Gost: amika - Milivoj Anđelković, književnik
Студио је био у углу хале – импровизован «салон» усред хаоса складишта. Уређени део је био ушушкан у сомот тегет и жуте боје; испред њега гомилале су се камере и рефлектори, змијолике спирале каблова, високи паравани, покретни редови седишта, недовршени зидови... Неколико особа нејасних задужења мувало се около.
Гост: амика – Миливој Анђелковић, књижевник
Ретко сам коментарисао одлуке НИН-овог жирија за роман године, вероватно ни завршну одлуку – победника за 2015. такође нећу коментарисати, а можда, можда ћу и прочитати роман. Прочитаћу га да бих видео колико сам у овом тексту омашио, а колико погодио.
Gost: amika - Milivoj Anđelković, književnik
Кафић “Вол стрит”, сав у црвеном плишу и бордо кожи, ушушкан у меку атмосферу и снабдевен свим врстама оштрих пића, био је омиљено место бизнисменима различитих профила. Они мали, чија је фирма била ташна-машна-мобилни знали су да је бити у “Вол стриту” ствар престижа – имиџ, бре, ортак, то ти је пола бизниса! Они моћнији, које су пратиле дугоноге секретарице изабране међу запосленима, ту су заказивали састанке, уговарали проценте, рабате и проналазили извршиоце за ситније послове којима нису желели да “прљају” своје пословање. “Видимо се у “Вол стриту”! – била је реченица коју су сви радо изговарали јер је тако пословно и светски звучала.
Hoće li biti tog rata?
Ma jok. Daj još jednu.
(citat iz najboljeg filma o ratovima na Balkanu devedesetih)
‘Ako šank nema šipku na koju se osloni noga , to je samo pregrada koja odvaja čoveka koji služi piće od ostatka lokala'
Beogradski filosof i moj kum I.P.
100 godina
Kada me je drugar Darko pozvao da vidim sjajan bend iz Zagreba u Božidarcu nisam očekivao mnogo toga . Od tog benda kome sam posle telefonskog razgovora zboravio ime . Bio sam srećan što ću videti i čuti Darka (svirao
Gost autor: horhe akimov
Gost autor: horhe akimov
Sa poštovanjem gospodinu Sviftu, šefu Art & Media odeljenja na Fakultetu Umetnosti Nova Škotska
To svakako podrazumeva i arhitekturu i gradograditeljstvo. Vidi se to pre svega u Americi, u Evropi a širi se na Rusiju, Kinu, druge zemlje u ekonomskom usponu ali i na one koje nisu baš na tom putu. Ubijjaju se razlike koje su svet činile zanimljivim mestom, raznolikost je činila lepotu i isticala identitetska svojstva nacionalnih entiteta u kulturnoj sferi pa sada sve liči jedno na drugo.
Prvobitno, još u vreme Praoca, arhitektura je stasala veoma bliska realnim potrebama plemena, skupini ljudi sa istim pojednostavljenim interesom opstanka u surovoj i ne uvek ljubaznoj prirodi. Ukratko rečeno, trebalo je preživeti i obezbediti sklonište i hranu pa nije bilo vremena za iskazivanje pojedinačnog interesa, vođa je imao moć da odlučuje što je uvek je činio u interesu zajedničkog interesa plemena, iznuđeno naravno, jer drugu alternativu i za opstanak svog položaja nije imao. To je isključivalo prekomerni individualni uticaj, preovlađivao je onaj zajednički. Mera je bila u domenu relativno pravilne ili pravedne uravnilovke ali je i onda bilo izuzetaka, isticanje malo napred onih koji su mogli da ulove više od drugih i to je doprinosilo da takvi mogu povremeno iskazivati i po neku sopstvenu želju.