UPUTSTVO ZA BOLJE RAZUMEVANJE TEKSTA: Pročitati autorov blog: "Plavuša, RRA i Crni Bombarder" od 3.10. 2008.
forum.net.hr/forums/t/239217.aspx
Reč KOMŠIJA je u srpski ušla direkt iz turskog jezika: KOMSU sa kvačicom ispod S. I značenje isto, naravno. Nije šala, 500 godina ispod Turaka! E ne mogu ja bez digresije! Ne znam da li ostali narodi koji su takođe bilo pod Turcima 500 a bogami neki i više godina, toliko laparaju, laprdaju i okrivljuju za sve
Ubeđujem sebe i tvrdo verujem da to nisu njegovi poslednji dani, zato sam i otišao kod njega na Jamu da budem deo ODBRANE! Sokrat se nije branio, nije ni morao, na kraju mu je bio pun svega pa je popio kukutu. Platonov je naslov. Ma koliko čovek bio ili pretpostavljao da je jak i čvrst, osamljenost, samoća, za čas sve razori u prah i pepeo. Moj drug i prijatelj Zdenko ima, lekarski konstatovano, karcinom koji je obuhvatio ceo želudac. Zdenko nije Sokrat, nije
Šta je to SUMRAK? Jel to predveče? Čekaj, tamo MRAK a ovde veče, tamo SU a ovde pred! Na francuskom sous (čita se: su) znači ispod, pod, npr sous-marin = (is)podmornica, (is)podmorski. A pred? Pa to je ispred. Zbrka! Dal je ispod MRAK-a ili je ispred večeri? Kad još ovde umuvam tursku ićindiju, kud koji mili moji! Kad kažeš podne, ponoć, zora, dan, noć, sve ti je
Verujem da se sećate filma Gorana Markovića: Majstori, majstori.
Notorna je činjenica da trgovina umetninama postoji. Naravno postoji legalna trgovina, postoje firme/kuće Sotbi, Kristi...i ine, koje se bave prodajom, aukcijama umetničkih artefakata a postoji i ilegalna, podzemna, ona koja spada u domen sive ekonomije kako bi to eufemistički rekao vrli ministar finansija M.D.
Prodajom i kupovinom umetničkih dela, pre svega umetničkih slika, obrću
Ukras moji sedih vlasi je lopovluk i šašavost.
Toliko sam zdrav da se plašim da sam užasno bolestan.
Volim da posmatram upaljen televizor sa zadnje strane.
Treća šljivovica je u stanju da konkretizuje aleju šljiva.
Užasno sam ostario, lažem ma kuda išao, istinu ne vidim čak ni kroz naočare.
Povlačim sve što sam
Puhala je žestoka Bura. Njega smo spazili nakon stotinjak metara na talijanskoj strani granice. Bio je odjeven u habitus miš boje s kapuljačom na glavi. Izgledal je kak neki sivi franjevac, uz to još i duga brada. Pokraj njega su pogruženo i nekak jadno stojali muškarac okrugle glave i crnomanjasta puca tridesetih godina ljepih nogu. On je pokazival autostoperski palac. Bastica je kazao: Stani, da vidimo gdje su se uputili, ionak ne žurimo. Stao sam kraj njih, Basta je otvoril
Moj prijatelj Milorad napisa Otvoreno pismo Đavolu a ja evo reših da se pozabavim vešticama. Nemam nameru da gušim I davim poštovano blogočitateljstvo, pokušaću u nekoliko rečenica, koncizno koliko god je moguce, da istresem iz sebe na videlo blogodana moj najintimniji stav prema vešticama. Neću se baviti mizoginim optuživanjem I tome sledujućim spaljivanjem istih u ranijim civilizacijskim dobima a bogami I do skoro. Neću se osvrtati
Diogen je fenjerom u po bela dana idući atinskim ulicama, tražio ČOVEKA, Aleksej Maksimovič Pješkov, poznatiji po nickname-u Maksim Gorki, u trenutku istinskog nadahnuća, uzviknuo je: ČOVEK, kako to gordo zvuči! Dobri ljudi! I naivni do bola. ČOVEK se ne može pronaći ni najjačim refektorima i drugim supersenzitivnim aparaturama a o tome koliko reč ČOVEK zvuči gordo, priložio sam svoje mišljenje u naslovu.
U profilu, negde pri kraju, napisao sam da moja žena ne čita ono što pišem, čak i ne voli moj način pisanja, izbor tema...To dakako nije cela istina! Postoji određena vrsta osmeha, pogleda, koji mi kazuje da je nešto ipak pročitala i pre nego mi to sama kaže.
Malo ko nije makar jednom u životu čuo ovu izreku: HLEBA I IGARA. Ona se pripisuje tiranima koji su na taj način držali Rimski puk u pokornosti i nebuntovnosti. Panem, panje, suvog 'leba, je uvek moglo da se nađe, Tibar je bio dovoljan za gašenje žeđi a Circenses, igara je bilo na pretek. A igre su tamo drugojače, rekao bi Vojvoda Draško. I bile su, zato nam za spomen ostadoše oni silni Koloseumi i Arene. Igre