2016-02-11 18:37:06
Reč i slika

Crne rupe

Spiridon RSS / 11.02.2016. u 19:37
 
2016-03-08 23:17:33
Reč i slika

Che vuole questa musica stasera

Spiridon RSS / 09.03.2016. u 00:17

 

 
 

Gost: amika - Milivoj Anđelković, književnik 

Студио је био у углу хале – импровизован «салон» усред хаоса складишта. Уређени део је био ушушкан у сомот тегет и жуте боје; испред њега гомилале су се камере и рефлектори, змијолике спирале каблова, високи паравани, покретни редови седишта, недовршени зидови... Неколико особа нејасних задужења мувало се около.

 
2016-01-03 10:53:14
Gost autor| Literatura| Umetnost

NIN-ova laka konjica

Vojislav Stojković RSS / 03.01.2016. u 11:53

Гост: амика – Миливој Анђелковић, књижевник

Ретко сам коментарисао одлуке НИН-овог жирија за роман године, вероватно ни завршну одлуку – победника за 2015. такође нећу коментарисати, а можда, можда ћу и прочитати роман. Прочитаћу га да бих видео колико сам у овом тексту омашио, а колико погодио.

 
2016-01-22 15:17:00
Gost autor| Kultura| Satira

VOL STRIT U BEOGRADU

Vojislav Stojković RSS / 22.01.2016. u 16:17

Gost: amika - Milivoj Anđelković, književnik 

Кафић “Вол стрит”, сав у црвеном плишу и бордо кожи, ушушкан у меку атмосферу и снабдевен свим врстама оштрих пића, био је омиљено место бизнисменима различитих профила. Они мали, чија је фирма била ташна-машна-мобилни знали су да је бити у “Вол стриту” ствар престижа – имиџ, бре, ортак, то ти је пола бизниса! Они моћнији, које су пратиле дугоноге секретарице изабране међу запосленима, ту су заказивали састанке, уговарали проценте, рабате и проналазили извршиоце за ситније послове којима нису желели да “прљају” своје пословање. “Видимо се у “Вол стриту”! – била је реченица коју су сви радо изговарали јер је тако пословно и светски звучала.

 
2015-11-27 15:37:49
Planeta

Poljski graničari

Boris Drenca RSS / 27.11.2015. u 16:37


Hoće li biti tog rata?
Ma jok. Daj još jednu.

(citat iz najboljeg filma o ratovima na Balkanu devedesetih)

Polish_Flag_Monte_Cassino3.jpg

 
2016-04-04 14:04:24
Moj grad| Zabava

Šank , pravi

Boris Drenca RSS / 04.04.2016. u 15:04

‘Ako šank nema šipku na koju se osloni noga , to je samo pregrada koja odvaja čoveka koji služi piće od ostatka lokala'
Beogradski filosof i moj kum I.P.

hqdefault.jpg 


100 godina


Kada me je drugar Darko pozvao da vidim sjajan bend iz Zagreba u Božidarcu nisam očekivao mnogo toga . Od tog benda kome sam posle telefonskog razgovora zboravio ime . Bio sam srećan što ću videti i čuti Darka (svirao

 

                 Gost autor: horhe akimov

 

                Gost autor: horhe akimov 


Sa poštovanjem gospodinu Sviftu, šefu Art & Media odeljenja na Fakultetu Umetnosti Nova Škotska

 
2015-04-09 11:32:20
Moj grad

Globalno jahanje i urbanizam

Đorđe Bobić RSS / 09.04.2015. u 12:32

Svet je pod vlašću postdemokratije gde nove sile, trgovina, banke, IT, kontrolišu planetu i događanja i rasporede na njoj i odlučuju o svemu. Ta priča o globalizaciji je već dugo stereotipna priča i oko toga nema baš jasnih stavova. Ali uprkos različitim mišljenjima globalizacija je preuzela vlast i na putu je da uguši identitet i suverenitet ne samo država kao političkih entiteta već i tradicionalne vrednosti i posebnosti kulturnih modela.

To svakako podrazumeva i arhitekturu i gradograditeljstvo. Vidi se to pre svega u Americi, u Evropi a širi se na Rusiju, Kinu, druge zemlje u ekonomskom usponu ali i na one koje nisu baš na tom putu. Ubijjaju se razlike koje su svet činile zanimljivim mestom, raznolikost je činila lepotu i isticala identitetska svojstva nacionalnih entiteta u kulturnoj sferi pa sada sve liči jedno na drugo.

 
2015-04-26 09:40:53
Moj grad

Welcome to the new Eden ... !

Đorđe Bobić RSS / 26.04.2015. u 10:40

 ... čuo sam da je potpisan ugovor za Beograd na vodi ... izgleda da smo sa ovim rajskim vrtom konačno pukli ... svi će sad tamo ...
 
541588_10203735419337414_9027774802251810055_n.jpg?oh=da7d462f322ae14e74167e560644649a&oe=55D63792&__gda__=1436257307_a48f3d78b93fdd5e2a09fd03c912e411
 

Tokom trajanja građenja otkrivenog od strane Praoca, od prve izabrane i nastanjene pećine pa sve do savremenih nebodera usprotivljenih zemljinoj teži, atomskih centrala, muzeja, dvoraca i vila, robnih kuća ali i stanova za socijalno ugrožene stanovnike planete, sve je nastajalo sledeći nadolazeće veoma promenljive civilizacijske potrebe.

Prvobitno, još u vreme Praoca, arhitektura je stasala veoma bliska realnim potrebama plemena, skupini ljudi sa istim pojednostavljenim interesom opstanka u surovoj i ne uvek ljubaznoj prirodi. Ukratko rečeno, trebalo je preživeti i obezbediti sklonište i hranu pa nije bilo vremena za iskazivanje pojedinačnog interesa, vođa je imao moć da odlučuje što je uvek je činio u interesu zajedničkog interesa plemena, iznuđeno naravno, jer drugu alternativu i za opstanak svog položaja nije imao. To je isključivalo prekomerni individualni uticaj, preovlađivao je onaj zajednički. Mera je bila u domenu relativno pravilne ili pravedne uravnilovke ali je i onda bilo izuzetaka, isticanje malo napred onih koji su mogli da ulove više od drugih i to je doprinosilo da takvi mogu povremeno iskazivati i po neku sopstvenu želju.

 
2015-05-11 12:39:55
Budućnost| Moj grad

Devastiranje građenjem

Đorđe Bobić RSS / 11.05.2015. u 13:39

Gradovi su odvajkada a posebno Beograd bili na meti ratnih pohoda i sledstveno tome i rušenja i devastiranja ne samo građevina već i svih vidova gradskog života. Menjao se lik grada ali i kulturni model.  Nekada su dolazili divlji ratnici slični Hunima i drugim plemenima koji su u mimihodu odnosili sve što je bilo za poneti i to je deo gradske istorije ili procesa koji postoje od kad je sveta i veka. Cilj koji su imali je bio da uzmu vredne stvari ali bez ideologije, uzeti i otići što pre bilo je pravilo, nisu prevaspitavali ili potčinjavali kao oni posle iz modernijeg doba koji su isto tako otimali ali su imali i ideju da tu i opstanu, prisvoje teritoriju i prištede sebi odnošenje otetog. Zato su, dok su bili prisutni upražnjavali prevaspitavanje zatečenih građana, praveći sebi podobne stanovnike ali su intervenisali i po urbanoj matrici, prilagođavali su je svojim potrebama i svom razumevanju grada i menjali zatečeno. Tako je bilo sa Turcima, Austrougarima ili ko je sve tu već prolazio i svako od njih je ostavio svoj pečat, obeležio je svoje prisustvo za sledeći vek. Posle dođu opet neki drugi i opet ispočetka.

 

Zadatak arhitekte je da traži, nađe i ponudi artefact koji zadovoljava traženu meru vrednosti, pre svega po vrednosnom sudu naručioca ali ne zaobilazeći ni one koje su uslovljene i iznuđene važećim kulturnim modelom[1]. Tek onda može da misli na svoj pristup, da koristi svoj talenat i pokuša da stvara arhitekturu za koju misli da je svrsishodna i odgovarajuća njegovim stremljenjima, shvatanju sveta ili vrednostima koje zastupa i do kojih je dosegao. U savremenom svetu tražena mera vrednosti je propisana od marketing majstora u iznuđenoj ali neophodnoj podeli posla, arhitekti treba da slede mada time gube vodeću ulogu ili bar predvodničku u stvaranju arhitekture. Ipak, nije sve tako otuđeno, uticaji i nametanje vrednosnih sudova je obostrano, svi imaju svoju priliku ali ovih dana marketing ima blagu prednost. 

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana

Najaktivniji autori u poslednjih 15 dana