sata od postavljanja priča na našem blogu.
Glasanje se vrši davanjem preporuke (klikom na oznaku PREPORUČI u komentarima).
Za priče mogu glasati svi registrovani korisnici bloga B92.
U svakoj profesiji sloboda je let na par hiljada metara visine. Pad takođe ima ubrzanje slobodnog, ako niste uložili mnogo rada, i ako nemate ono malo sreće koliko je potrebno. Život slobodnih umetnika je posebna priča.
Čudan osećaj da ti nepoznata osoba
olakšava dušu, obična i tužna osoba.
Samo je pustih da priča.
‘’ Pa, obicno ujutru kada ustanem stavljam džezvu
da skuvam kafu, odem da se umijem,
kafa je za to vreme
- voda provri –
zakuvam kafu,
spremim se i krenem na posao.
Kupio sam neki organski
multivitaminski sok za koji znam da će me
zasititi narednih nekoliko sati,
seo preko puta gej / lezbian doma
za stare ljude.
Ceo lobi im je u staklu.
I sede 3 lika od minimum
80 godina,
jedan drži masku za kiseonik a
pored njega boca.
Drugi u kolicima.
Treći je najvitalniji, žilav
i vidim da nešto brblja.
Onda ugledah šahovsku tablu u koju pokazuje
žilavi, nervozan jer ova dvojica
ne povlače poteze. A ova dvojica
se zagledala
Društvo, sve najbolje u novoj godini žele Vam burazeri Kolin, Nastić, Šotić, Stošić i Tulić
Zamišljam lice prodavca u podrumu pića
dok stara majka spušta flašu travarice na pult i plaća sitnitnom
a ja zveram u podne pločice
i potvrdno klimam glavom
- Jeste, komšija ; O njoj sam ti pričao …
U nju svako veče ulazim zatvorenih očiju
nakon pola sata nabiflavanja u wc-u
i puštam je da me ljubi po vratu tim sasušenim usnicama
koje su nekada vikale - Sloboda narodu!
dok trnem okružen sopstvenom sramotom
i trpim njene krte nokte na poraženim leđima.
Krv kaplje po posteljini.
Jebem
Nedavno sam u Podgorici provela devet divnih dana sa ljudima koje volim. Nikada ranije nisam bila tamo i nisam znala šta da očekujem. Dočekao me čist grad, mnogo zelenila, poneki spušteni ivičnjak i jeftin taksi. Međutim, ono što grad čini gradom jesu ljudi. A kako sam doživela Podgoričane?
Tako De Golov, na prvi pogled, bajronovski, don-kihotovski, odlazak iz petenovske Francuske, neće zapravo biti romantičan čin zanesenog patriote koji ide da u dijaspori štampa novine, već državnički čin odlučnog čoveka koji je imao jasnu ideju šta činiti kako bi se očuvao legitimitet države i koji je sada za tu svoju ideju počeo da traži sredstva. Sreća koja će dovesti Vintona Čerčila na čelo ratne Velike Britanije i njegov koristan praktični račun će učiniti da britanski premijer po De Golovom povratku ovoga najljubaznije prihvati, verujući u korisnost njegove akcije po britanske i opštesavezničke interese. On će De Golu staviti na raspolaganje jednu tehničku spravu, preko koje će odbegli francuski general, sam i bez igde ikoga, uspeti da tokom rata stvori sopstveni mit, koji će prerasti u opštenacionalni mit otpora okupatoru i konačne pobede nad njim. Biće to radio.