I nemoj posle da bude da vas nisam upozorila!
Najozbiljnije.
Ove nedelje jedna princeza iz mog komšiluka puni 14 godina. Njena mama, naša blogokoleginica, zamolila me je da je ugostim, jer eto, posle dugo vremena, ima potrebu da se prvi put oproba u pisanju i ispriča najdramatičniji događaj princezinog kratkog života.
Priča je stvarno dramatična, i potresna, stoga, najozbiljnije, pripremite maramice...
Moja gošća je JECINAIMISINAMAMA:
Pre neki dan se moja Princeza, po ko zna koji put, nešto sporečkala sa najboljom joj drugaricom, i onda je, vrlo odlučno, došla sa zahtevom iz naslova.
Znam da će to mnogima zazvučati čudno - hoće dete pošto-poto da se vrati u tamo neku divlju Afriku, ali, ima ona svoje razloge.
No, da se ne pravim ja mnogo pametna - evo spiska zamerki moje Princeze.
1. Tamo sam imala kuću sa dvorištem!
2. Tamo nisam morala da pišem domaće ni da menjam smenu!
3. Tamo nisam razmišljala šta da obučem za školu!
4. Tamo su u školi deca ćutala na času!
5. Tamo su deca pristojnija!
6. Tamo je TV imala zanimljiviji program. Nije bilo glupih političkih emisija i grozne muzike!
7. Tamo me niko nije smarao!
Često mi je, sa onim svojim večitim osmehom, objašnjavao kako će otići: "Znaš, dušo, samo će me naći za pisaćim stolom. Kad neko uopšte primeti da me nema danima. Ili ako komšije osete neprijatan miris..."
Nije se bojao odlaska. Bojali smo se mi, koji smo imali čast da mu budemo prijatelji.
Otišao je upravo tako kao što je i rekao. U sred pisanja. Samo što je dama sa kojom je tada ćaskao shvatila da ne odgovara, alarmirala prijatelje i vrlo brzo je otkriveno da je umro. Baš kao što je i živeo. Pišući.
Pošto je kod Krkara gužvica, mrale54 svrnuo do mene. Pa, da mu prepustim priču:
EDIT: Linkove je obezbedio gost - ako ne sljakaju, jurite njega. Ja sam samo copy/paste
pipoquinha! Čudo od deteta! Tad je imao 11-12 god.
Već godinu dana pratim, svako malo, po tjubetu šta radi (šta ću - profi deformacija - bas!)
Pre nekih 20-ak dana krenem da gledam i ostale klince i - totalno odlepim!!
Vratila nam se Princeza sa „samostalnog" dočeka kod drugarice i žali se:
- Mama, oni u ponoć nisu odbrojavali! A kad smo ustali, niko nije pomenuo valcere!
Sreća te je stigla na vreme da odgleda bar drugu polovinu koncerta iz Beča.
I tako sam, nenamerno, morala da dam kraće objašnjenje o porodičnim tradicijama...
Iliti, Lični sudar se nerazumevanjem genetike...
Htedoh ovo da napišem kao komentar na blog kolege Nsarskog, http://blog.b92.net/text/18268/Genetika-za-pocetnike-I---zasto-se-zlo-ne-moze-iskoreniti/ ali, kao što neko lepo reče - kad imaš sopstveno dvorište, pozovi društvo da se igra u njemu...
Daklem.
Kao što je već poznato moja „treća-sreća" je naša Princeza. Koja je, za razliku od mene i Žmua, koji smo smeđokosi i smeđooki, rođena plavokosa i plavooka. Doduše, nas dvoje se zbog toga nismo previše iznenadili, pošto oboje imamo plavooke u neposrednim precima (počev od kompletne familije moga oca), ali komšiluk...
Znate kakvi su naši dragi komšiluci - moraju da se raspituju i kad treba i kad ne treba.
Unapred se izvinjavam svima koji
a) Nisu vernici
b) Mrze da čitaju dugačke citate
c) Ne vole javne prozivke na blogu
Ali MORAM da prozborim o ovome!
SVAKI PUT, ali SVAKI PUT kad se dogodi neka katastrofa odnekud izmile „Hrišćani" i „Bogobojažljivi" i počnu da nam mašu raznim „Tako vam i treba" i Otkrovenjem Jovanovim!
Muka mi je od toga!
Stvarno!
I zato, za sve koji bi da mi mašu Biblijom, molim vas, budite ljubazni pa dobro proučite ovaj deo Besede na Gori. Pročitajte sa razumevanjem - nekoliko puta ako je potrebno. Pa onda sedite i DOBRO promislite šta radite...
Hvala unapred.
Zove me jutros srednje dete iz Beograda i žali mi se da mu u stanu pada kiša...
Mislim, nije stvarno kiša, nego poplava od komšije sa osmog.
Posle nekoliko razgovora (Za one koji me ne prate na FB, skoro je čeitiri godine da sam se geografski izmestila - nisam više u Beogradu nego u Surduku), saznajem celu priču koja otprilike glasi:
Stan na osmom, na njihovoj vertikali, dobio je novog vlasnika. Koji je, kao što red nalaže, odlučio da isti renovira. A da bi iskoristio vreme dok mu stan nije useljiv - otišao čovek u Grčku.
U međuvremenu, majstori radili, pa u okviru tih radova poskidali i radijatore ali, naravno, nisu zatvorili cevi.
Realno, za svojih pola veka još uvek nisam upoznala nikoga kome je NSZ, u narodu poznatiji kao zavod za zapošljavanje, pronašao posao.
Doduše, znam za neke koji su svojevremeno završili preko njih neke dokvalifikacije i prekvalifikacije, ali, tu se, otrpilike, priča i završila.
Elem, odem danas da se javim "na tri meseca, možete i ranije, ali, nemojte nipošto da kasnite". I pošalju me kod one tzv savetnice da mi udari pečat.
A onda ostadoh zamišljena.
Još od kad sam počela ova moja piskaranja, pokušavam da nađem reči da opišem nebo iznad Bocvane.
Počinjala sam najmanje sedam ili osam puta i svaki put bih odustala jer to - nije bilo to!
Ili bi priča skrenula na neku drugu stranu, ili bih se zagubila u objašnjenjima o geo-fizičkim svojstvima Bocvane, ili...
Nebo mi je izmicalo.