... ili Tuxedomoon u Beogradu (3. 11. 2012.)
Bio je sam kraj septembra, kada sam čuo da mi Tuxedomoon daju novu šansu.
Znači opet parada ponosa u Beogradu. I opet iste priče. Muka mi je ...
Mada neke stvari bi vec trebalo da smo apsolvirali:
The Punk Syndrome je dokumentarni film koji me je uverio da je inkluzija zapravo prilično moguca. Ne samo što sam video kako ljudi sa mentalnim hendikepom stvaraju nešto zaista predivno na polju muzike, vec sam bio zapanjen sa koliko iskrenosti i realističnosti njihova bliža okolina i društvo reaguju na njih.
Pratimo četiri punk rock muzičara (Pertti Kurikka, Kari Aalto, Sami Helle i Toni Välitalo - dvojica su sa Daunovim sindromom a druga dvojica sa nekom vrstom lakše mentalne zaostalosti) na njihovom putu od urnebesne lokalne (finske) atrakcije - prema potpuno uverljivom i veoma autentičnom pank fenomenu na evropskom nivou. Ovi momci provode puno vremena vežbajuci i stvarajuci genijalno jednostavne. ali ujedno i prilično dobro promišljene pesme. Zvuče kao veoma rani Ramonsi, a izgledaju otprilike kao GBH. Svakom od ove četvorice muzičara je posvecen jedan segment filma pri čemu vidimo koliko su njihovi životi integrisani u finsko društvo i koliko su to ustvari dirljivo "normalni" životi.
Imaš pravo!
Imaš pravo da budeš ogorčen.
Imaš pravo da se ljutiš
i da se osecaš uvredjeno!
Imaš pravo da ne slušaš.
Dakle, šta smo imali ovog petka trinaestog na Exitu ...
Dakle, počela je sezona letnjih festivala i ovo je moj prvi izveštaj sa koncerata koje sam posetio ovog leta.
Festival Belgrade Calling je bio sjajan!
... jer u principu život u Srbiji je uvek bio život življen kao neposredno pred neku katastrofu. I život u Srbiji nikada, ali nikada, nje bilo dovoljno dobar da bi to ljudi i priznali.
Sve ili ništa!
Pokazalo se (opet, tvrdim) da je srpsko (liberalno) gradjanstvo samo sebi najveci i najpogubniji neprijatelj.
Pre izbora smo imali tu neku filozofiju - Ili ce biti onako kako ja hocu ili se svi bre jeˇite što se mene tiče!