Pod tepihom su ostali mafijaški doušnici iz vrha policije. Aflatoksini. Banane iz kabineta predsednika Vlade. Ministri-izdajnici. Ali izgleda da je Vreme nevinosti prišlo kraju.
"Dinkić tvrdi da su saradnici Nikolića vršili pritisak da se potpiše ugovor o prodaji Vršačkih vinograda. Kabinet predsednika:Pritisak bio iz Dinkićevog kabineta" To je citat iz vesti o privatizaciji "Vršačkih vinograda", koja nije od onomad i nije među one 24.
Šta sad, Uroše-Eliote? Dal po babu il po sttriček Mlađi?
I kako bi drugačije no sa Iznogudom srpske politike - Mlađanom Dinkićem? Opet, iskustvo nas uči da kad Mlađa krlja nema šanse da svi na nogama izađu sa terena.
Ispunjavanju predizbornih obećanja i deklarisanih namera iskreno se nadaju i u njihovom sprovođenju podržavaju ga samo oni koji su glasali protiv njega. Mada mu, mahom, ne veruju.
Njegovi glasači generalno a članovi i funkcioneri stranke i koalicioni partneri naročito - ako nisu interesno i položajem direktno prikopčani na aparat - ili nisu svesni onoga o čemu on govori, ili misle da je to šarena laža za zamazivanje očiju i magarčenje
Masline u svežem stanju nisu jestive zbog gorčine. Postoji (urbana) legenda da su i toksične, koja je samo to – legenda. Da je istina naše dvorište bi bilo puno mrtvih komšijskih kokošaka, koje u sezoni maslina migriraju u naše dvorište ne bi li se gostile onim maslinama koje su nam promakle prilikom skupljanja.
Valjda bi posle ovog naslova maltene bilo suvišno išta objašnjavati. Ko se ne bori za ideologiju, već za principe života, humanosti... njemu će ovakav naslov biti nešto sasvim normalno. Ko se vezao za ideologiju, naročito ukoliko je pod njenim okriljem proveo mladost i zrelo doba, osetiće ovaj naslov maltene kao psovku na svoj račun. Za one druge, odmerene će to biti dobra prilika da se, dakle bez isključivosti kakvu po prirodi stvari podrazumevaju ideologije, podsete nekih postulata normalnosti. Možda je ovo dobra prilika da se prodiskutuje.
„...zato nam je potrebna pomoć sveštenstva da naša deca, uz vrhunske sportske aktivnosti, koje možemo da im ponudimo, imaju i duhovne: pouke otaca, obilaske naših manastira, međusobno druženje, širom svete Srbije, na sportskim terenima i u crkvama i divnim portama.... U zdravom telu imamo zdravu dušu, a to će naša deca imati kroz veru i sport. Zato nam je bitno da sportski klubovi imaju saradnju sa sveštenikom koji će ih duhovno krepiti i biti moralni pokrovitelj. Da razgovara sa roditeljima i decom, da ih savetuje u duhu naše lepe vere, da bi se tako edukovani usmerili u dobru a zaobišli huliganstvo na terenu i tribinama...“
Dejan Tomašević
Nakon sedam dana tenisa došli smo do 4. kola u singlu na drugom gren slemu sezone. Još toliko dana će nam trebati da bismo stigli i do finala, a ko će igrati u istom ostaje nam da ispratimo i vidimo.
Srpski teniseri su bili dobri protekle nedelje, slično kao i na Ozi openu imamo po dva predstavnika među 16 najboljih. Dok su Novak i Ana bili među 16 i na prvom i na drugom GS 2013., umesto Bojane je u 4. kolu ovog puta Jelena, dok je Janka zamenio Viktor. Viktor je ujedno i jedini igrač među 16 koji nije nosilac, dok će Jelena igrati protiv jedne (i to najmanje poznate) od četiri igračice koje nisu nosioci. Zahvaljujući ovakvim rezultatima Srbija je trenutno prva na listi zemalja, sa odnosom pobeda i poraza 16/3. Evo i kompletnih parova 4. kola:
Eto, priznajem da volim da trebim grašak. Nije da to ima ma kakve veze sa nastavkom priče, ali, pošto ista nekako mora da počne, neka joj ovo moje ničim izazvano priznanje bude taj neki početak. I tako nemam baš sasvim jasnu predstavu kuda će ovo pričanje da me odvede, tako da se ispostavlja da i nije naročito bitno koja će rečenica da stoji prva u nizu.
“Ja nisam Toma Nikolić pa da javno pričam šta sam telefonom razgovarao sa Tadićem.“
Čedomir Jovanović, Utisak nedelje, sinoć
„Na slavi kod Miškovića najviše se pričalo o meni.“
Čedomir Jovanović, Utisak nedelje, sinoć
Pišem često ponedeljkom o mom utisku o Utisku, pa ću po toj logici i danas o sinoćnjem. Ukratko-neprijatan šok koji mi je priredio Čedomir Jovanović a ne Olja Bećković. Bukvalno ni reč o EU, o regionu, o NATO, o post-kosovskoj Srbiji, o skretanju
mogu li se ikako zaustaviti ovi ljudi?
Čitajući tekst Milana Novkovića "Evroazija" setim se pisma koje je Oldos Haksli napisao Džordžu Orvelu povodom pojavljivanja njegovog romana "1984".. To sam pismo, naime, prvi put pročitao pre gotovo godinu dana na ovom mestu , prezentovano od Danijele Nikolić, i sačuvao kao bukmark.
Sa namerom da to pismo u okviru komentara u delovima citiram na poemnutom blogu pročitah ga još jednom i odustadoh. Iz dva razloga: jedan je da bi to bio svojevrstan trol i skretanje sa osnovne linije teme. Drugi i mnogo važniji je da ovaj tekst vredi u celini predstaviti zajedno sa ilustraicijama i komentarima sa ovog mesta.
Fantastična je i zapanjujuća činjenica koliko je blistavi um pre toliko decenija našu zbilju video bolje, jasnije i preciznije od ogromne većine nas samih, zagledane u svoje pupkove i njihove rime.
Dakle, Oldos Haksli i Džordž Orvel o svome sutra koje je naše danas. Moći predikcije, mračnim vizijama, borbi racija i nagona:
Rajtvud, Kalifornija
21. oktobar, 1949
Poštovani gospodine Orvel,
Vrlo ljubazno od Vas što ste tražili od svojih izdavača da mi pošalju primerak vaše knjige. Stigla je dok sam bio u sred posla koji iziskuje mnogo čitanja i proveravanja referenci; budući da sam, zbog lošeg vida, prinuđen da smanjim obim čitanja, morao sam da sačekam dugo vremena pre nego što sam bio u stanju da se upustim u čitanje 1984.
Slažem se sa svim što su kritičari do sad pisali i mislim da ne moram da Vam ponavljam, još jedanput, koliko je Vaša knjiga izuzetna i fundamentalno važna. Dozvolite mi da umesto toga govorim o onome čime se knjiga bavi - konačnom revolucijom.