Najtrajnija a samim tim i najuverljivija inkarnacija srpskog nezavisnog i alternativnog rock zvuka je novosadska grupa Obojeni Program. Bend funkcioniše pod vođstvom Branislava Babića Kebre od 1980. godine, što je izuzetno zanimljiva činjenica s obzirom da bi to trebalo da ih svrsta uz jugoslovenske legende post punka kao što su EKV i Disciplinu Kičme a u stvari oni su prvi album objavili tek 1990. a zasluženu afirmaciju kroz (rečeno veoma uslovno) širu popularnost su stekli tek polovinom devedesetih. Dakle i po merilima ondašnjih alternativnih bendova, Obojeni Program su bili (još dublja) alternativa. No kao što rekoh, devedesetih su ipak izašli na svetlost dana i koncertni album iz 1992. Prijatelju kočnice ti ne rade baš sve je nešto što mi još uvek ostaje kao svetla referetna tačka za domaći alternativni rock koji je na svetskom nivou ali i dodaje nešto neponovljivo svoje i ovdašnje.
Šta je to što razdvaja Vojislava Koštunicu ili Zorana Đinđića od Aleksandra Vučića ili Čedomira Jovanovića. Pa, jedna presudna činjenica: prva dvojica su ostvareni ljudi, dok su druga dvojica neostvareni ljudi.
Prvoj dvojici je politika (bila) mesto na kojem će delovati nakon što su se već dokazali u svojoj primarnoj karijeri, drugoj dvojici je politika mesto na kojem tek treba da se dokažu, politika je njihova primarna delatnost i ona je njihova karijera.
Srbija nema puno prijatelja. Nema ih vec godinama, decenijama.
Nesumnjivo je da je Srbija davala dosta povoda za taj nedostatak prijatelja, ali je ipak malo država koje su sa manje podrške u svetu (kubori se i sa partnerima koji ce biti uravnoteženi) i naroda prema kojima je stav ljudi tako negativan (Srbi su u zadnjih par decenija čak postali dežurni negativci u akcionim filmovima).
Postoje li više UNS i NUNS?! Mada, mislim da bi - sa ovakvom medijskom scenom - bilo bolje da ni ne postoje. Beskorisni su!!!
Zaista mi je muka od opšteg haosa koji imamo u medijima. Ima li više novina koje nisu tabloidi? Ima li televizije ili radija koji neće sve dati za rejting? Ima li medija koji će PRVO tražiti da imaju kulturne i odmerene ljude a tek posle novinare, kolumniste, analitičare?!
Moja baba je umrla kada je imala 77 godina, pri čemu smo svi u kući imali utisak da je doživela lepe godine i da je više-manje umrla u dubokoj starosti. Bilo je to davne 1991. i bar deset godine pre njene smrti smo je smatrali za staru. Ona nije više radila teže poslove, nije išla sama u dom zdravlja, do opštine, ... ma ni do prodavnice! Svi smo cenili njene godine i bilo nam je drago ako možemo nekako da joj pomognemo u svakodnevnom životu.
Za grupu Rain Dogs - fantastični beogradski tribute to Tom Waits bend - znam već nekih 7-8 godina. Sada čujem da oni ovih dana slave desetogodišnjicu svog rada, tako da mogu slobodno da kažem da ih znam od početka njihovog rada.
Počelo je tako što sam na radiju Beograd 202 jedne subote slušao emisiju Deca XX Veka i - kao veliki i dugogodišnji fan Toma Waitsa - morao sam da se javim u emisiju i pohvalim njihov rad.
"Otkaz sam dala pošto je odlučeno da se menja format radija b92 u jedan muzički radio u kome ne bih imala više slobodu biranja pesama ni zvanja gostiju."
Luna Lu
Kako se ono kaže, stavovi su kao dupeta - svi ih imaju ... ( "Opinions are like assholes, everyone has one but they think each others stink."). Vec sam postavljao ovde kakvi su bili stavovi po nekim drugim pitanjima, ali neprocenjivo mi je bilo videti kakve su sve stavove-komentare imali ljudi povodom okončanja mandata predsedavajuceg generalne skupštine UN Vuka Jeremica.
... konačno imamo kandidata novog ministra, hoće li nam biti bolje?